Malo je ljudi koji su toliko kompromitirali borbu Hrvata u BIH koliko je to učinio ratni zločinac i masovni ubojica Ivica Rajić čije je ratovanje više ličilo na sotonsko djelovanje nego na ratovanje.
Iako je osuđen za svoje zločine na samo 12 godina robije, premda je trebao dobiti doživotnu s obzirom na to što je sve činio, kao samoupravni svojeglavi gospodar rata, vlasnik života i smrti u Varešu i Kiseljaku, gdje nije ubijao samo Bošnjake nego i Hrvate, koji su mu se našli na putu, iako je smjenjen od strane HVO-a, kada se otkrilo da se redovno sastaje s Ratkom Mladićem da frizira izvještaje i obmanjuje vrh HRHB-a i kada je konačno označen kao netko tko radi masovne zločine, iako je osuđen za svoje zločine, nitko kao njegov lik i djelo ne visi nad šestorkom.
Najveća greška HRHB-a bila je jednom Tuti dati da se pozabavi Rajićem. I da ga skloni.
To je kao da benzinom gasiš kerozin. I sam Tuta kasnije je priveden od strane HVO-a i osuđen za zločine. Označen kao samoupravljač koji ne poštuje naredbe.
I njegovi zločini, danas su stavljeni na teret šestorci. Ponovno duplo suđenje. Umjesto da se kažnjava direktni počinitelj po zapovjednoj odgovornosti kažnjava se ekstenzivnim tumačenjem cijela piramida.
Zašto pobogu u Haagu nisu i roditelji Jadranka Prlića? Što prababa generala Praljka nije posthumno osuđena?
Iako Haag jako dobro zna ratni put, i ratnu retoriku Slobodana Praljka, iako znaju da je probijao koridor u Čitluku da dostavati pomoć u Istočni Mostar, koridor koji su blokirali Hrvati protjerani iz Bugojna, dok ne dobiju odgovore što je s njihovim pobijenima, iako je njegova uloga u BIH u suštini filmska on je danas u mass medijima Sarajeva, neosuđenog grada u kojem je osmišljen najveći UZP prošlog rata označen kao monstrum. Područje ABIH danas je naime etnički najhomogenije područje, područje na kojem više ne živi preko 420.000 Hrvata i Srba. I to i takvo područje drugima u BIH moralizira o ratu 90-ih. Prešućujući što su činili. Krijući svoje zločine po doktrini napad je najbolja obrana. Zaboravljajući da zločini ne zastarijevaju.
I u slučaju Rajića vidi se dvostruki aršin Haaga. Svi Rajićevi zločini ponavljaju se u prvostupanjskoj presudi Haagu. Dok recimo u slučaju osuđenih raznoraznih Rajića iz ABIH, nema te logike. Niti jedan general Armije BIH niti Sefer niti Divjak, niti ALija Izetbegović nisu odgovarali za djela svojih nižerangiranih Ivica Rajića. Trusinu je tako počinila Bura. Nitko u Sarajevu pojma nema tko je naredio Trusinu. Dok su za Ahmiće odgovarali direktni počinitleji Maturice, njihov zapovjednik, Kordić kao politički odgovoran i sada sama šestorka.
Ukratko šestorci se sudi po ekstenzivnom tumačenju zapovjedne odgovornosti. Istovremeno je zabranjena primjena ektenzivnog tumačenja zapovjedne odgovornosti za ABIH.
Ako je neki vojnik ABIH učinio ratni zločin, onda je to eksces, njegov čisti hir, ne UZP Armije BIH.
Voli Saudija svoj sud. Halal sud. Halal haaški sud. Inače , spisi AID-a nikada nisu uspjeli doći do Haaga. Za razliku od SIS-ovih spiskova. Koje je Mesić dijelio ko halvu.
Hvala ti Haaški sude. Super si.I zbogom.
Izvještaj agenta SIS-a I.B o Rajiću,koji dokazuje kako je HRHB sama istraživala zločince u svojim redovima:
“Realizacijom predvidjenih i planiranih mjera kroz operativnu kombinaciju zKiseljak’, dosli smo do pouzdanih i provjerenih saznanja koja ukazuju na niz nezakonitih, vojnicki nerazboritih i politicki vrlo stetnih radnji i postupaka od strane Ivice Rajica, zapovjednika OG-2, i drugih celnih ljudi HVO Kiseljak. Naime, Ivica Rajic je nakon smjenjivanja sa mjesta zapovjednika brigade ‘B.J. Jelacic’, zajedno sa Hrvojem Kristicem i Josipom Maricem (nacelnik sigurnosti), pocetkom 1993. godine, zbog neizvrsavanja zapovjedi, tajanstvenog nestanka oduzete vece kolicine novca od zmudzahedina’, te sumnje da je upleten i u druge nezakonite radnje, izvjesno vrijeme bio u Tomislavgradu nerasporedjen, da bi u lipnju 1993. godine bio imenovan za zapovjednika OG-2. Na tom mjestu Rajic je apsolutno uzurpirao kako vojnu tako i civilnu vlast, obzirom da mu je Jozo Boro, predsjednik HVO Kiseljak, bio potpuno podredjen. Zbog velikog utjecaja na Velimira Milicevica, zapovjednika PS Kiseljak, Rajic je takodjer imao apsolutan utjecaj i na civilnu policiju”, pise u SIS-ovom izvjestaju.
