Pred BiH je jedna od najneizvjesnijih godina, bez političkog dogovora o izmjeni Izbornog zakona i očekivanog podizanja napetosti te s prijetećom migrantskom krizom. Zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko ističe za Večernji list BiH kako je zemlji potreban unutarnji dogovor te izražava očekivanje da će EU i SAD u zajedništvu pomoći izlasku iz krize.
Kako komentirate činjenicu da nema dogovora o Izbornom zakonu?
– Vraćanje izbornog zakonodavstva u ustavni okvir značilo bi ubrzanje europskog puta BiH, kao i dugoročnu harmonizaciju odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Odbijanje Izbornog zakona značilo bi sve suprotno od navedenog – stagnaciju, političku nestabilnost, nezadovoljstvo, kao i usporavanje europskog puta države.
Ono što još zabrinjava jest radikalizacija javne rasprave koja se upravo događa i koja vodi k dodatnom narušavanju političkih odnosa. To sam i naglasila na nedavnoj konferenciji o temi “Nasljeđe Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije” gdje sam se osvrnula na posljednju presudu Suda, kao na i tzv. UZP koji je doveo do toga da se kolektivizacija odgovornosti koristi kao izgovor za odbijanje svih legitimnih zahtjeva hrvatskog naroda u BiH.
Kakve posljedice BiH može snositi zbog toga?
– Neusvajanje odluke Ustavnog suda značilo bi nastavak prakse gdje veći narod bira manjem narodu njegove političke predstavnike, a u konačnici to bi dovelo do potpune političke blokade države, kao i blokade provedbe svih ključnih gospodarskih i institucijskih reformi koje su ključni napredak u donošenju odluke o kandidacijskom statusu BiH. Podsjetimo kako je i Europska komisija u posljednjem izvješću o napretku za BiH za 2018. godinu prepoznala žurnu izmjenu Izbornog zakona, sukladno odluci Ustavnog suda, kao glavni prioritet.
Neusvajanje vlastitih odluka Ustavnog suda značilo bi priznanje Europskoj uniji, kao i ostalim partnerima, kako BiH ne poštuje vladavinu prava, pa bi se tako dovela u pitanje odluka Vijeća EU-a o davanju kandidacijskog statusa. A skretanje s europskog puta ne samo da će proširiti utjecaj trećih neeuropskih država na BiH, nego može dovesti do dodatne destabilizacije BiH, a i cijele regije.
Bošnjačke stranke i dio bliskih lobista odgovornost su posljednjih dana pokušali svaliti na HDZ BiH i hrvatske stranke osporavajući odluku Ustavnog suda u slučaju “Ljubić”. Kakav je vaš komentar?
– Bošnjački lideri nemaju snage priznati da je Ustavni sud vratio Hrvatima daytonska prava koja su im oduzeta 2002. godine, logično je onda da upiru prstom u slabijeg. Budući da bi izravan napad na Ustavni sud bio sankcioniran. Lider Bošnjaka, gospodin Izetbegović, nedavno je izjavio da odluku o provedbi presude SDA ne može donijeti. To znači da on pred svojim biračima ne može priznati da FBiH ostaje postojati kao konsocijacija, federalno uređen entitet u kojem postoji dioba vlasti između federalnih partnera, kao i ravnopravnost u onom dijelu institucija koje štite kolektivna prava. Takav je, recimo, Dom naroda. Takvo je i Predsjedništvo. Očekivati od Hrvata da, uz presudu Ustavnog suda, pristanu i dalje u FBiH biti narod drugog reda i da samoukinu teško povraćena prava jednostavno nije ozbiljno političko razmišljanje.
U finišu razgovora pojavili su se prijedlozi da se umanji uloga Doma naroda, gotovo do ukidanja. Što je smisao ovakvih zahtjeva?
– Petritschevim amandmanima bošnjačke stranke imale su priliku potpuno kontrolirati FBiH. Do presude Ustavnog suda nismo mogli čuti prijedloge za smanjenjem uloge Doma naroda.
Kada bi zahtjevi bošnjačkih stranaka za simetričnost bili na tragu pretvaranja FBiH u uniju dviju veležupanija, koje bi ujedno bile i dvije izborne jedinice koje bi birale dva člana Predsjedništva BiH, onda bi takav prijedlog bio istodobno i na tragu logike uređenja Federacije, ali na tragu kakve-takve simetričnosti s RS-om. U trenutku dok Ustavni sud BiH i zapadni partneri nedvojbeno traže vraćanje daytonske uloge Domu naroda, bošnjačke stranke predlažu da se uloga Doma naroda stavi izvan Daytona.
