Samo dan uoči dolaska najviše delegacije EU koju će predvoditi predsjednik Jean-Claude Juncker, u Bosni i Hercegovini istaknuti bošnjački političari pozivaju na – naoružanje. Umjesto smirivanja strasti, pripreme posjete i upućivanja zdravih sugestija koje bi Bosnu i Hercegovinu modernizirale i koja bi riješila sve moguće nesuglasice oko Izbornog zakona, tzv. predstavnici građana već nekoliko dana potenciraju nasilje.
Sve je počelo objavom da MUP RS naoružava svoje ljude novim puškama. U sve se to, kao i inače raznim metodama medijskog rata, nastoji se uključiti i hrvatska strana odnosno njeni predstavnici. Ispada da su glavni krivci i naoružavatelji MUP-a RS Hrvati, a ne predstavnici RS-a koji su to oružje i naručili.
“Predsjednica CIK-a Hadžiabdić produžena ruka UZP-a”
Drugi dio panike nasilnih političkih predstavnika Bošnjaka nastavlja se tzv. “curenjem” u medijima jednog od pet nacrta modela izbornih pravila koje bi, navodno, Središnje izborno povjerenstvo (CIK/SIP) trebalo predložiti ukoliko Parlamentarna skupština BiH ne donese promjene neustavnih dijelova Izbornog zakona. Uslijedio je linč na predsjednicu SIP-a Ireni Hadžiabdić koju su bošnjački mediji na divljački način proglasili predvodnicom udruženog zločinačkog pothvata. Neki su išli tako daleko da su proglasili kako je SIP-ove prijedloge pisao Jadranko Prlić te da Hadžiabdić kao “produžena ruka UZP-a” vodi BiH u podjelu.
Korišteni su nerijetko i šovinistički epiteti. Tako je, primjerice, jedan vrlo aktivan komentator na društvenim mrežama napisao: “Ovo sto radi Irena Hadžiabdić nije prostitucija! Prestanite vrjedjati časne dame iz ulica Crvenih fenjera!”
I OHR je kriv
Istovremeno je osuđen i OHR zbog toga što je jednom od članova SIP-a 1998. onemogućio da se kandidara na izborima, ali je kasnije odlukom istog OHR-a to prestalo vrijediti. Radi se, dakako, o jednom hrvatskom članu SIP-a, Stjepanu Mikiću.
Krivnja OHR-a po tzv. predstavnicima građana, međutim, nije toliko u Mikiću koliko u njihovoj prokockanoj nadi da će Visoki predstavnik Valentin Inzko reagirati i nametnuti njima sklono izborno pravilo, kako je to bilo i sa Statutom Grada Mostara. Ne zaboravimo da se i u slučaju Izbornog zakona, čiji su dijelovi “prepisani” u Ustavu Federacije BiH odnosno nametnuti od amandmanima Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, i u slučaju Statuta Grada Mostara koji je nametnut od Paddyja Ashdowna radi o neustavnim odlukama. Dakle, Ustavni sud u kojem ne sjede samo predstavnici konstitutivnih naroda BiH, nego i stranci, dvaput su rušili krucijalne odluke koje raspirivaju međunacionalne tenzije. Zato bošnjački tzv. predstavnici građana ne mogu se pomiriti s tom činjenicom “izdaje” kako stranih tako i domaćih institucija koje su vjerno i tiho gradili na temeljima većinskog nacionalizma koji se eufemistički naziva i “građansko”.
Porast euroskepticizma među Bošnjacima
Nemogućnost nametanja predstavnika drugim narodima u Federaciji BiH, čini se, otvara i vrlo kompleksan problem euroskepticizma. Sve je krenulo s pitanjem akciza. One su iskorištene za potpaljivanje anti-europske klime u zemlji. Tako su među njima najglasniji akteri protiv akciza bili iz opozicije. Argumenti koji su korišteni bili su izrazito oštri protiv EU i šefa Delegacije EU Larsa Wigemarka koji je, po kritičarima, odlučio nametnuti akcize i zaradu bankama. Takvi argumenti su licemjerni, jer EU i međunarodna zajednica nisu nametnule samo akcize, već mnogo toga i na političkoj, pravnoj te ekonomskoj sceni.
Problem je što se akcize javljaju u kontekstu kad je valjda svima jasno da EU ne podržava više nametanje predstavnika Hrvatima u Federaciji BiH. Cijela međunarodna zajednica i EU vrlo su jasno iznijele stav da je nužno provoditi presude Ustavnog suda. Zato, kritiku akcize treba promatrati u vrlo opasnijem kontekstu porasta bošnjačkog euroskepticizma koji buja osobito među opozicijom. Ne radi se tu o nikakvoj ekonomskoj logici u ime građana, već o netrpeljivosti prema situaciji da je nužan dogovor s Hrvatima i Srbima za daljnju budućnost BiH, te da bez njih je nemoguće ići dalje na europskom putu, ali i opstanak države doveden je u pitanju.
