KONAČNA RELATIVIZACIJA Kako je reis Kavazović ISIL-ove glavosjeke izjednačio s braniteljima HVO-a

Reis Husein ef. Kavazović protekloga vikenda uspio je usporediti neusporedivo – u istu ravan je stavio branitelje HVO-a, ljude koji su branili svoje domove, i bliskoistočne glavosjeke, današnje ISIL-ovce a tadašnje mudžahedine u sastavu tzv. ARBiH.

U intervjuu za Klix.ba, reis Kavazović je izjavio kako „bosanski muslimani po tko zna koji put trpe zbog zlonamjerne propagande naših komšija“, i to odgovarajući na pitanje o činjenici da je s više međunarodnih adresa iznesena procjena da u BiH buja islamski ekstremizam.

„Mi smo više puta upozorili sve one koji politiziraju opasnost od ekstremizma, koji nije samo vjerski motiviran, nego ima svoje različite manifestacije, da to ne rade. Rekli smo jasno da su radikali i ekstremisti, u čije god ime nastupali, opasnost za sve nas i da nema naših i njihovih ekstremista, nego da sve ekstremiste, bili oni vjerski fanatici, nacionalisti čije su ideologije dovele do agresije, udruženih zločinačkih poduhvata i genocida na ovim prostorima ili drugi oblici povampirenog neofašizma nemaju mjesta u svijetu koji zajedno pokušavamo izgraditi za našu djecu na ovim prostorima. Po tko zna koji put bosanski muslimani trpe zbog zlonamjerne propagande naših komšija. Najveći problem i predstavljaju politike i političari koji nemaju časne namjere prema Bošnjacima, muslimanima. Takva propaganda je rezultirala genocidom i udruženim zločinačkim poduhvatom. Moramo biti osjetljivi na njihovu propagandu, ali isto tako ne zatvarati oči pred problemom radikalizma, na svim stranama, koji skoro u pravilu vodi u teror“, rekao je ef. Kavazović.

Riječ je ovdje o klasičnom relativiziranju stvari i uspoređivanju onog što je neusporedivo. Reis je, naime, ljude koji su branili svoje domove, svoja stoljetna ognjišta, stavio u istu ravan s onima koji su s Bliskog istoka, u ime islama, došli u BiH klati ljude i sjeći im glave.

Tako reis problem islamskih ekstremista u BiH, koji nisu izmišljotina, nego ljudi koji uistinu postoje, pokušava minimizirati guslajući o tomu kako Zagreb i Beograd tobože ne žele dobro muslimanima.

No, nisu Zagreb i Beograd izmislili Muamera Topalovića koji je na Badnjak pobio obitelj Anđelić u Kostajnici kod Konjica, nisu Zagreb i Beograd minirali zvonik crkve na Putićevu kod Travnika netom nakon rata, niti su izmislili Mevlida Jašarevića koji je pucao po veleposlanstvu SAD-a u Sarajevu, ni Harisa Čauševića zvanog Oks koji je digao u zrak Policijsku postaju u Bugojnu, ili Nerdina Ibrića koji je napao Policijsku postaju Zvornik, ili Enesa Omeragića koji je ubio dvojicu vojnika OS BiH u Rajlovcu,  kao ni paradžemate, niti su isticali zastave ISIL-a po bosanskim selima…. Ovo su samo „najreprezentativniji“ primjerci islamskog terorizma koji se dogodio nakon rata, a naravno, u ratu je sve počelo.

O politici koju je Hrvatska vodila prema BiH tijekom devedesetih možemo kazati da je bila i humanitarnog i humanog karaktera, unatoč presudi za UZP, ako se u obzir uzme sva sila humanitarne pomoći koja je iz Hrvatske poslana u BiH, ili broj izbjeglica koje su udomljene po Jadranu.

No, za poklič tzv. ARBiH „za Allaha, protiv Vlaha“ ne može se reći da je bilo kakvog drugog karaktera nego ekstremističko islamističkog. Upravo iz činjenice da je tzv. ARBiH vodila vjerski rat „za Allaha, protiv Vlaha“ i proistječu današnji islamski ekstremisti koji su posijani diljem BiH. Iz te činjenice svoje korijene vuče i današnja mainstream politika Sarajeva koja BiH doživljava samo kao domovinu Bošnjaka, koji, pak, sebe vide kao temeljni bh narod.

Zato bi reis trebao biti malo pošteniji, pa umjesto konstantnog izazivanja netrpeljivosti prema prvim susjedima, malo se zapitati što mu se to događa u vlastitom dvorištu – jer paradžematlije nisu nestale, vehabije se nisu obrijale, niti su prestali pritjecati petrodolari pomoću kojih je radikaliziran muslimanski živalj u BiH.