Suočavanje sa zločincima, oprost, suživot, pokajanje za grijehe, česti su termini koji iz bošnjačkog dijela Bosne bivaju upućeni Hrvatima i Srbima kod prozivki da se moraju suočiti sa svojim zločincima. Potom se napada svakog tko se fotografira s ratnim zločincem, bilo to privatno il javno, nakon odslužene kazne ili ne.
Za razliku od Hrvata i Srba u Bošnjaka to ne ide tako skromno. Javna TV kuća, kuća ravnopravnih naroda, na koju se Hrvati ne mogu uposliti ukoliko ne prođu tretman štovatelja Armije BIH, redovno svake godine podsjeća patriotsku javnost, na slavni datum smrti, slavnog generala Rasima Delića. Bez obzira što se radi o osuđenom ratnom zločincu Bošnjaci smatraju da oni imaju pravo na to u svojoj državi.
Budući da je država njihova, što bi Srbi i Hrvati imali jednako takvo pravo?
Jedno od najbolje skrivenih zločina Armije BIH jeste Bugojno. Kako se stanovnici Bugojna i javnost u Bugojnu odnosi prema ratnom zločinu Armije BIH u tom pitoresknom bosanskom gradiću?
Evo kako:
U kristalnoj dvorani Općine Bugojno sa početkom u 18:00 sati , jučer, održan je izbor za najboljeg sportaša za 2016/17 godinu.
I ništa tu ne bi bilo posebnoga u toj vijesti da jedan od laureta u tom gradu nije osuđeni ratni zločinac.
Ovdje nemamo samo pojavljivanje nego i javno odlikovanje nekog tko je osuđen za ratni zločin.
Ono što je dakle izazvalo razočaranje kod ionako malobrojnog hrvatskoga naroda u tome gradu ekstremno slaboh povratka protjeranih jeste dodjela zlatne plakete grada za “zasluge u sportskom životu” Nisvetu Gasalu. Ovdje valja napomenuti da na teritoriju zločinačkog UZP-a HVO-a gdje je HVO protjerivao i ubijao Bošnjake ne postoji niti jedan grad, koji bi mogao bit pandan Bugojnu, Jablanici, Konjicu. Ne postoji tako temeljito počišćen grad, grad bez povratka, poput Bugojna, Kaknja, Vareša, Konjica, Jablanice. Što je jako čudno. S ozbirom da je presuda u Haagu dokazala da su Hrvati na područjima koje su kontrolirali nastojali protjerati bošnjačko stanovništvo. Armija BIH, s druge strane, prema presudi Haaga nije nastojala nikog protjerati a cijeli gradovi su prazni od Srba i Hrvata. Nije li to čudno? Budući da je Haag nepogriješiv, nije li onda ovo posao za Dossier X? Nisu li u BIH vladale paranormalne sile, koje su ljude tjerale iz gradova u kojima nisu tjerani, koje su ljude ubijale u gradovima gdje nisu ubijani i istovremeno ljude zadržavale u gradovima u kojima su tjerani? Gradovima HVO-a?
Nisvet Gasal je kao glavni zapovjednik zloglasnog logora “Stadion” , logora kojim se Haag nije bavio, i za kojeg ne postoje procesuirani zapovjednici po “komandnoj odgovornosti” kao niti za sve druge logore Armije BIH, osuđen na četiri godine zatvora zbog mnogobrojnih stradanja i mučenja Hrvata na prostorina Središnje Bosne nakon sukoba HVO-a iArmije BIH.
Usporedimo Gasalove 4 godine zatvora sa godinama koje su dobivali Gasalovi pandani iz HVO-a. Potom usporedimo tu činjenicu s činjenicom da svjedoci zločina u Bugojnu i danas šute o tome gdje su tijela pobijenih. Naime u Bugojnu je pobijeno daleko više Hrvata nego u svim logorima HVO-a zajedno. O broju mučenih i onih koji su prošli taj logor ne znamo ništa jer se tužitelj Scott time nije nešto posebno bavio, a dok je ispijao kave u Fejićevoj u Mostaru nije imao vremena pričati nam o tome.
Gasalu se na teret stavlja i nestanak dvadeset i jednoga pripadnika HVO-a za kojim se i danas traga.
Kao vjerni poslovni partner Dževada Mlače,Mensuda Duvnjaka,Senada Dautovića odslužio je kaznu i kao nagradu dobio mjesto ravnatelja kulturno-sportskog centra u Bugojnu, pišu nam Bugojanci.
Sportsku komisiju za izbor najboljeg sportaša činilo je sedam članova.
Šest Bošnjaka i jedan Hrvat.
Kad je nastupila točka o navedenom Gasalu prijedlog upoće nije dat na razmatranje i glasovanje komisiji nego je predsjednik sportskoga saveza Nedžad Šećić odmah isti usvojio bez ikakvih osvrtanja na sve navedene činjenice.
Da bi apsurd bio veći pojedini Hrvati su i dan danas prisiljeni gledati u sportskoj svorani istoga onoga zločinca koji ih je 93.godine maltretirao, premlaćivao i davao odobrenja za odvođenje u smrt.
Postavlja se pitanje do kada će pojedini hrvatski političari koji sjede u državnome vrhu Republike Bosne i Hercegovine bezdušno gledati na poslijeratni teror nad Hrvatima Središnje Bosne?!
I ujedno drugo pitanje rabarušenom vojnom vrhu Armije BIH koji je ovim činom odlučio poniziti ne samo Hrvate Bugojna nego i cijele BIH – zašto Gasalu niste plaketu uručili na stadionu Iskra. I zašto mu plaketu nisu uručili Mlaćo ili Cikotić? Tako da apsurd suživota , kako ga vi zamišljate bude cjelokupan?
Dok ovo pišemo, omerta, šutnja građana Bugojna o njihovim prijeratnim komšijama, šutnja o udruženom zločinačkom pokretu uklanjanja nemuslinanskog življa iz Bugojna još uvijek traje.
Borimo se za suživot. No ovaj čin iz Bugojna, kada bi uradili Hrvati, recimo proglasili Darija Kordića sportašem godine, bio bi udarna vijest na N1,TV1,FTV,BHTV kao sramotan anticivilizacijsi čin.
Samo pisanje opet o ovom činu, dovest će nas pod optužbu da smo radikalan portal.
To je BIH u kojoj danas živimo. Država u kojoj se otvoreno veličaju njihovi ratni zločinci, otvoreno se zagovara majorizacija mole se dove za vojne uspijehe Turske, dok nas šef Islamzke zajednice podučava da smo potomci Otomana, a rahmetli sin, prvog predsjednika nas uči što je značila riječ “amanet” kada je Alija kazao Erdoganu da Bosna pripada El Fatihovim sinovima.
Ne znamo pripada li Bosna, no Bugojno izgleda pripada El Fatihovim sinovima. Bugojno je grad u kojem je Gasal junak, nikakav ratni zločinac.
wpDiscuz