SDA umjesto države: obračuni i terorizam

Ako je stvarno došlo do toga da se obračuni unutar SDA rješavaju terorističkim napadima, mafijaškim obračunima i bombama, umjesto spletkama, kriminalom, podmićivanjima, blaćenjem i govorom mržnje kao do sad, onda smo ušli u sasvim novu fazu ove zemlje

Stranka demokratske akcije puca po šavovima. Gotovo da nema organizacije bez unutrašnjih sukoba i trvenja. Ono što se događa SDA danas desilo se jedino Savezu reformskih snaga Ante Markovića na samom početku rata 1990-ih kada su kompletne lokalne organizacije počele prelaziti u druge stranke. Pola SDA zastupnika u državnom parlamentu se odcijepilo, bivši načelnici iz redova SDA su osvojili neke gradove poput Zenice, lokalne organizacije napuštaju SDA, premijer Kantona Sarajevo napustio SDA zajedno s dijelom zastupnika. Prije tri dana, veliko finale u unutrašnjem SDA sektašenju – smjena „čuvenog“ Mirsada Kukića s mjesta predsjednika SDA Tuzlanskog kantona.

______________piše: Dino Šakanović I Prometej.ba

Raspadanje SDA ne bi bilo ništa posebno niti specijalno da živimo u uređenoj državi. Realno, slabo koga bi bilo i briga što se SDA raspada. Međutim, mi ne živimo u državi Bosni i Hercegovini. Živimo u SDA. I to je toliko očito da niko ne primjećuje nego smo se svi navikli. Pravna država je skup institucija u službi građana. Kod nas takve države nema već postoji samo SDA.

To što se SDA raspada, puca po pola i tone kao Titanik, a mi svi pratimo kao utakmicu samo govori da ne živimo u Bosni i Hercegovini nego u SDA. SDA je previše važna za sve i svakoga jer se u svačiji život umiješala, a svaku instituciju zauzela. Sve je postalo SDA. Svaka institucija je SDA, svaki konkurs je SDA, svaki dio života postao je SDA. Voda je SDA, telekomunikacije su SDA, ekonomija je SDA, vjera je SDA, školstvo je SDA, autoput je SDA, željeznice su SDA, Bingo je SDA, u Konjuh, Ditu, Krivaju, Energoinvest trpa se SDA, sudovi i tužilaštvo su SDA, prošlost je SDA, kultura je SDA, termoelektrana je SDA, rudnik je SDA, policija je SDA, vanjska politika je SDA, izdavaštvo i nauka su SDA, popis stanovništva je SDA, ime škole je SDA, odlikovanja grada Sarajeva su SDA, GRAS je SDA, izbori u Mostaru su SDA… Sve što postoji je pitanje za SDA. Pita se SDA, SDA komentira, miješa se i SDA odlučuje.

Ta stranka kao karcinom je napala i zauzela svaku sferu života. SDA u svemu i sve je u SDA. Ne postoji institucija nezavisna od SDA. Ne postoji država kao skup institucija. Postoji samo SDA, u svemu. Ova stranka potpuno je progutala državu i zamijenila je sa svojom strukturom. Organizacije SDA zamijenile su institucije i odlučuju umjesto njih. Legalne institucije samo provode političku volju SDA preko direktora koje je postavila SDA. Kompletna državna struktura zamijenjena je sa strukturom SDA. Država je paravan za SDA. Svako pitanje, koliko god ono bilo nebitno, SDA je proglasila za bitno i političko. Statistički popis stanovništva postao je prvoklasno političko pitanje za SDA. O imenu škole u najgorem slučaju trebao bi raspravljati mjesni odbor stranke, a kod nas predsjednik SDA o tome raspravlja gostujući u najgledanijoj emisiji susjedne države. SDA je istisnula stručnost, pravila, zakone, rad i odgovornost i umjesto svega toga kao zamjenu proglasila sebe.

Nedavno smijenjeni kadar SDA, zloglasni Mirsad Kukić, odlučivao je u Tuzlanskom kantonu o svakom pitanju, od poslovanja Rudnika Banovići, preko imenovanja rektora Univerziteta u Tuzli, zapošljavanja u elektroprivredi, policiji i kantonalnoj administraciji, investiciji u Blok 7, pa sve do sastava vlade kantona. Sve što postoji u kantonu bilo je predsjednik kantonalnog odbora SDA, kao “Kralj Sunce”, autokrat koji svojom voljom “sija” iznad svega, sve ga se pita, u sve se miješa, sve može i sve odlučuje. Svemoćni Mirsad Kukić vedrio je i oblačio kantonom kao srednjovjekovni feudalac, ilegalno naravno. Ne postoji legalni i legitimni sustav u kome bi predsjednik organizacije stranke mogao odlučivati o svemu tome. Ali postoji SDA koja instalira svoje kadrove na sva važna mjesta i upravlja njima iz stranačke organizacije. Tako smo nedavno mogli vidjeti po sudskoj presudi kako je SDA instalirala i smjenjivala direktore u Elektroprivredi BiH i zapovijedala im da zapošljavaju njihove članove.

