Iako im se predizborna retorika svodi na “ovo je biti ili ne biti”, “moramo zaustaviti Čovića” “Hrvati=Ustaše”, tvrdeći da ih je sam Bog poslao da spasu zemlju od sigurne podjele zemlje manja grupa uljeba, okupljena oko Komšića i njegovih disidenata, samoproglašena “ljevica” kojoj su puna usta građanskih prava samo jednog naroda u BIH, (toliko o ljevici) svojim bi biračima morala pojasniti, na koji način misle sačiniti vlast nakon izbora i sa kime točno? Koliko god negirali stvarnost, u stvarnosti u kojoj žive, a koja se zove BIH osnovni ustavni princip jeste konstitutivnost. Kako reče Ustavni sud BiH – natkrovljujući princip.
Da upravo oni nisu ujedinili Hrvate kroz projekt Platforme, dakle upravo Komšić i dvojac od samoposlanih Metaka, danas bi to i mogli činiti. Jer bi se pronašla nekakva hrvatska stranka koja bi zaigrala novo platformaško kolo. No upravo su oni (SDP) bili razlog reaktivacije HNS-a.
Danas kada su Hrvati u jednom bloku, ili barem bloku koji će kontrolirati preko 95% hrvatskih zastupničkih mjesta, trebao bi im netko pojasniti da je u FBIH nemoguće činiti vlast i proglasiti vlast u koju Hrvati ne neće htjeti ući.
Hrvati se načelno drže pravila da Bošnjacima neće birati tko će ih predstavljati u Vladi FBIH i Vijeću ministara, te isto traže za sebe. Isto tako zadržavaju pravo ne biti dio vlasti, ako im partner s onu stranu pregovaračkog stola, reži, baca bombe i prijeti ratom. Poput recimo Komšića.
Po kojoj osnovi bi , i točno tko , trebao natjerati Hrvate da sutra dogovore podjelu odgovornosti u vladi FBIH ili Vijeću ministara s jednim Komšićem koji prijeti otimanjem pozicije hrvatskog člana Predsjedništva ili jednim Suljagićem koji Hrvatsku naziva fašističkom tvorevinom a na dnevnoj razini vrijeđa barem dva od tri naroda u BIH.
Politički eksperti su očekivali da će se s tom retorikom stati, budući da je i Komšiću jasno ovo što tu pišemo, no panika od poptunog nestanka s političke scene jača je od zdravog razuma. Pa se radikalizacijom retorike ide u potpuno strašenje Bošnjaka. Uvjerava ih se da su im susjedi ništa drugo nego štovatelji fašizma, i da koliko je sutra spremaju im nove jame, pokolje i ratove. Dotud ide ludilo. Takva retorika osigurava im siguran ulazak u parlamentarne klupe. Ne u izvršnu vlast.
Nevjerojatna je, do neba nevjerojatna činjenica, da netko u kampanju ide, koristeći se govorom mržnje, takvim rječnikom, koji ga zauvijek delegitimira kao mogućeg federalnog partnera u Vladi FBIH i Vijeću ministara države BIH. I uz sve to pozivaju u koaliciju SDP BIH koji je sam predlagač zakona o zabrani govora mržnje i sankcioniranja političara koji ga koriste.
Što prevedeno znači, da će lijevi nacionalšovinisti nakon izbora ili podići revoluciju, dakle proglasiti građansku FBIH i građansku BIH, što bi trebalo proći uz šutnju Banja Luke i Mostara, ili će jednostavno uzeti mikrofon, okrenuti se Bošnjacima i kazati: Znate mi smo se malo zezali, iliti po narodski zajebavali smo vas, sada idemo s g. Čovićem i g. Dodikom u restoran “Konsocijacija” kako bismo dogovorili koliko nam pripada kolača.
Sve to se događa danas, kada je Ustavni sud dao jasno mišljenje da se vlast u FBIH više neće moči raditi na principu Platforme. Domovi naroda više neće biti sarajevski domovi, nego domovi naroda.
I koliko god FBIH bila konsocijacija, neozbiljno je i pomisliti da se među strankama HNS-a može pronaći bilo koja koja bi nakon izbora pristala koalirati s onim blokom bošnjačkih stranaka koji Hrvate naziva fašistima, Ustašama, i problemom BIH. Štoviše i Hrvati su kao narod sazreli, kako oni u domovini tako i oni vani. Svjesni što im se događa. Teško će biti zamisliti da će Hrvati popuniti Dom naroda države i Federaciju u slučaju da Bošnjaci ponovno nametnu Komšića. Komšić u Predsjedništvu znači paralizu države, zaustavljanje puta ka EU i blokadu svakog mogućeg dijaloga. Upućeniji analitičari iz Sarajeva tvrde da on i nema realne šanse te da je samo istureni igrač koji treba otupiti konkurenta SDA-ovom kandidatu ukoliko bi se takav pojavio iz narodnjačke partije ili pak iz SDP-a BIH u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva. Ukratko Komšić služi kao tampon zona od mogućeg udara Radončića ili Bećirevića na SDA-ovo mjesto člana Predsjedništva koje ne misle tek tako pustiti.
Opet SDP BIH koji razmišlja da napravi predizbornu koaliciju sa vlastitim disidentima, koji su u potpunom predizbornom ratu s federalnim partnerima, praktički si reže granu na kojoj sjedi. I osigurava još jedan mandat u oporbi. Što baš i nije mudro od Nikšića. No zašto bi od Nikšića nešto bilo mudro? Njega niti Lagumdžija nije tamo ostavio da bude mudar. Nego da bude Nikšić.
