DINO SOKOLOVIĆ (29) senzacionalno je na Paraolimpijskim igrama u Pjongčangu osvojio zlatnu medalju u slalomu. Njegova životna priča nije ništa manje senzacionalna, a teško da ćete čuti inspirativniju i dirljiviju.
Prije 15 godina, u ljeto 2003. zadnji dan osnovne škole proslavio je onako kako je osmašu najdraže; odlaskom na ljetovanje. Ali, u Močilama kod Vrboskog, na staroj cesti Zagreb – Rijeka, na auto kojim je cijela obitelj išla na more prevrnuo se kamion.
Prometna nesreća okončana je stravičnim posljedicama: njegova majka, dva brata i strina poginuli su, a Dino je ostao bez obje noge. Dobio je i još nekoliko teških ozljeda. S obzirom na sve ovo, čudo je da se probudio iz kome.
Kada je došao svijesti, nije se sažalijevao. Točnije radio ono što bi bilo sasvim normalno s obzirom na užasnu tragediju koju je preživio kao dijete i ogroman hendikep s kojim se morao boriti do kraja života.
Umjesto toga završio je srednju školu, pa fakultet i zaposlio se kao stručni specijalist komunikacijskog menadžmenta u marketingu koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
Ali, upravo mu je sport dao snagu i smisao. Uspješno se bavio plivanjem, a nakon što je prešao na skijanje i dalje voli rekreativno igrati košarku u kolicima i hokej na sanjkama.
“Sport sam odabrao jer me podigao, izvukao iz kuće i vratio u društvo.”, objasnio je.
U društvo skijaških paraolimpijskih pobjednika Sokolović je došao uz pomoć olimpijske pobjednice. Naime, prvu monoskiju dobio je nakon što je klub dobio donaciju od prodaje štapa koji je Janici Kostelić ispao kada je i bez njega došla do drugog mjesta na Sljeme
2014. u Sočiju bio je nadomak paraolimpijske medalje. Vodio je nakon prve vožnje, ali u drugoj je izletio sa staze. Ipak, od tamo nosi uspomenu koja mu znači poput odličja:
“U Sočiju sam nosio hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju i posebno sam ponosan na način na koji sam to napravio. Od svih sportaša koji su u kolicima nosili zastave svojih zemalja, jedino ja sam njome mahao.”
Četiri godine kasnije, najsjajnijom medaljom maše nekome vrijednijem i od toga:
“Paraolimpijsko zlato posvećujem supruzi Barbari i kćerki Viti.”, poručio je nakon trijumfa u Koreji svestrani čovjek koji je prije godinu dana postao otac.
“Kćerkica će mi najviše nedostajati. Sve slobodno vrijeme provodim s njom i bit će mi teško toliko dugo bez nje.”, rekao je prije odlaska u Pjongčang ovaj paraolimpijski i životni pobjednik, prenosi Index.hr
wpDiscuz