Što je to toliko magično u SP-u? Govore ljudi iz 7 država koje su bile u četvrtfinalu

Svjetsko prvenstvo u nogometu ima neobičnu snagu. Kad svake četiri godine sudac odzviždi početak prve utakmice mundijala, mnogi vaši prijatelji – inače kronično nezainteresirani za nogomet – odjednom počnu pomicati dogovore da se ne kose s utakmicama; nakon što ste mislili da ih dobro poznajete, sad odjednom otkrijete da su oduvijek navijali za Senegal, a razgovori uz pivu brzo se premetnu u analizu veznog reda Belgije.

To nije tako samo u Hrvatskoj. Iako nije nogometna velesila, Amerika se ovog puta nije ni kvalificirala – prvi put u više desetljeća. Pa svejedno, u New Yorku se nogomet – ovaj europski, soccer – zadnjih tjedana uvukao u svaki kafić, restoran i postao glavna tema razgovora. U gradu u kojem žive ljudi iz toliko različitih nacija, nije neobično naići na velike partije gdje se gledaju utakmice, slavi pobjeda ili očajava nakon poraza.

MALA ANKETA MEĐU PRIJATELJIMA I POZNANICIMA

Zato sam odlučio provesti anketu među grupom svojih prijatelja i poznanika – mahom ljudi s kojima sam studirao na Columbiji ili njihovih prijatelja – da vidim što je to toliko magično i magnetski privlačno u svjetskom prvenstvu. Razgovarao sam sa sedmero ljudi iz nacija koje su se plasirale u četvrtfinale (minus Hrvatska – tu procjenu ostavljam vama) i pitao ih tri jednostavna pitanja.

Prvo, što im je najzanimljivije u dosadašnjem toku svjetskog prvenstva. Drugo, što bi mogućnost da baš oni postanu svjetski prvaci značila ljudima u njihovim zemljama [s dvojicom – mojim prijateljem iz Brazila i jednim kolegom iz Urugvaja – razgovarao sam prije nego što su ispali]. I konačno, pitao sam ih što misle kako će ovo prvenstvo završiti – tko ima snagu otići do kraja i zašto. Nisam znao kakve ću odgovore dobiti, ali ono što me najviše razveselilo je da su bili kritični i – unatoč nezaobilaznom patriotskom naboju – nisu svi rekli da je najbolja baš njihova reprezentacija. Čak i u trenucima nogometnog ludila, razumni ljudi s razlogom dokazuju da su – razumni. To je najzanimljiviji dio ove globalne ankete.

LÉO ISAAC-DOGNIN, FRANCUSKA

Léo živi u Parizu, nakon što je studirao na Cambridgeu, pa u New Yorku završio međunarodne odnose na Columbiji. Radi kao viši konzultant u Capgeminiju – firmi s više od 200 tisuća zaposlenika u 40 država. Kao volonter je radio i u kampanji za izbor Emmanuela Macrona za predsjednika Francuske. Nogomet mu nije najvažnija stvar na svijetu, ali kad dođe svjetsko prvenstvo, prvi je koji pjeva Allez les Bleus!

TELEGRAM: Léo, što ti je dosad najzanimljivije ili najimpresivnije na ovom svjetskom prvenstvu?

ISAAC-DOGNIN: Uvijek je fantastično vidjeti kako se ljudi okupljaju za svaku utakmicu i druže se po kafićima sa starim prijateljima ili s ljudima koje su upravo prvi put sreli. I to se ne događa samo za utakmice Francuske – Pariz je vrlo multikulturalan, a posjećuju ga i brojni turisti, što znači da u svakoj utakmici možete navijati s ljudima iz države koja tad igra. Osim toga, zanimljivi su mi geopolitički aspekti prvenstva, posebno to u kojoj je mjeri Putin pametno profitirao od ovog velikog natjecanja, iskoristivši ga da svijetu pokaže najbolje što Rusija ima. Također se potrudio da svakog svjetskog lidera koji je došao gledati svoju reprezentaciju pozove na razgovor u Kremlj.