HNS je već morao izići s priopćenjem, predizbornim jamstvom da nakon izbora nema koaliranja sa strankama koje zagovaraju hegemoniju, šovinizam i šire nacionalističku netrpeljivost prema hrvatskom narodu, ukratko sa svim onima koji zagovaraju kršenje ustavnog prava konstitutivnih naroda. Komšić sve da pobijedi žrtvovat će interese stranke, jer DF niti koalicija oko DF-a neće moći biti dio vlasti. On sam neće se moći održati na vlasti, kao Predsjednik, jer vlast niti na nivou države niti FBIH neće moći biti formirana s Hrvatima.
Jedini oblik vladavine, koja bi se mogla formirati bila bi nelegalna hegemonija. Sa nekakvim srpskim strankama u vlasti kojima hrvatsko pitanje nije važno to bi Komunistima i moglo uspjeti. No sa Dodikom kao članom Predsjedništva teško.
Uz sve to dodajmo krnji izborni zakon. I što imamo nakon izbora? Potpuni krah postojećeg sistema.
U narednim tjednima valja očekivati discipliniranje i Komšića i Suljagića od strane međunarodnih predstavnika u Sarajevu nenaklonjenih SDA-u koji , iako umjerenija stranka od ovih, trpi međunarodno povjerenje zbog bliskosti s Erdoganom i zbog umanjivanja broja povratnika u BIH sa sirijskog ratišta, te guranja pod tepih rastućih radikalnih ćelija u BIH o kojima bruji i Europski parlament.
Ukratko ljevici budućnost s radikalnom retorikom nije naklonjena. Umjesto da budu revolucionarno moderni, oni su odabrali lakši put, odlučili su biti populistički radikalno nazadni.
Ljevica je imala povijesnu šansu ponuditi Bosni i Hercegovini takav vizionarski ustav, koji niti jedan nacionalni pokret u BIH ne bi smio odbiti. Recimo federalnu državu tri građanska entiteta s građanskom državnom vladom i jednim predsjednikom. Bez domova naroda, bez pravila o paritetima u državnoj vlasti, budući da se sve nacionalno rješava na srednjem nivou.
Rješavanjem nacionalnog pitanja i sama ljevica disperzirala bi se širom BIH jer bi je svi narodi shvatili kao prijateljsku. No preduvjet za takvu vrst ljevice bio je da ljudi poput Komšića i Suljagića postanu politička prošlost ili da politički evoluiraju. Ništa od tog se nažalost nije dogodilo.
U ovoj cijeloj priči važno je da barem jedna lijeva stranka ostane neinficirana DF i GS ludilom. To bi mogla biti Naša stranka. Ukoliko BIH uđe u potpunu blokadu nakon izbora, što uopće nije neizgledan scenarij Naša stranka mogla bi biti ta koja bi izišla s gore opisanim ustavom. Ili će to opet morati biti neka nacionalna stranka. Koja će smoći snage, u ime suživota i boljitka cijelog društva ali i svakog naroda predložiti nešto takvo.
DF je već na hrvatskoj crnoj listi sve dok ne odustanu od Komšića. SDP BIH treba se sam odlučiti. Planira li nakon izbora sudjelovati u promjenama, ili će zbog Komšića, sjediti na klupi.
Vlasti u FBIH i BIH biti neće biti s onima koji žele rezultat ubojstava i progona 170.000 Hrvata Federacije BIH i preko 240.000 Srba uknjižiti tako što će Federaciju BIH proglasiti građanskom državom Bošnjaka.
Takva vlast može se proglasiti samo nasilno u Sarajevu. I nitko se iz hrvatskih kantona neće tome niti buniti. Jedini je problem što je u hrvatskim kantonima nitko neće niti priznati.
I tu dolazimo do onog što je nama FBIH i što smo mi njoj.
Možemo li zamisliti da neka hrvatska stranka na dnevnoj bazi Bošnjake naziva fašističkim narodom, da vođe u Bošnjaka časti pridjevima kakvim saraj ljevica časti vođe u Hrvata, i da sutra te iste bošnjačke vođe najnormalnije s takvim Hrvatima potpišu suvlašće u FBIH? Teško.
Teško će to ovaj put biti i kod Hrvata. Naprosto je sazrijelo vrijeme. Učinio se vakat.
Postoje odluke Ustavnog suda BIH. Postoji shvaćanje što konstitutivnost doista jest. Što je naše pravo a šta su naše obveze. I Komšić, sve da ga i nametnu morat će abdicirati. Jer nikakav sistem neće moći funkcionirati s njim na čelu.
Svaka hrvatska stranka, koja bi pristala obnašati dio izvršne vlasti, s Komšićem na čelu države, ili hrvatska stranka koja bi pristala na postizborno suvlašće s GS-om ili DF-om bila bi zauvijek mrtva među Hrvatima. Trajala bi neko vrijeme a onda bi nestala.
Tu dolazimo do one priče tko ruši državu. Isti oni koji je ruše od Daytona na ovamo. Lažna saraj Ljevica. Nacionalisti. U suštini pripadnici komunističkog krila najbrojnijeg nacionalizma u zemlji. Isti oni s kojima Hrvati u BIH nemaju niti malo lijepa iskustva. Jer ako je išta koštalo ovaj narod tu, pored nacizma, zla nacizma koji nam je uvezao mali od Bradina, bio je opskurni boljševički komunizam.
wpDiscuz