Brobdingnagian, riječ koja označava nekoga ogromne veličine koju je upotrijebio Jonathan Swift u Guliverovim putovanjima, najbolje bi mogla opisati političara Nelsona Aldricha Rockefellera, čovjeka velikog intelekta i još većih previda, i ne baš tako pametnih izjava i postupanja, prenosi Express.hr
U javnom životu nije bilo puno osoba koje su govorile svoje mišljene, pa čak kad je i ono bilo glupo, osim možda Billa Clintona koji se malo po tom pitanju približio Rockefelleru. Jedan od njegovih ne baš pametnih poteza bio je i onaj kada je 1972. godine, kao guverner New Yorka, poslao nacionalnu gardu na pobunjene zatvorenike u zatvoru Attica.
U tom je sukobu ubijeno 39 ljudi, a 10 su postali taoci. U opuštenom razgovoru s predsjednikom Richardom Nixonom, kako je pisao The New York Times, objasnio je to riječima “To je život”.
Čudna je to i nevjerojatna izjava čovjeka koji je tijekom 1976. godine, dok je bio potpredsjednik Geralda Forda, pozdravio okupljene novinare sa podignutim srednjimprstom. I odbio se ispričati zbog toga. Zašto? Zato što je on bio Nelson Rockefeller i to je bio njegov pozdrav. I dovoljno dugo ga je držao u zraku kako bi ga svi novinari pred kojima je bio, mogli fotografirati.Kroz smijeh je bivši reporter Newsdaya Ed Newton rekao: “Nije loše za čovjeka s Dartmoutha”.
Osim što je bio komičan, Rockefeller je bio i rijetko stvorenje, koje se ne viđa tako često – liberalni republikanac.
“Reagan i Goldwater nisu imali vremena za njega”, kaže Newton. Iz dobrih razloga, mislili su. Rockefellera okoliš nije puno zanimao a novac je trošio na obrazovanje. U velikoj je mjeri uz pomoć njegove agencije stvoren i kampus, državno sveučilište u New Yorku. Ulaganja u infrastrukturu države New York čvrsto su ga povezala i sa sindikatima.
Rockefeller je bio unuk najbogatijeg Amerikanca svih vremena, Johna D. Rockefellera, i najbogatije osobe u modernoj povijesti, po podacima PBS-a i Fortune magazina.
Ipak, naftaš John D. Rockefeller bio je pragmatičar. S majkom učiteljicom i obrazovanjem kojeg je stekao u eksperimentalnoj školi u Upper West Sideu, gdje su predavali nastavnici sa sveučilišta iz Columbia, Rockefeller je završio kao čovjek s Dartmoutha. S pohvalama.
Radio je u obiteljskim kompanijama, koje su tada uključivale gotovo sve, od nafte do bankarstva, i bavio se tipičnim bogataškim stvarima kao što su umjetnost i muzeji, no odlučio je slijediti poziv i graditi ludu karijeru u javnom sektoru.
Uz potpredsjednika i guvernera, Rockefeller je dva puta bio šef kabineta. Prvo kao asistent za vrijeme vladavine Roosevelta a zatim i Trumana. Za vrijeme Eisenhowera bio je u kabinetu zdravlja, obrazovanja i socijalne pomoći.
No neće po tim svojim ‘dostignućima’ biti upamćen, već po nečem sasvim drugom.
Rockefeller je umro od srčanog udara 26. siječnja 1979. godine u 70 godini. Posjećivao je psihijatra kada je imao određenih problema u životu, pa je možda i to stanje bilo predvidljivo. Barem je umro dok je radio ono što je volio, piše Ozy. Naime pronašli su ga članovi njegovog osiguranja za radnim stolom u Rockefeller centru iznad knjige o umjetnosti.Tako su barem pokazala prva izvješća. No čini se kako nisu bila sasvim točna. Možda bi takvu smrt priželjkivao i sam Rockefeller.
Izvješće je ubrzo ispravljeno pa je pisalo kako je napad dobio u jednom “drugom” uredu. U jednoj gradskoj kući. U društvu “pomoćnice” 25-godišnje Megan Marshack. To je bilo malo veće iznenađenje, i mediji su uživali, jer zapravo događaj nije iznenadio nikoga tko je znao kako ovaj bogataš živi.
“Davnih 80-ih upoznao sam ženu među čijim je bedrima navodno umro”, rekao je novinar Allan MacDonell, kasnije i urednik Hustlera, koji će poslije i srušiti republikanskog senatora Boba Packwooda koji je pod prijetnjom izbacivanja sam dao ostavku nakon optužbi za seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i napad žena 1995. godine.
“Bio sam u ranim tridesetima kada sam ju vidio i radio u Hustleru. Sjećam se kako sam pomislio: ne izgleda kao materijal za srčani udar”, naglasio je.
Pokojnikova obitelj, uključujući i njegovu suprugu Happy Rockefeller, dostojanstveno su tugovali, iako je njegov dugogodišnji pomoćnik Joseph Persico potvrdio aferu. Njihov voljeni je preminuo i nedostaje im, a čini se nedostajao je i više od 2000 ljudi koji su se okupili na komemoraciji tjedan dana nakon njegove smrti.
Unatoč svemu, unatoč tri neuspjela lova na predsjedničku fotelju, mrtve u Attici, razvod, ponovni brak, nevjeru, srednji prst, prijateljstvo s Henryjem Kissingerom, unatoč svemu tome, nakon njegove smrti ostala je tuga jer je otišao glavni igrač.