TELEGRAM: Ako na kraju postanete prvaci svijeta, što bi to značilo Francuzima?

ISAAC-DOGNIN: Ljudi bi bili u ekstazi, jer – bez obzira na našu pobjedu 1998. godine – mi osjećamo da zadnjih desetljeća nismo pokazali što znamo u nogometu. No ako ne osvojimo prvenstvo, ljudi će biti jako razočarani, pogotovo ako ne uspijemo doći do finala. Francuzi imaju naviku biti kritični, tako da – iako znamo da nismo glavni favorit – bit ćemo sretni isključivo ako postanemo prvaci. Ako reprezentacija bude igrala kao što je igrala protiv Argentine, ljudi će barem biti sretni jer su utakmice zabavne. Gledateljima je najgore kad su utakmice dosadne i svi igraju obranu.

TELEGRAM: Što očekuješ od polufinala s Belgijom i što misliš – s kim će Francuska igrati u finalu ako dobije tu utakmicu?

ISAAC-DOGNIN: Bili smo nervozni oko utakmice protiv Urugvaja jer smo mislili da će naš napad teško probiti njihovu obranu, a u isto vrijeme je Urugvaj mogao postići prvi gol iz protunapada. Naša obrana je dobra, ali nije neprobojna. Očekivao sam da ćemo onda igrati protiv Brazila i da će to biti nevjerojatna utakmica. Poput one protiv Argentine, ali još teža. Mislim da bi nam šanse da pobijedimo u toj utakmici bile 50-50. Iako se Francuska i Belgija uvijek međusobno ismijavaju u svim mogućim poljima, osobno sam navijao za njih i htio sam da dođu što je dalje moguće jer mislim da njihova reprezentacija to zaslužuje. Konačno, ako dođemo do finala, mislim da će to biti protiv Hrvatske, što bi bilo nevjerojatno. Svi u Francuskoj pamtimo utakmice protiv Hrvatske, posebno onu 1998. Hrvatska je momčad za koju znamo da će natjecanje učiniti neizvjesnim. Ali, ALLEZ LES BLEUS! Od osam reprezentacija koje su se plasirale u četvrtfinale, moji favoriti su bili, redom: Francuska, Belgija, Hrvatska, Švedska, Brazil, Rusija, Engleska, Urugvaj. Moram dodati da – iako volim igrati nogomet – jedino što pratim su svjetska i europska prvenstva. U ostalim godinama gotovo nikad ne gledam utakmice niti pratim tablice nogometnih liga. Svake dvije godine, mjesec dana prije svjetskog ili europskog prvenstva, nabrzinu pohvatam koji su najveći igrači i najjače momčadi.

JUAN ANDRÉS PEREIRA, URUGVAJ

Juan je veliki nogometni fan, kao i većina Urugvajaca. Nakon novinarske karijere u rodnom Montevideu, završio je studij međunarodnih odnosa na Columbiji. I danas živi u New Yorku, gdje radi kao analitičar u Acurisu, firmi koja je prisutna u sedamdesetak zemalja i pruža informacije, istraživanja i analize investitorima u infrastrukturu.

TELEGRAM: Što ti je dosad najzanimljivije i najimpresivnije na ovom svjetskom prvenstvu?

PEREIRA: Mi smo vrlo ponosni kako naša reprezentacija igra i što predstavlja. Imamo istog izbornika već 12 godina i stvarno ga volimo, i kao trenera i kao čovjeka. On predstavlja vrijednosti s kojima se snažno poistovjećujemo, tako da su svi vrlo zadovoljni s reprezentacijom. Nogometaši su također igrali na sjajnom nivou, pa smo zbog toga još zadovoljniji.

TELEGRAM: Da ste na kraju postali prvaci svijeta, što bi to značilo Urugvajcima?

PEREIRA: Nogomet je strašno važan u Urugvaju, on je jedan od najvažnijih aspekata nacionalnog identiteta. Da smo postali prvaci svijeta, to bi se beskrajno slavilo. Vjerojatno bi bilo proglašeno nekoliko neradnih dana i slavlja ne bi prestajala diljem zemlje. Urugvaj ima i puno emigranata diljem svijeta, pa se ne bi slavilo samo u domovini.

