U petak u ranim jutarnjim satima, odjeknula je vijest koju su mnogi čekali desetljećima: prema naredbi Tužilaštva BiH i Suda BiH, policijski službenici bosanskohercegovačke Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su u operativnoj akciji na području Unsko-sanskoga i Kantona Sarajevo uhitili 13 osoba, među kojima je i umirovljeni general Armije BiH Atif Dudaković, nekadašnji komandant Petoga korpusa Armije BiH. Sumnjiči ga se za ratne zločine nad Srbima u jesen 1995. godine na području zapadnokrajiških općina, kao i za ratne zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, pripadnika tzv. AP Zapadna Bosna, tijekom 1994. godine. Bio je zapovjednik obrane Bihaća i oslobodilačke operacije „Sana 95“, od 13. rujna do 10. listopada 1995.
U iščekivanju objave imena ostalih uhićenika, politički i emotivni tsunami reakcija nakon ove akcije zaprijetio je i tako nestabilnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Već se govori kako je to skandalozni spektakl koji može uzdrmati tu zemlju i skandal nakon kojega će mnogi u Tužiteljstvu morati podnijeti ostavke. Srpska strana zasad suzdržano likuje, u Hrvatskoj je sve još svodi na prenošenje vijesti, bez nekih konkretnijih istupa političara.
Tako smo danas vidjeli da je Andrej Plenković komentirao srpsku zabranu ulaska Damiru Krstičeviću, ali na pitanja novinara o uhićenju Dudakovića, premijer nije htio odgovarati.
Dudakovića su za ratne zločine prijavili 2006. godine tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić i premijer Milorad Dodik. Dopuna izvještaja podnesena je 2015. godine. Više puta se najavljivalo da će i Republika Hrvatska učiniti isto, ali je sve uglavnom ostajalo na istrazi. Svijet su nakon “Oluje”, koja je rat otpuhala i s područja Bihaća i okolice, obišli prizori slavlja Hrvatske vojske i Armije BiH u oslobođenome Bihaću, toga 6. kolovoza 1995., s Dudakovićem i našim generalom Marijanom Marekovićem u prvome planu.
Komanda Petoga korpusa Armije BiH na vrijeme je shvatila značenje “Oluje” za Unsko-sanski kanton. Spajanje s Hrvatskom vojskom značilo je deblokadu cijeloga bihaćkog okruženja i smanjivanje linije fronte. Zbog toga je odlučila svoje jedinice uputiti u susret Hrvatskoj vojsci i pridonijeti slomu neprijatelja.
Sjetimo se, oko 300.000 ljudi pune tri i pol godine u bihaćkoj enklavi bilo je u blokadi i pod stalnim napadima srpskih snaga iz tzv. Srpske Krajine i Republike Srpske.
Izvršeni su ovih dana pretresi na 16 lokacija na području Sarajeva, Bihaća, Sanskog Mosta, Ključa, Velike Kladuše i Cazina. Postoji osnovana sumnja da su počinili kaznena djela “zločin protiv čovječnosti” i “zločin protiv civilnog stanovništva”.
Akcija je rezultat je temeljite 12-godišnje istrage Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, za koje je saslušano više stotina svjedoka i prikupljeno nekoliko stotina dokaznih materijala, arhivskih dokumenata, videosnimki i dokaznih materijala u vezi s ekshumacijama i identifikacijama ubijenih osoba.
S hrvatske strane već više od dva desetljeća stižu optužbe protiv generala Dudakovića i nekoliko drugih časnika Armije BiH zbog ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima. Stavljaju im se na teret sudjelovanje u uništavanju Zadra i ratni zločini protiv srpskih civila na teritoriju Hrvatskeu Dvoru na Uni, Rakovici, Plitvicama i Glini. Za Dudakovića se tvrdi da je naručio ili sudjelovao u ubojstvu zapovjednika 101. pukovnije HVO-a Vlade Šantića, kojeg je 9. ožujka 1995. uhitila Vojna policija Armije RBiH, kada je vjerojatno i ubijen.
Biografija ovog visokog časnika pokazuje da je rođen u mjestu Orahova, u Gradiški, 1953. godine. Prije rata u BiH bio je potpukovnik JNA.
Optužuje ga se da je zapovjedio napad na Lovinac i okolinu Zadra. Tada je zrakoplovstvo JNA žestoko raketiralo Lovinac i Ričice, spaljena su i okolna sela, a tada i poslije poklano je nekoliko desetaka Hrvata, a njih oko dvije tisuće spasilo se pješice, preko Velebita.
General Dudaković branio se da je iz Zadra otišao 28. kolovoza 1991. i da do toga dana nijedna granata nije pala na Zadar. Često je izjavljivao da je Zadar njegov grad, štoviše, da je to grad u kojemu je odrastao i da ga nikako ne bi mogao razarati. U Zadar je došao po završetku osnovne škole, srednju vojnu školu je završio 1972., a Vojnu akademiju KoV-a JNA, smjer artiljerija 1976. godine. Do 1991. i rata u Hrvatskoj radio je u Artiljerijskom školskom centru u Zadru, zaradio čin majora JNA, pa je bio načelnik artiljerije u brigadi u Kninu. Gdje je jedno vrijeme zapovijedao i Ratko Mladić te nije potpuno jasno jesu li njih dvojica bili u istom lancu zapovijedanja.
Osim svega spomenutoga, Dudakovića su teretili i da je naredio smaknuće ratnih zarobljenika nakon što se pojavila snimka gdje on, čini se, stvarno to i naređuje. Snimku možete pogledati u nastavku, ali moramo vas upozoriti da snimka sadrži eksplicitne prizore.
O Dudakovićevu radu u Zadru Express je već pisao zato što su počeci “balvan revolucije” na istom mjestu zatekli mnoge ljude koji će se kasnije gledati preko nišana.
Tek 1945. godine je Zadar kao posljednji veliki grad ušao u sastav Jugoslavije i u njoj slovio kao npr. jedan San Diego, udobna zona JNA s 15 vojarni i tri velika vojna školska centra: avijacije, zemaljske i topništva protuzračne obrane. Nacionalne trzavice početkom devedesetih u zaleđu Ravnih Kotara i Zagore, odakle su ponikli Simo Matavulj i Vladan Desnica, obostranim ludilom prerasle su u “balvan revoluciju” i “kristalne noći”, gdje su nažalost jednako stradali ljudi i grad, Hrvati i Srbi.
To je vremenski okvir u kome su u Vojnoj pošti 5835 – Artiljerijskom školskom centru, odnosno vojarni “Marko Orešković” u istom trenutku na službi, po redoslijedu subordinacije: Momčilo Perišić u činu pukovnika i na poziciji zapovjednika AŠC-a, Milivoj Petković u činu potpukovnika, kao zapovjednik II odjeljenja Škole rezervnih oficira (ŠRO), Atif Dudaković u činu majora, kao zapovjednik I odjeljenja ŠRO, i poručnik Agim Čeku kao zapovjednik voda ŠRO.
wpDiscuz