Independentova Julie Bindel pisala je o skandalu s pojedincima svjetske humanitarne organizacije Oxfam koji su otkriveni da su naveliko koristili usluge prostitucije na Haitiju. A onda je, piše, na Twitteru osvanuo ovakav post:
“Kupovanje seksa od profesionalaca nije seksualni prekršaj i žene na Haitiju mogle bi biti sretne što mogu prodavati seks. Mrzim taj puritanski establišment koji implicira da bi radnici koji sudjeluju u razvoju etički morali biti sveci.” Tim povodom Bindel je uzvratila iz svih oružja, opisavši usput kakav prostitucijski pakao je zatekla na Kosovu i u BiH.
Ideja da žene u prostituciji na Haitiju na neki način imaju korist od toga što ih isti oni muškarci kupuju i prodaju, savršeno se uklapa u svijet njihove paklene egzistencije. Razmislimo što ova osoba brani. Direktor Oxfama za Haiti Roland van Hauwermeiren priznao je da je koristio prostitutke i da je to plaćao sredstvima organizacije. Među onima koje su iskorištavali on i njegovi suradnici, lako je moguće da je bilo i djece.
Sve to dogodilo se nakon potresa iz 2010. koji je pobio 220.000 ljudi, ranio ih 300.000 i bez doma ostavio njih 1,5 milijuna. Postoje i optužbe da su neki službenici te organizacije koristili kroz prostituciju žene i djecu u Čadu 2006. godine. Mnogi muškarci koji rade u zemljama u razvoju smatraju da korištenje žena na takav način predstavlja “povlasticu na poslu”. Odavno znamo da u zemljama poput Filipina seksualne tržnice postoje isključivo zbog postojanja vojnih baza i tzv “mirotvoraca”.
Ovi muškarci omogućuju jeziva kršenja ljudskih prava. Oni doslovno podupiru sustav koji uzrokuje jad i patnju žena i djece. Na Haitiju je nakon potresa bilo mnoštvo slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i trgovanja ljudima po sirotištima u toj zemlji, a neke mlade žene otvoreno su govorile o očaju i bijedi koji su ih natjerali da odu na ulicu prostituirati se. Gdje god postoji rat, prirodna katastrofa i jezivo siromaštvo, žene i djecu odvlači se u prostituciju.
Krijumčari ciljaju zemlje poput Haitija jer znaju da će tamo imati bogat pljen, jer će žene i djeca biti posebno izloženi, ranjivi. Sličnom skandalu sam svjedočila 1999. Tijekom putovanja na Kosovo, kratko nakon kraja rata, vozač mi je rekao da je uz područje na kojem su bile UN-ove snage i mnoge humanitarne organizacije, niklo mnoštvo bordela, jer su muškarci koji su tamo bili stacionirani, često koristili usluge prostitucije.
Vidjela sam mnoštvo humanitaraca i UN-ovaca koji su tamo ulazili i izlazili iako su mnogi od njih tamo bili kako bi savjetovali lokalne pravosudne organe kako da se bore protiv krijumčara ljudima. Sjećam se i skandala kad je Kathryn Bolkovac, službenica u UN-ovim Međunarodnim policijskim snagama u BiH, tužila svoje poslodavce zbog nezakonitog otkaza nakon što je 1999. prijavila da su službenici plaćali za seks silovali maloljetnice i sudjelovali u trgovanju seksom.
Bila sam tada u BiH. Mnogi muškarci s kojima sam tada razgovarala, pravdali su to što su plaćali za seks tako što su govorili da su bili dugo vremena daleko od doma i da su imali “potrebe”. Ili su optužili Bolkovac da je lagala. David Lamb, bivši policajac iz Philadelphije koji je kao UN-ov istražitelj za ljudska prava bio u BiH do 2009., istraživao je optužbe protiv šest UN-ovaca iz Rumunjske, Fidžija i Pakistana koji su bili stacionirani kod Bijeljine da su osobno sudjelovali u porobljavanju žena i prisiljavanju na prostituciju.
Lamb je pronašao mnoštvo dokaza koji su opravdavali široku kriminalističku istragu, da bi se suočio s fizičkim prijetnjama i blokiranjima od svojih nadređenih, među kojima je bio i vipi policijski zapovjednik iz Ukrajine koji je naredio obustavu istrage. Trgovanje seksom izgrađeno je na kolonijalizmu i rasizmu, kao i na mržnji prema ženama.
Bilo da je riječ o statistički natprosječnoj zastupljenosti crnkinja u prostituciji u SAD-u, bilo da je riječ o korištenju žena i djevojaka iz urođeničkih naroda u zemljama poput Australije, Novog Zelanda i Kanade, jasno je da bogati, moćni, bijeli muškarci smatraju svojim “pravom” da takve žene i djevojke koriste kao robu. Gdje god bilo i kako god do toga došlo, te žene, te djevojke, tu djecu uvijek zlostavljaju i iskorištavaju muškarci koji basnoslovno zarađuju na tome što njihove živote čine užasnima.
Jedan od mitova seksualne trgovine je da muškarci koji unajmljuju tijelo žena za jednostrani seksualni užitak, da čine uslugu svojim žrtvama zato što im daju novac.
Moja prijateljica, kolegica, istaknuta spisateljica koja je i sama preživjela seksualnu trgovinu, Rachel Moran, svojedobno je ovako odgovorila bijelim liberalima koji su tvrdili da se plaćanje seksa može braniti time što to navodno predstavlja prihod siromašnim ženama: “Zar se ne biste složili, ako si neka osoba ne može priuštiti niti da se prehrani, da bi bilo primjerenije gurnuti joj u usta neku hranu, a ne vaš k..ac?”
wpDiscuz