TELEGRAM: Vidim da si se nadao polufinalu i mogućoj borbi za naslov svjetskog prvaka.

PEREIRA: Doista smo se veselili mogućnosti da postanemo svjetski prvaci, ali znali smo da su pred nama tri teške utakmice. Francuska je jak protivnik, a bilo bi teško poraziti i Belgiju (ili Brazil da je prošao). Vjerovali smo da – kad igra La Celeste – nikad ne znaš koji će biti konačni rezultat. Jedino što se zna je da se mi borimo do zadnjeg trenutka.

DAVID VANHOLSBEECK, BELGIJA

David radi kao politički konzultant – član je upravnog odbora Saveza flamanskih općina u Belgiji. Po struci je pravnik, a po zvanju profesionalac koji savjetuje i brani interese flamanskih lokalnih političara. Živi u Bruggeu, a kolege su ga trenutačno zadužile da prikuplja oklade o ishodu utakmica ovog svjetskog prvenstva.

TELEGRAM: Što ti je dosad najzanimljivije i najimpresivnije na ovom svjetskom prvenstvu?

VANHOLSBEECK: Mislim da ovo svjetsko prvenstvo nije posebno zanimljivo, osim možda po uvođenju VAR-a, zajedno s mnogo jedanaesteraca i autogolova.

TELEGRAM: Ako na kraju postanete prvaci svijeta, što bi to značilo Belgijcima?

VANHOLSBEECK: Ljudi bi poludjeli, naravno, slavilo bi se cijelo ljeto. Možda i u rujnu – ali oko toga nisam siguran. Uostalom, ipak je ovo Belgija, a ne Nizozemska.

TELEGRAM: Što očekuješ od polufinala s Francuskom i što misliš – s kim će Belgija igrati u finalu ako dobije tu utakmicu?

VANHOLSBEECK: Nisam očekivao da Belgija pobijedi protiv Brazila, osim ako bude imala veliku, veliku sreću, ali sam pretpostavio da bi nam u tom slučaju idući protivnik bila Francuska. Naravno, Mbappé će dati dva ili tri gola protiv naše ukipljene obrane, ali će Hazard konačno dokazati da je pristojan nogometaš i s dovoljno dobrih asistencija omogućiti našu pobjedu. Dodajte tu jednu VAR odluku u našu korist i autogol francuskog golmana Llorisa, uz pomoć njegova suigrača iz Tottenhama Vertonghena – i eto nas u finalu protiv Engleske! Englezi, nesigurni hoće li pobijediti ili izgubiti, primit će rani gol od kojeg se neće stići na vrijeme oporaviti. Dakle, pobjeda je naša! Ali ne i u stvarnom svijetu.

AURÉLIO AMARAL, BRAZIL

Aurélio je novinar iz Brazila. Na Columbiji u New Yorku je završio studij političkih znanosti, a danas živi i radi u Kataru.

TELEGRAM: Aurélio, što ti je dosad najzanimljivije na ovom svjetskom prvenstvu?

AMARAL: Činjenica je da su mnogi Brazilci proklinjali Njemačku nakon poraza 7-1 na prošlom svjetskom prvenstvu i da je santeria upalila: Njemačka je ispala već u prvoj rundi! Također me iznenadilo koliko često suci koriste VAR. U Brazilu se pričaju vicevi o tome da suci zapravo koriste onaj ekran da bi gledali nešto drugo za vrijeme utakmice.

TELEGRAM: Da ste ipak uspjeli ponovno postati prvaci svijeta, što bi to značilo Brazilcima?

AMARAL: Da smo došli do šestog prvenstva, bilo bi to veliko veselje. Ali veliko veselje koje kao da su svi i očekivali, kao kad se dobri učenici vesele jer su dobili peticu. Generacija Brazilaca rođena 2000-ih još nije doživjela pobjedu na svjetskom prvenstvu, pa bi to sigurno ojačalo njihov ego.

