Kad se čitaju politički istupi, tužnog kardinala nasmijanog lica Frajne Komarice, kardinala iz Banja Luke, kardinala bez pastve dobije se osjećaj da on u istupima ne prelazi entitetske granice. I da je on kardinal Republike Srpske. No nije.
Banjalučka biskupija Franje Komarice prelazi entitetske granice. Pod Komaricom je tako i Bihać, smrtno mjesto generala Vlade Šantića. Čija smrt tek ovih dana nakon četvrt stoljeća izuzetno uspješnog uklanjanja svjedoka, dobija pravne reperkusije, u melodrami zvanoj “Tužiteljstvo BIH želi uvjeriti uzbuđenu cafirsku raju koja je konačno skontala kako živi u šerijatu, da eto lovi čak i tigrove zbog nas te da privodi i sudi bez obzira na naciju i vjeru”.
Doista, kažemo vam, vi progonjeni zbog pravednosti, je li se netko sjeća kad je zadnji puta Franjo Komarica zavapio poradi nepravde nad sudbinom generala Šantića? Jer to je bio vjernik iz njegove biskupije. To obredno uklanjanje istaknutog katolika generala s lica Komaričine zemlje dogodilo se baš u Komaričinoj biskupiji. I jako je zanimljiv slučaj.
Da 2013-e višekratnim tupim udarcima u župi Zavalje kraj Bihaća nije ubijen Don Mile Ivančić, ne bi smo ni znali da je Komarica nadređen nad tim područjem. Nekako dok čitamo Komaricu dobijemo osjećaj da je Mile Ivančić ubijen dugo nakon rata usred Banja Luke. Al nije. Ubijen je u BIhaću. (Ovdje moramo naglasiti da je Don Milu Ivančića vjerojatno ubio HVO. Najvjerojtanije pokojni Vlado Šantić, ili možda Jozo Leutar. Ili oba skupa zajedno. U udruženom zločinačkom poduhvatu. Slučaj je danas potpuno zaboravljen. A sad zamislite da netko ubije imama u Duvnu ili Čapljini, i to se prikaže kao pokušaj pljačke.)
Bit ćemo zločesti, i otrovni, pa ćemo upitati, što da je Don Ivančić ubijen višekratnim tupim udarcima usred Banja Luke 2013-e godine, što mislite bi li vam njegovo ime bilo poznato? Ovako, kladimo se, prvi put čujete za njega.
I nije samo Bihać u Komaričinoj biskupiji. Niz mjesta na kojima su vojnici Rasima Delića klali ljude, nalaze se pod ingerencijom uplakanog Frane. A Rasim za Franju kao da postojao nije. Niti Tekbir.
Ima toga još. Recimo selo Sasina kraj Sanskog mosta, dok je bilo pod okupacijom Srba, Hrvati su u njemu živjeli, čim je palo pod ABIH Hrvati Sasine strpani su u logor. To je jedan od onih 331 mikro logora Armije BIH o kojima se pričati ne smije. I koji zvuče kao SF ako ih spomeneš u javnosti. Danas nema sela Sasine. Nema katolika u njemu. Podsjećamo radi se o biskupiji Franje Komarice.
I Jajce je u Komaričinoj ingerenciji, i Mrkonjić, i Livno. Tu smo mi UZP-ovci bili pobjednici. Tu smo mi rokali. Red je reći i koju o našim zločinima. Ma koliki da su bili. Pošto neće Haag moramo mi. Jer i Haag se selektivno bavi tim pitanjem. Ko da im je Komarica ćaća.
Zanimljivo je da Komarici tako bode oči Drvar u kojem su opet srpskohrvtski odnosi u žarištu, no ne bode mu oči recimo Jajce , grad najvećeg UZP-ovca u BIH. Kralja Stjepana Tomaševića po kojem je nekoliko UZP brigada nosilo zločinaka imena, umjesto da su se prozvali patriotski. Recimo brigada El Fatih, ili prva Istanbulska, sedma tekbirska itd. Grad mje to koji je obranio HV i HVO , dakle UZP , i u koji je potom bio ogroman povratak Bošnjaka, što je jako čudno, budući da smo mi Hrvati fašisti, i čim se neki povratnik vrati mi ga odmah koljemo ili trujemo cijanidom.
Franju ne smeta što neki danas malo po malo od Jajca prave Drvar. Zašto Komarici ne smeta bošnjački šovinizam dok mu smeta srpski? Kad će progovoriti o Jajcu? Kada Hrvati tamo budu na razini statističke greške kao u Drvaru? Kad i Jajce bude spremno za dženazu?
Kako vrijeme ide, u narodu horvatskom bude se izgleda razvila izreka “Dabogda Franjo Komarica skrbio nad tobom” jer on doista djeluje kao onaj mrtvozvornik naroda, koji plače nad spaljenom zemljom, i područjima gdje sjeme više teško niče, dok tamo gdje može spašavati i dizati pastvu, pa i pastvu iz koje bi se kasnije širilo sjeme na područja gdje ga sada nema, tamo taj ne djeluje.
Doista, kažemo vam, vi pripadnici UZP-a, kako je moguće da u svim svojim istupima Komarica onda govori samo o jednom zlu, izbjegavajući spomenuti ono drugo zlo? Koje je također ubijalo. Zar nije svećenikovo da svako zlo napada?
Uostalom jasno spominjući treće zlo, naše hrvatsko zlo i naše zločince koji su također ubijali. A trebao bi. Ta kršćanski je duhovnik. SIjekovac je naš hrvatski zločin. Isto kao i Dretelj, i Heliodrom, i Ahmići. I mi moramo stati kao narod oko tih mjesta, i kazati – oprostite nam, ovi koji su to činili, zauvijek su se izopćili iz našeg naroda, mi se ovog stidimo, i molimo da nam žrtve oproste.
Čemu ovaj tekst?
Evo zašto:
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu. U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH.
Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“. Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupā prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede.
Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.
Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza. Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB./HMS/
wpDiscuz