Vatreni plamen u kratkom je vremenu progutao kuću obitelji dr. Mate Hrskanovića iz Domaljevca, kirurga Županijske bolnice u Orašju.
Sve što su supružnici Hrskanović godinama stvarali u obitelji s dvoje djece nepovratno je nestalo.
Vatra progutala kuću
Sve je moglo imati još tragičniji epilog jer vatra ih je zatekla na spavanju. Na sreću, svojom pribranošću uspjeli su izvući djecu na sigurno, a onda su krenuli u borbu s vatrom zajedno sa susjedima koji su ubrzo pritekli u pomoć. Pozvali su i vatrogasce pa su svi zajedničkim snagama pokušali spasiti što se spasiti da. Nažalost, bila je to nemoguća misija. U požaru je izgorjela kuća u cijelosti – sobe, kuhinja, spavaća soba, dnevni boravak, u blizini motori…
Sve je nakon požara izgledalo apokaliptično, u cijelosti izgorjelo i pretvoreno u gomilu stopljenog drveta, metala, prašine.
O uzrocima požara, kažu, samo mogu nagađati. Izbio je u dijelu kuće i brzinom munje se širio.
– Želim ovo podijeliti s javnosti kako se nikada i nikome ovakvo što tragično ne bi ponovilo. Vatra je gora od poplave, uvijek treba biti oprezan. Pucketanje i dim probudili su najprije suprugu kojoj možemo zahvaliti što smo živi. Kada sam vidio vatru, odmah sam počeo s gašenjem te pozvao vatrogasce. Nemam im što prigovoriti jer dečki su doista dali sve od sebe.
Vatrogasci iz Šamca, Donje Mahale i Orašja stigli su u pomoć ali, nažalost, vidite i sami, kuća je toliko izgorjela da od nje praktički nema ništa i jednostavno se sve mora rušiti. Nema se tu što puno opisivati, dovoljno je vidjeti.
Ponovno treba krenuti od nule, ali najvažnije je da su djeca živa i zdrava, uspio nam je reći dr. Hrskanović koji je prilikom gašenja ipak zadobio opekline. Hodajući između izgorjelih zidova soba, uvijek s osmijehom i vječnim optimizmom, supruga Ljilja i ovoga puta, kaže, ne želi dramatizirati.
Uspomene u pepelu
Istina, zamjetna je tuga dok gleda izgorjele dječje torbe i knjige.
Prisjeća se i bijele kuhinje koju su nedavno kupili. Tu su nestale i fotografije, uspomene… Dr. Hrskanović najviše žali zbog izgorjele biblioteke i vrijednih stručnih knjiga.
– No, što je, tu je, neka su nam samo djeca neozlijeđena, a materijalno se može nadoknaditi jer već smo navikli nekoliko puta počinjati od nule – kaže Ljilja.
Prisjećamo se njihova doma u posljednjim poplavama iz 2014. kada im je kuća doslovce plivala u vodi. Boravili su u bratovoj kući dok nisu uspjeli svoju obnoviti i baš kada su završili i taj posao, onda ih požar ponovno vraća na početak kako bi okrenuli još jednu novu životnu stranicu i kao feniks krenuli iz pepela.
– Želim još jednom zahvaliti svim susjedima koji su nam odmah pritekli u pomoć, i sada to čine, kao i vatrogascima jer su učinili najviše što su mogli i da takvi nisu bili, vjerujem, požar bi se još proširio – kazao je dr. Hrskanović.
I još jedan neobičan detalj. Požar je preživio u izgorjeloj kući maleni kućni ljubimac, pas znakovitog imena Srećko. Zatrpan crijepom zavukao se u drvenu zvučnu kutiju, koja čudom nije izgorjela, i nije se javljao čak i kada su vatrogasci gasili požar. Tek kada je Ljiljana viknula: “Srećko!”, izvukao se iz ruševine, iznenadio vatrogasce i donio toliko potreban osmijeh cijeloj obitelji. •