TELEGRAM: Očekivao si da Brazil porazi Belgiju. Čemu si se nadao nakon te utakmice?

AMARAL: Nadao sam se polufinalu protiv Urugvaja. Dvaput sam gledao kako Brazil igra protiv Francuske (1998. i 2002.) i to nije dobro završilo. Da smo prošli, u finalu bi nam najbolje bilo da smo igrali protiv Rusije (teoretski najslabijeg protivnika), ali ni to možda ne bi bila dobra ideja jer su oni domaćini. Nadao sam se da će Brazil igrati protiv Hrvatske. Brazil voli hrvatski tim još od generacije Davora Šukera. Čak i Brazilci koje ne zanima nogomet prepoznaju Hrvatsku jer ima dres koji je najlakše raspoznati.

PAVEL PAVLJUČUK, RUSIJA

Paša je rodom iz olimpijskog Sočija. Upravo je diplomirao međunarodne odnose na Columbiji i živi u New Yorku, gdje redovito prati i utakmice ruske reprezentacije i sve ostalo što se za vrijeme svjetskog prvenstva događa u njegovoj zemlji.

TELEGRAM: Što ti je dosad najzanimljivije na ovom prvenstvu?

PAVLJUČUK: Ruski mediji posebno su hvalili japanske nogometaše i njihove navijače koji su za sobom čistili smeće na tribinama i u svlačionicama nakon utakmica. Još jedna zanimljivost je da su Rusiju smatrali autsajderom, pa ni navijači ni profesionalni sportaši i komentatori nisu očekivali da se reprezentacija kvalificira u drugu fazu natjecanja. Golmana Igora Akinfejeva sad slave kao heroja jer je obranio dva udarca u pucanju jedanaesteraca.

TELEGRAM: Ako na kraju postanete prvaci svijeta, što bi to značilo Rusima?

PAVLJUČUK: Ruski navijači slavili su pobjedu nad Španjolskom cijelu noć – ljudi su se slijevali na ulice, pili i plesali do jutra. Teško je i zamisliti išta luđe od toga, ali kad bi Rusija osvojila svjetsko prvenstvo, mislim da bi vlada proglasila najmanje dva ili tri neradna dana jer bi ionako svi uzeli slobodne dane i slavili cijeli tjedan. Pobjeda bi puno značila Rusima koji misle da ih međunarodna zajednica diskriminira i neopravdano osuđuje zbog invazije Ukrajine.

TELEGRAM: Što očekuješ od četvrtfinala s Hrvatskom i što misliš – s kim će Rusija igrati u polufinalu ako dobije tu utakmicu?

PAVLJUČUK: Mislim da će Rusija izgubiti od Hrvatske 2-0, ali u slučaju da pobijedi, igrala bi protiv Engleske u polufinalu i protiv Francuske u finalu. Prvaci svijeta na kraju će biti Francuzi.

SEBASTIAN LÖFGREN, ŠVEDSKA

Sebastian živi u Štokholmu, a odrastao je igrajući nogomet. Oduševljen je reakcijom njegovih sugrađana na ludilo koje prati svjetsko prvenstvo.

TELEGRAM: Što ti je dosad najimpresivnije na ovom prvenstvu?

LÖFGREN: To da je Švedska napravila točno ono što je trebala i došla na vrh grupe, sad i u četvrtfinale, što se zadnji put dogodilo prije 24 (!) godine. U cijeloj zemlji je jedinstvena atmosfera, ljudi koji inače ne gledaju nogomet deru se iz petnih žila navijajući za Švedsku. Druga zanimljivost je da je ovo svjetsko prvenstvo onih koje su podcjenjivali – mnogo velikih reprezentacija odigralo je daleko ispod očekivanja (Njemačka, Španjolska itd.)

TELEGRAM: Ako na kraju postanete prvaci svijeta, što bi to značilo Šveđanima?