U istom dokumentu jos stoji: “Nuzno je navesti da je Milicevic zajedno sa Rajicem, Jozom Borom, Hrvojem Kristicem, Perom Pericem, vlasnikom preduzeca “Permex”, i jos nekim poduzetnicima sudjelovao u mnogim nelegalnim radnjama (prodaja raznih roba Muslimanima, registracije ukradenih automobila i dr.) O Rajicevoj samovolji plastično govori podatak da je npr. on imenovao pomocnika zapovjednika za uniformirane osobe u pomocnika zapovjednika za prometnu sluzbu PS Kiseljak (Zdravko Mihaljevic Pijuk i Dragan Gojsilovic), iako nijedan nema zavrsenu srednju skolu (Mihaljevic nije zavrsio ni osnovnu skolu).”
Osim sto I.B. precizno zakljucuje da je Rajic oko sebe okupio ekipu neobrazovanih zicara i siledzija agent Bandic u svom izvjestaju primjecuje i jednu, danas vrlo bitnu stvar – Rajic je svoje podredjene imenovao bez ikakve konsultacije sa nadredjenima, dakle i bez znanja generala Blaskica: “Rajic je postavio Nenada Rajica za nacelnika VOS-a OG-2, iako tu osobu moze imenovati jedino nacelnik VOS-a ZP Vitez…”
Premda je ova rečenica ključni dokaz da vrh HRHB-a nije imao nikakve ovlasti nad njim, svi njegovi zločini stavljeni su na teret šestorci.
“Od samog ukljucivanja u HVO Rajic je dosao u sukob sa Zeljkom Bosnjakom zvanim Lujo, koji se prije rata bavio ugostiteljstvom, da bi u travnju 1993. bio imenovan za pomocnika zapovjednika za sigurnost. Potrebno je navesti i da se Lujo takodjer bavio nezakonitim radnjama i da je oko sebe okupljao asocijalne osobe, koje su ga slijedile. Sukob je kulminirao u kolovozu ove godine kada je Rajic angazirao svoje ljude i izvrsio likvidaciju Bosnjaka, te njegovih najvjernijih ljudi – Marka Pecirepa zvanog Legija i Ivicu Pecirepa zvanog Peca.”
Na rucku s Mladicem
Nakon sto je poubijao konkurenciju u Kiseljaku, Rajic se poput mafijaskog kuma prosirio i ojacao – preuzeo je ozloglasenu specijalnu jedinicu “Maturice”, kasnije odgovornu za zlocin u Stupnom Dolu. (zločin Maturica također se stavlja na teret šestorci)O tome u istrazi stoji sljedece: “Istovremeno Rajic je uspio da organizira i sebi podredi grupu od 100-150 vojnicki vrlo sposobnih ljudi kroz JPN “Maturice” koju vode llijasevic Dominko Como (asocijalna i kompromitirana osoba), i Ante Ljoljo. Pored njih, Rajic je uspio pod svoje uzeti i JPN “Apostoli” koje sacinjavaju pripadnici Travnicke bojne pod zapovjednistvom izvjesnog Spire (radi se o izuzetno sposobnom vojniku i casnom covjeku). Naprijed navedene osobe ucestvovale su u “zauzimanju” Stupnog Dola i zqvodjenju reda’ u HVO Vares. Isto tako, navedena grupa aktivno je ucestvovala u zauzimanju znacajne kote kod Kreseva (Meorisje) nakon cega je Como u srediste Kiseljaka donio odsjecene glave muslimanskih vojnika i javno ih pokazivao sto je registrirao i UNPROFOR.”
Kod Rajicevih “glavosjeca” zlocin je uzburkao i politicke ambicije, pa je Como, kolekcionar lubanja i “asocijalna osoba”, potajno zelio smijeniti Rajiča. U pozadini terora koji je preplavio Kiseljak i Vares, u komandnim sferama odvijao se rat tastina: “Postoji realna opasnost da Como odluci zamijeniti’ Rajica i preuzeti vlast, s obzirom na nepredvidivost njegovog ponasanja…“, tvrdi se u izvjestaju operativne akcije “Kiseljak”.