Ne zaboravimo i na “curenje” navodnih Wigemarkovih prijedloga. Vječni “novinar-istražitelj” Avdo Avdić je tako za Žurnal otkrio kako Wigemark na prvom mjestu stavlja rješenje “predmeta Ljubić”, pa onda, prema Avdiću, Sejdić-Finci. Pored toga, otkrio je Avdić kako Wigemark želi onemogućiti da konstitutivni narodi imaju svoje predstavnike iz kantona u Domu naroda tamo gdje ih je manje od 1%. Nadalje, Wigemark navodno daje prednost popisu iz 2013. godine, što je Bošnjacima trn u oku obzirom da žele imati veći broj predstavnika na temelju izbora izaslanika iz mjesta gdje je protjerano preko 150 tisuća Hrvata.
Posjeta Jean-Claude Junckera
U jučerašnjem članku koji je 26. veljače objavio ugledni Euractiv, “prisutnost Junckera u Sarajevu govori jako puno” osobito u kontekstu promjene izbornih pravila. Prema Euractivu “ti će se izbori svakako dogoditi, no hoće li njihov rezultat omogućiti stvaranje vlada na državnoj i entitetskima razinama?” Takvo pitanje je krucijalno jer o njemu ovisi samo budućnost, ali i sigurnost EU i SAD-a.
U članku se napominje kako je “način delegiranja u Dom naroda nametnuo OHR”, a u praksi tom odlukom “OHR omogućava jednom narodu u BiH da izabere predstavnike drugom narodu – i to ne samo za Dom naroda, već i za Predsjedništvo države”. Izvor iz Euractiva prepoznaje i kako “Bošnjaci, sa 70 posto stanovništva u Federaciji, imaju moć odabrati hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva mimo volje Hrvata”.
Juncker tako mora “zatražiti okončanje nepomirljivih stavova unutar BIH i opstrukcija koje blokiraju napredak u rješavanju ovog esencijalnog pitanja”. Zanimljivo je vidjeti hoće li Juncker vidjeti da je OHR nametnuo niz zakona i vjeruje li on kao “mnogi u međunarodnoj zajednici da zakoni nametnuti od strane Visokih predstavnika mogu učiniti BiH funkcionalnom. Na ovo pitanje će morati odgovoriti, bolje prije nego kasnije, dok BiH napreduje prema članstvu u EU”. Za vjerovati je kako Juncker neće dopustiti da se od BiH stvori jedan Mostar koji je pod blokadom upravo zbog pogrešnih i neustavnih odluka OHR-a, što bošjački građani nikad neće priznati i javno reći, jer bi s tim ubili i posljednju nadu neustavnog nametanja predstavnika malobrojnijem konstitutivnom narodu.
Umjesto promjene – poziv na naoružavanje!
Umjesto promjene načina političkog djelovanja, tzv. predstavnici građana odnosno predstavnici većinskog nacionalizma pozvali su MUP Federacije da se naoruža jer “Dodik i Čović spremaju nasilje”. Umjesto razgovora o upitniku i ugašene svake nade da će Federacija postati građanska na “miran” način, došlo je vrijeme u koje treba Hrvate riješiti nasilnim putem, i to pozivajući vlasti Federacije da naoružaju policiju.
Tako u GS-u navode da je “narušavanje ustavnog poretka” (?) od Milorada Dodika i Dragana Čovića “dovoljan dokaz za sve građane BiH da se se osovina Dodik-Čović sprema na nasilje”.
Zbog toga, umjesto europskog puta, najveći među tzv. predstavnicima građana pozvali su nerazumno i bez ikakvog dokaza da je nužno naoružati bošnjačku Federaciju, a valjda nanišaniti onaj hrvatski dio. Jer samo bi se bošnjački predstavnici većinskog nacionalizma naoružali dan uoči dolaska najviše delegacije Europske unije.
P.S. Gore slika je birana zato što bi vjerojatno ta nova naoružana jedinica bila puno sličnija onoj gore slici nego nekakvom istinskom “MUP-u Federacije” koji bi mogao postojati da se nasilni tzv. predstavnici građana odreknu majorizacije i prihvate istinsku multietničku za sve ravnopravnu BiH.
Poskok.info
wpDiscuz