O tome koliko je takav nepotistički sistem moćan svjedoči baš taj Mirsad Kukić od Banovića u kojima je imao takvu vlast da je iz ovog malog gradića kretala kampanja SDA za opće izbore 2014. godine i u kome je izlaznost bila najveća u državi, a SDA je dobila tri puta više glasova od ostalih stranaka zajedno. Totalna vlast. Mirsad Kukić je nakon stranačke smjene unutar SDA oborio vladu Tuzlanskog kantona i imenovao svoju. Čovjek je potpuno pregazio SDA u Tuzlanskom kantonu, nadmašivši sva do sad viđena spletkarenja. Dobili smo privatnu vladu Mirsada Kukića kojom će on i dalje rukovoditi kao i do sada, samo bez SDA. Nadrastao je stranku koja ga je proizvela i koju je kontrolirao.

Svako pitanje, koliko god ono bilo nebitno, SDA je proglasila za bitno i političko. Statistički popis stanovništva postao je prvoklasno političko pitanje za SDA. Svaka institucija je SDA, svaki konkurs je SDA, voda je SDA, telekomunikacije su SDA, vjera je SDA, školstvo je SDA, autoput je SDA, željeznice su SDA, Bingo je SDA, prošlost je SDA, kultura je SDA, termoelektrana je SDA, rudnik je SDA, izdavaštvo i nauka su SDA, ime škole je SDA, odlikovanja grada Sarajeva su SDA, GRAS je SDA, izbori u Mostaru su SDA…

Pričamo o tome da je jedan pojedinac u stanju srušiti vladu i imenovati svoju vlastitu, potpuno neovisno o strankama i volji građana koji nisu glasali za takvo nešto! Naravno, za građane nema neke velike razlike da li SDA vladu vodi Mirsad Kukić ili taj isti vodi svoju privatnu vladu. Ono što ima razlike je potpuno ogoljavanje te kozanostrovske strukture, slobodno se može reći mafijaške strukture. Kako drugačije tumačiti SDA nego kao kriminalnu organizaciju. Nepotističke veze, zloupotreba funkcija, pljačka, otimačina, međusobni obračuni. Do u detalj razvijen sistem za pljačku javnih resursa i novca, pod krinkom politike.

Danas sam se pitao kako ti ljudi uopće spavaju noću. Ne zato što bi trebali imati savjest i osjećati se loše zbog onoga što su godinama radili. Ma kakvi, toga očito nema. Kako spavaju u tolikom strahu i nesigurnosti. Isti ti ljudi su zajedno sjedili po sijelima, zajedno krčmili javna dobra, zajedno se smješkali, grlili, slikali, družili… A svo vrijeme očekivali kad će koji izdati i prodati ove druge. Upravo se to i desilo na relaciji Mirsada Kukića i dosadašnjeg premijera TK Bege Gutića. Kako neko uopće može spavati kad zna kakvim je ljudima okružen i šta mu se već sutra može desiti u borbi za pozicije i moć. Valjda jer je isti takav.

SDA je stigla do takve mafijaške razvojne faze da ni mi ostali ne možemo više mirno spavati. Pojavila se vijest da je na diskoteku Mirsada Kukića u Banovićima bačena bomba te da ima povrijeđenih, na sreću lakše. Terorizam! Terorizam u svom čistom obliku. Primjena nasilja kao oblik političkog pritiska! Došlo je do toga da se obračuni unutar političke stranke koja je progutala državu završavaju terorizmom, bombama i mafijaškim obračunima. Nevini treba da ginu i gube glave zbog sektašenja i borbe za pozicije u SDA!

To je očito završni rezultat procesa u kome je SDA zamijenila državu. Svi postajemo taoci SDA i trebamo glave gubiti zbog smjene predsjednika njenog kantonalnog odbora. Toliko je bitno tko je predsjednik kantonalnog odbora SDA, tolika je moć te funkcije, toliko je SDA progutala državu, da je neko spreman pobiti civile. Kao da nije dovoljno što se radi o kriminalnoj organizaciji nego postaje i organizacija sklona terorizmu. Više nego ikad vidljivo je koliko je Stranka demokratske akcije opasna. Ne samo štetna već opasna.

Ako je stvarno došlo do toga da se obračuni unutar SDA rješavaju terorističkim napadima, mafijaškim obračunima i bombama, umjesto spletkama, kriminalom, podmićivanjima, blaćenjem i govorom mržnje kao do sad, onda smo ušli u sasvim novu fazu ove zemlje, fazu divljeg zapada u kome će se klanovi obračunavati bombama, a naši životi bit će usputna statistika. Nije to više pitanje razvoja, iseljavanja, propasti ekonomije i svega drugog što su u svojoj grabeži i pljački uništili. Očito je došlo do pitanja glave na ramenima. I to je postalo pitanje za SDA. Da li smo svjesni da smo upravo dobili mafijaške obračune i terorizam kao dio dnevne politike?

Oni koje ne žive u SDA, žive u HDZ-u i SNSD-u – potpuno jednako. Samo oni još nisu počeli bombe bacati, za sad.