SDP-u smeta „akumuliranje bogatstva u rukama zatvorenih krugova“. Bosanskohercegovačko društvo, uz sve svoje teškoće i probleme, nikako se ne može optužiti da je klasno zatvoreno. Svima je podjednako onemogućeno bogaćenje. Stoga je pravo čudo da uopće postoje bogati ljudi u BiH. Umjesto da ih se dodatno porezno rastereti i stimulira na još veće bogaćenje, SDP bi ih svojim „mjerama“ otjerao u siromaštvo. Ili otjerao iz zemlje.
Da je bogatstvo u Bosni i Hercegovini nepoželjno, jasno je već i samom činjenicom da nema mnogo bogataša. Čak i oni koji se smatraju bogatima, već po srednjoeuropskim standardima ustvari su tek srednja klasa.
_________piše: Tvrtko Milović I Dnevnik.ba
No, nedostatak bogataša nije najveći problem. Odnos BH društva prema bogatstvu je u skladu s vjerskim učenjima – bogatstvo je samo po sebi grijeh. Da stvar bude gora, na učenje tri dominantne religije u BiH naslanja se polustoljetna socijalistička tradicija koja se prema bogatstvu i bogaćenju odnosi skoro kao prema krivičnom djelu.
Zbog toga se u kulturu svih bosanskohercegovačkih etnija uvukla potreba za skrivanjem bogatstva i generalno negativnim odnosom prema materijalnom bogatstvu.
Svi bogati su lopovi
Posljednjih dvadesetak godina proširilo se uvjerenje da su svi bogataši lopovi, a da je njihovo bogatstvo stečeno krivičnim djelima, pljačkom nekoga ili nečega.
Da svi kradu, postala je samorazumljiva činjenica.
U skladu s takvim uvjerenjima, takvim vjerskim i ideološkim učenjima, nema ništa logičnije da neka stranka, ovaj put SDP, zatraži oporezivanje bogatstva! A sve kako bi se isto ukinulo i onemogućilo. Jer, kako nam objašnjava SDP, bogatstvo ne može nastati drugačije nego lopovlukom, pa ga se tako treba i spriječiti.
Gotovo su nevjerojatna objašnjenja koja pri tom ova stranka nudi:
„Uvođenjem poreza na bogatstvo možemo stvoriti znatno pravednije društvo, te redistribucijom bogatstva umanjiti nepravedne razlike među našim građanima. Ono što mi vidimo je velika nepravda i velika razlika između bogatih i siromašnih, te smatramo da je porez na bogatstvo nužan instrument solidarnosti kako bi se oporezivanjem bogatstva pomoglo onima koji žive u siromaštvu ili ispod granice siromaštva.
Trend u našem društvu u kojem se bogatstvo akumulira u rukama nekolicine tj. u rukama zatvorenih krugova političko-ekonomskih elita se mora adekvatno i socijalno pravednije porezno tretirati.
Porez na bogatstvo bi djelom mogao ispraviti i dio nepravde učinjene lopovskom privatizacijom kada su pojedinci na veoma sumnjiv način došli u posjed značajne imovine i kada je stvorena cijela armija stranačkih bogataša“ kažu između ostalog u objašnjenu SDP-a zašto treba oporezovati bogatstvo!
Ovako nešto ne bi sročio ni Lenjin prije jednog stoljeća.
Ništa nisu naučili
Sve što nas uči moderna ekonomska znanost, i sve što je empirijski dokazano, SDP jednostavno ignorira.
Prvo, oporezivanjem bogatstva se ne dolazi do „pravednijeg društva“ nego se uvodi nova nepravda – one koji rade, ulažu i investiraju se ovakvim porezima kažnjava, a stimulira se one koji ne rade. Od onih koji doprinose se uzima kako bi se dalo onima koji ne doprinose. Zašto bi pored ovakvog poreza itko želio biti bogat ako zna da će mu se stečeno bogatstvo oteti da bi se dalo onima koji ne rade ništa?