Prije nekoliko tjedana imali smo saslušanje u američkom Kongresu o Balkanu i BiH. I osobno ste pozvali na veći angažman SAD-a i EU-a. Je li to realno?
– Na nedavnoj raspravi s povjerenikom Hahnom na sjednici Odbora za vanjske poslove istaknula sam svjedočanstvo Matthewa Palmera, pomoćnika zamjenika američkog državnog tajnika zaduženog za Europu i Euroaziju, u američkom Kongresu, koji je naglasio kako je potrebno provesti reforme u cilju jačanja europskog puta države. SAD je svjestan da, ako se ne provedu potrebne reforme u BiH, otvara se put k destabilizaciji, što svakako nije u interesu SAD-a.
Europski parlament je u svojim rezolucijama naglasio važnost pronalaženja ključnih institucionalnih rješenja koja moraju slijediti načela federalizama, decentralizacije i legitimne zastupljenosti. Podsjetimo kako je i Komisija u nedavno objavljenoj Strategiji o proširenju najavila dodatan angažman na području zapadnog Balkana, kao što je u posljednjem izvješću o napretku BiH za 2018. naglasila važnost izmjene Izbornog zakona, sukladno odlukama Ustavnog suda, kao glavnog prioriteta. Mislim da su SAD i EU svjesni opasnosti statusa quo u BiH, ali ne znam postoji li dovoljno volje da se preuzme vodeća uloga u pronalaženju rješenja te da se konačno isprave pogrešne politike koje su vođene u BiH.
Hrvate u BiH također dio bošnjačkih lobista pokušava smjestiti u okrilje “ruske agenture”?!
– Ne bih se složila s tom tezom. Bošnjačke elite uporno se predstavljaju kao najveći američki partneri i zagovaratelji integracija u EU, dok ovih dana gledamo kako Erdoganu predsjednik države, koja se udaljava od Europske unije te se okreće suradnji s Rusijom, u Sarajevu priređuje ogroman predizborni skup. Nakon ovakvih poteza bošnjačkih stranaka možemo samo zaključiti kako su Hrvati i dalje jedini i najpouzdaniji partneri Zapada i EU-a.
Iako je ova godina izborna, može li se očekivati iskorak u pravcu integracija u EU?
– Godina 2016. bila je ključna za BiH – predan je zahtjev za članstvo u EU te je uspostavljen Mehanizam koordinacije. Međutim, 2017. je godina stagnacije – nije se radilo na gospodarsko-socijalnim reformama, a odgovori na upitnik dostavljeni su tek ove godine. Ono što je važno, a navodi se u Strategiji o proširenju, dodatan je angažman EU-a na zapadnom Balkanu, pa tako i u BiH, kako bi se državama pomoglo u provedbi potrebnih gospodarskih, političkih i institucijskih reformi, a koje su važne za njihovo pristupanje u EU. Za to je planirana i veća financijska omotnica iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć u predstojećem razdoblju. No, mislim kako bez provedbe ključnih institucionalnih i političkih reformi u BiH, a koje uključuje i provedba odluka Ustavnog suda, neće biti daljnjeg napretka u EU integracijama.
Koliko RH čini u smislu pomoći BiH i bh. Hrvatima da ostvare jednakopravnost i u Europskom parlamentu?
– Republika Hrvatska čini puno kako bi se pomoglo bh. Hrvatima, a to je na kraju i njezina ustavna obveza. Na kraju krajeva, Hrvatska dijeli 1000 km granice s BiH pa joj je u interesu stabilna i sigurna BiH. Što se tiče EP-a, hrvatski zastupnici aktualizirali su temu o BiH na razini EU-a, što možemo i vidjeti u rezolucijama Parlamenta iz 2014., 2015., 2016., kao i 2017., na kojoj sam aktivno radila sa svojim kolegama. U posljednjoj rezoluciji, upravo uz zalaganje hrvatskih zastupnika, istaknuta je važnost provođenja ključnih promjena, a koje uključuju i reformu izbornog zakonodavstva koja će biti temeljena na načelima federalizma, decentralizacije i legitimnog političkog zastupanja.
Upravo zalaganjem hrvatskih zastupnika te informiranjem kolega u EP-u učinjen je značajan iskorak oko aktualiziranja važnosti izmjene Izbornog zakona kao ključnog rješenja za BiH. Možemo vidjeti kako je Komisija promijenila svoju retoriku o tom problemu pa sada i ona uviđa važnost što hitnije izmjene Izbornog zakona, što je čak navela u posljednjem izvješću.
wpDiscuz