LÖFGREN: Slavilo bi se danima! Ono što je Švedska napravila na Svjetskom prvenstvu 1994. godine, kad je osvojila treće mjesto, činilo se nemogućim. Ako sad uspiju biti bolji čak i od toga te osvojiti prvenstvo, to bi značilo jako puno za švedski nogomet. Pogotovo sad, kad naša bivša superzvijezda Zlatan nije u reprezentaciji, prvi put nakon toliko godina. Možda zajednički napor cijelog tima Švedskoj bolje paše od toga da imamo zvijezdu oko koje se sve vrti. Možda.

TELEGRAM: Što očekuješ od četvrtfinala s Engleskom i što misliš – s kim će Švedska igrati u polufinalu ako dobije tu utakmicu?

LÖFGREN: Mislim da Švedska ima dobre izglede protiv Engleske. Englezi će vjerojatno podcijeniti Švedsku, a njihov plan da igraju vrlo brzu igru bit će teško provesti sa stabilnom švedskom obranom. Ako pobijede, očekujem da u polufinalu igraju protiv Hrvatske. Ako tad poraze i Hrvatsku, vjerujem da će u finalu igrati protiv Belgije.

JOE GAMSE, ENGLESKA

Joe je već tjednima u Rusiji, gdje uživo prati utakmice o kojima drugi pričaju. Joe studira ruske studije na Columbiji, a tema završne teze koju piše je upravo Svjetsko prvenstvo u Rusiji. On je vjerojatno i najstručniji sugovornik u ovoj anketi.

TELEGRAM: Joe, što te dosad najviše dojmilo na ovom prvenstvu?

GAMSE: Već je bilo toliko drame – iznenađenja, pucanja jedanaesteraca, velikih reprezentacija – poput Njemačke i Španjolske – koje su otišle kući prije nego što se očekivalo. Mislim da je prolazak svih timova u donjem dijelu tablice – Rusije, Hrvatske, Švedske i Engleske – također pokazao da uspjeh dolazi zahvaljujući dobro povezanoj timskoj igri i strategiji, a ne zahvaljujući nogometnim superzvijezdama. Zapravo mislim da je javno raspoloženje u Engleskoj i u Rusiji išlo sličnim putanjama. Prije natjecanja i jedni i drugi su značajno umanjivali svoje šanse, na vrlo autokritičan način – zapravo bi se moglo reći da su upravljali očekivanjima. Sad mi se čini da ljudi u obje zemlje počinju pomalo sanjati…

TELEGRAM: Ako na kraju postanete prvaci svijeta, što bi to značilo Englezima?

GAMSE: Mi u Engleskoj imamo problem s percepcijom samih sebe: iako smo osvojili samo jedno prvenstvo u povijesti (Mundijal 1966.), godinama smo se uporno smatrali jednom od najboljih nogometnih reprezentacija na svijetu. I onda se ciklus naivnog optimizma, nakon kojeg slijedi cinizam i očajavanje, ponavljao iz natjecanja u natjecanje. Kad bismo ove godine osvojili prvenstvo, to bi nevjerojatno utjecalo na raspoloženje nacije. Mi sebe doživljavamo kao one koji uvijek podbace u nogometu, pa bi pobjeda skinula ogroman teret s leđa nacije. Sjetite se kad je Andy Murray postao prvi Britanac koji je osvojio Wimbledon još od Freda Perryja u 1930-ima… i onda to pomnožite s dvadeset!

TELEGRAM: Što očekuješ od četvrtfinala sa Švedskom i što misliš – s kim će Engleska igrati u polufinalu ako dobije tu utakmicu?

GAMSE: Prvo, nisam siguran da ćemo dobiti Švedsku – oni su vrlo snažni i učinkoviti, mi možda budemo imali par ozljeda, a uostalom ni dosad nismo baš dobro igrali. Stavimo moj pesimizam po strani: na papiru, očekivao bih da Engleska, ako porazi Švedsku, u polufinalu igra protiv Hrvatske jer mislim da ćeModrić i Rakitić uspjeti otključati rusku obranu… ali opet, tko bi bio predvidio da će Rusija preživjeti Španjolsku?