Drugo, razlika između bogatih i siromašnih nije nikakva „nepravda“ nego upravo suprotno – razlika u bogatstvu ljudi je uzvišena pravda! Bogatstvo je nagrada za rad, sposobnost, snalažljivost, poduzetnost, upornost, inovativnost… Siromaštvo je kazna za nesposobnost, nepoduzetnost, neprodukivnost i dr. Socijalne razlike su upravo ono što motivira siromašne da prestanu biti siromašni a umjetno onemogućavanje socijalnih razlika uvijek je, i uvijek će dovesti do socijalne i ekonomske kataklizme.
Ako je nekome dalek primjer Sovjetskog saveza, onda ima recentniji primjer Venecuele.
Čudo da ima bogatih
SDP-u pored navedenog smeta i „akumuliranje bogatstva u rukama zatvorenih krugova“. Bosanskohercegovačko društvo, uz sve svoje teškoće i probleme, nikako se ne može optužiti da je klasno zatvoreno. Svima je podjednako onemogućeno bogaćenje. Stoga je pravo čudo da uopće postoje bogati ljudi u BiH. Umjesto da ih se dodatno porezno rastereti i stimulira na još veće bogaćenje, SDP bi ih svojim „mjerama“ otjerao u siromaštvo. Ili otjerao iz zemlje.
Četvrti genijalni zaključak SDP-a spada u anale ekonomske gluposti: Porez na bogatstvo bi ispravio dio nepravde učinjene lopovskom privatizacijom!
Dakle, SDP smatra da su svi bogati ljudi nastali „lopovskom privatizacijom“. Po njima, nitko se nije obogatio poštenim radom. I ne samo to, svojim Zakonom SDP bi kaznio sve ljude koji se danas pokušavaju obogatiti, dvadeset godina nakon provedene privatizacije. Ne samo da kažnjavaju sve bogate ljude, nego kažnjavaju i sve one koji bi se nekim čudom u budućnosti mogli obogatiti.
Osuda bogatih ljudi kao nužno kriminaliziranih pojedinaca upravo je i nastala u glavama dokonih salonskih filozofa koji ne razumiju ni ekonomska ni društvena kretanja. Ozlojađeni što i sami nisu bogati, jer su tako pametni, uvjereni su da bogataši ne mogu biti bogati drugačije nego kriminalom.
Duboko pogrešno
Sve što je SDP pružio kao objašnjenje u svojoj duboko pogrešnoj inicijativi za oporezivanje bogatstva pokazuje da ova stranka ustvari nema pojma o modernom globaliziranom svijetu. Dok se države bore privući bogataše i bogatstvo, te dodatno obogatiti svoje stanovništvo, a svjesni da povećanje bogatstva pojedinaca nužno povećava i ukupno bogatstvo društva (pa i onih najsiromašnijih) – SDP predlaže robinhudovsku ekonomiju.
Na praktičnom planu, nema velikih dilema – ova inicijativa u suprotnosti je sa osnovnim ekonomskim načelima Europske unije, pa je kao takva i antieuropska. Naravno, u SDP-u znaju da ovakva glupost ne može proći, ali se nadaju da bi siromašno BH društvo moglo „nasjesti na fintu“ pa im udijeliti koji glas na konto ideje o „bogatim lopovima“.
To je moguće. Ali i jeftine finte imaju svoju cijenu. Hoće li se SDP zaista služiti najjeftinijim populizmom? Znaju li da se sirotinja može „navući“ na ovu ideju pa tražiti i konkretniju realizaciju!? Ovakve ideje mogu pokrenuti ozbiljne posljedice u siromašnom društvu.
Zamislite armiju ljudi koja dnevno živi od 2-3 KM, kada se ponada da mogu jednostavno uzeti pare od bogatih?
Ovakvim prijedlozima SDP ustvari dovodi javnost u zabludu da je moguća redistribucija bogatstva jednostavnim donošenjem zakonskih akata, a ne mukotrpnim radom i zalaganjem.
Ovakve zablude mogu biti skupo plaćene.
wpDiscuz