Na današnji dan 1992. godine veliki portugalski diplomat José Cutileiro predočio je, u ime EU, plan za etničku kantonizaciju BiH, koji je podrazumijevao njezinu nezavisnost, ali je tadašnji bošnjački čelnik Alija Izetbegović prvo prihvatio, pa odbacio taj prijedlog. Cutileirov plan podrazumijevao je i paritt u državnoj vladi BIH, koja bi bila daleko jača nego današnja vlada. Analitičari procjenjuju da bi s vremenom takva vlada države BIH prerasla u građansku vladu, dok bi nacionalna pitanja bila rješena kroz kantonalne nadležnosti. Takva tranzicija u BIH bez rata odvila bi se u nekih desetak godina.
Cutillierov plan za BIH
Bio je to, podjeća Srna, posljednji mirovni plan potpisan prije početka rata u BiH.
U ime srpske strane plan je 18. ožujka verificirao Radovan Karadžić, u ime Hrvata Mate Boban, a u ime bošnjačke strane Alija Izetbegović. Dakle kod ovog plana imamo još jednu posebnost. Njega potpisuju autentične političke figure unutar BIH. Karadžić u tom trenutku još uvijek nije ratni zločinac.
Međutim, na nagovor tadašnjeg američkog veleposlanika Warrena Zimmermanna, Izetbegović je desetak dana kasnije povukao potpis, što je dovelo do početka rata. I to je jedna od najvećih misterija moderne BIH povijesti. US vlasti nikada nisu pojasnile taj potez. Danas su u BIH prepoznati kao prijatelji BIH i mirotvorci.
Taj plan, po kome je BiH trebala da postane decentralizirana država u kojoj bi svi kantoni bili podijeljeni po nacionalnoj osnovi, podrazumijevao je njezinu neovisnost. Republika Srpska prema tom planu ne bi uopće postojala. Postojalo bi nekoliko rascjepkanih srpskih kantona.
Naime, srpski predstavnici prihvatili su da izađu uz Jugoslavije pod uvjetom da Srbi dobiju svoje autonomije unutar BiH, piše Srna tvrdeći kako ”taj podatak potpuno demantira višegodišnje optužbe da su Srbi krivci za rat, jer su, navodno, odbijali nezavisnost BiH”.
Dana 28. ožujka 1992. godine, nakon sastanka sa Zimmermannom u Sarajevu, Izetbegović je povukao potpis i iskazao protivljenje bilo kakvoj podjeli BiH. BIH je nakon tog krenula u krvavi rat.
Koliko je taj Izetbegoviev potez bio idiotski najbolej pokazuje podatak da je tri i pol godine poslije u Daytonu, Izetbegović potpisao entitetsku podjelu BiH, koja se dobrim dijelom oslanjala i na Cutileirov plan. Razlika je tek u 100.000 mrtvih, porušenoj državi, raseljenim narodima. No nekome tko je krenuo u reislamizaciju Bošnjaka, i u reetnogenezu vlastitog naroda, koji valjda, nije bio dovoljni propatio pa ga se moralo ponovno provlačiti kroz rovove, što je broj od 100.000 unesrećenih? Među kojima nisu dakako samo Bošnjaci.
Srna navodi kako su bošnjački predstavnici odbili četiri od pet mirovnih planova za BiH, koji su im predočeni prije i tijekom trajanja sukoba no i dalje se javno deklariraju kao jedini koji su u BIH uvijek htjeli samo mir. Pa bilo kakav.
Prvo je odbijen srpsko-muslimanski dogovor koji je predviđao da BiH ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom i da se na zajedničkoj razini vlast dijeli prema republičkom i nacionalnom ključu, a da zauzvrat ne bude nikakve podjele unutar BiH.
Taj plan su dogovorili srpski lideri s muslimanskim predstavnicima Muhamedom Filipovićem i Adilom Zulfikarpašićem. Izetbegović ga je prvo podržao, pa odbio.
Zatim je Izetbegović odbio Cutileirov plan, pa tijekom ratnih sukoba i Owen-Stoltenbergov o tri nacionalna kantona. Vance Owenov plan je bio opet plan koji je podržala bošnjačka strana a srpska odbila. Zanimljivo je da je Vance Owenov plan predviđao u startu građansku vladu BIH a nacionalno pitanje bilo bi rješeno na kantonalnoj razini.Malo je poznato da je u njegovom kreiranju sudjelovalo Tunjo Filipović himself.
Tek u Daytonu, muslimanska strana je, nakon tri i pol godine rata, prihvatila plan koji je, također, dijelio BiH po nacionalnom ključu, ali s mnogo većim ovlastima entiteta i kantona nego što su to predviđali raniji planovi.
Iz toga je jasno da je Izetbegovića zanimao samo Lebensraum. Dayton je doživio kao priliku za to. Kazao je nakon Daytona, ovo je samo prva faza. BItke koje nismo dobili u ratu moramo dobiti u miru. A onda je poslao na Ustavni sud zahtijev za konstitutivnošću na cijelom teritoriju BIH. U ime te presude dokinuto je hrvatsko nacionalno pravo u FBIH. Umjesto da je ojačano. Danas su upravo Alijini politički posinci najveći borbi protiv konstitutivnosti, iako pravac bošnjačke majorizacije ide upravo preko te presude o konstitutivnosti svih svugdje. S naglaskom na konstitutivnost.
José Cutileiro je u više navrata javno optužio Izetbegovića da je sabotirao mirovni plan i tako uveo BiH u rat. “Kad se usporedi moja mapa i ona koja je dio Daytonskog mirovnog sporazuma iz studenog 1995. godine, vidi se da je, poslije tri i pol godine ratovanja, rezultat skoro isti.
Mnogi životi su mogli biti sačuvani”, rekao je Cutileiro. Isticao je kako je za situaciju u BiH 1992. godine bilo apsurdno kriviti isključivo Srbe, jer su sve tri strane bile odgovorne. “Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu BiH ili BiH iz tri dijela.
Moje uvjerenje je bilo da samo trodijelna BiH može uspjeti, što je potvrdio i Daytonski mirovni sporazum”, ocijenio je. Cutileiro je u više navrata optužio Izetbegovića da je izazvao rat i masovne žrtve, odbacujući sporazum koji je prethodno potpisao. Opisao je Izetbegovića kao osobu koja laže, odnosno – jedno govori u javnosti, a drugo privatno.
wpDiscuz