I Comini zločini, i Rajićevi i Tutini, svi redom se stavljaju na teret šestorci. Zamislimo koliko bi godina trebao dobiti vrh Armije BIH po ovoj logici ako bi se samo zločini El Mudžahida,(bez onih u SAD-u) stavili na teret Izetbegoviću,Haliloviću i Divjaku? Ali ne. Sarajevo jednostavno kaže – mi nad Al Mudžahidom nismo imali kontrolu. Eto HVO je imao kontrolu nad Rajićem. Hrvatskim mudžahedinom. Vidimo i kako ju je imao upravo iz SIS-ovih izvještaja. Dakle Rajić ne da nije poštovao Blaškića. Nije poštovao nikoga. Čak je i lažirao vlastitu smjenu da bi nastavio vladati.
Rajićeva vojska tijesno je suradjivala s vojskom generala Mladica. Od njih je nabavljala oruzje i potrebnu opremu, koju su Karadzicevi Srbi prodavali deset do 15 puta skuplje od trzisne cijene. Prema sluzbenom cjeniku, ustanovljenom medju logisticarima, kalašnjikove su cetnici naplacivali 5.000 DEM, jedan metak za browing 25,7 DEM, a rucnu bombu 67 DEM.
U izvjestaju SIS-a tako jasno stoji:
“U posljednje vrijeme Rajic je intenzivirao kontakte sa srpskom stranom, potrebno je naglasiti da isti odrzava stalne kontakte kako zvanicne tako i nezvanicne, sto navodi na sumnju u karakter i sadrzinu istih. Posebnu sumnju izazvala je transakcija oko kupovine oruzja od srpske strane u cijem su financiranju ucestvovali vlasnici privatnih preduzeca u Kiseljaku. Radilo se o iznosima vecim od 1 milijun DEM; a u “komisiji’ koja je prikupljala novac bili su, pored Rajica, Velimir Milicevic i Grgo Bakula. Bakula je inace glavni covjek za kontakte sa srpskom stranom, ozenjen je Srpkinjom, i u dobrim je odnosima s Tomom Kovacem, ministrom MUP-a Republike Srpske.”
Ukoliko SIS koji je bio informativna služba vrha HRHB-a ovo ponašanje Rajića označava kao nelegalno i zločinaćko što to govori drugo nego namjeru SIS-a da o ovome izvjesti vrh HRHB-a? Da je vrh HRHB-a podržavao Rajižća, nakon ovog izvješća trebao je smjeniti agenta I. Bandića a ne Rajića. No HRHB je izdao naredbu da se smijeni Rajić.
Sve koji nisu gajili “odnose” sa srpskom stranom, Rajic je sumnjicio za veleizdaju. Kidnapirao je vareskog gradonacelnika Antu Pejcinovica, Zvonka Duznovica, vareskog zapovjednika SIS-a, te Ivicu Gavrana, načelnika civilne policije u Varesu. Duznovica je likvidirao odmah, saljuci detalje o famoznoj istrazi protiv njega Glavnom stozeru, a Pejcinovica su u posljednji cas spasili agenti mostarskog SIS-a, prebacivsi ga u Split, odakle je bezglavo pobjegao jos dalje, u Kanadu. I o tome je, uostalom, agent Bandic izvjestavao: “Glede Varesa i Stupnog Dola, dosli smo do provjerenih informacija da je Rajic nakon dolaska u Vares uhitio Antu Pejcinovica, Zvonka Duzinovica i Ivicu Gavrana… Takodjer, raspolazemo pouzdanim ali sluzbeno neprovjerenim saznanjima da se u Kiseljaku sada nalazi jos 30-40 uhicenih Varesaka.”
Ponavljamo. Ivica Rajić, koji je očito arhitekt najgnjusnijih hrvatskih zločina u BIH dobio je sramotnih 12 godina robije. Nagodivši se sa sudom. Te je danas slobodan čovjek. Njegovi zločini, još će dugo godina biti teret oko vrata narodu kojeg je navodno branio. Svi drugi Rajići Ivice iz Armije BIH ili nikada nisu optuženi ili su nestali u bosanskim gudurama. Generali Armije BIH ne odgovaraju za ovakve ljude. Haag je pristao da monstrum u Armiji BIH jeste samo iznimka, dok monstru u redovima HVO-a jeste pravilo.
Ako se shvati da ni Ratko Mladić nije dobio niti jednu godinu zatvora za zločine nad Hrvatima, da se zaključiti da je stav Haaga zapravo kako su Hrvati građani sa životinjskim pravima. Normalno ih je ubijati u ratu. I za to nećete snositi posljedice.