Daytonski sporazum jamči slobodu političkih sloboda. Slobodu misli, i izražavanja misli. Pri tome jamči da neće biti diskriminiran onaj tko se koristi tim pravom, bez obzira na vjeru, naciju, spol, jezik, i političko uvjerenje.
Prije par dana Inzko je nabrojao dva politička pravca, koja je proglasio zabranjenima za politički diskurs u BIH.
Jedan od njih je srpski separatizam. Drugi je hrvatski federalizam. Bošnjački unitarizam mu je u redu.
Širom Europe postoje otvoreni separatistički pokreti. (Škotska, Katalonija)
Širom Europe postoje jasno definirani federalistički pokreti. (Albanci na Kosovu, koji uživaju potporu od SAD-a primjerice)
Širom Europe postoje jasno definirani unitaristički pokreti. (Madrid, Sarajevo)
Separatizam ako se ne provodi nasilno, nije ništa drugo nego politička ideja. Isto je i s federalizmom i unitarizmom.
Sve te političke ideje kao koncepti zaštićeni su Ustavom BIH. Aneksom 4 i najvišim međunarodnim poveljama. Postoje otkad je i svijeta.
Što će ti Ustav i zakoni, što će ti politička sloboda, i slobodna politička misao, ako moraš kod Inzka ići po tefter da ju možeš zagovarati.
Primjetimo da Inzko u državi u kojoj bi upravo on morao biti garant zaštite politikih sloboda nije pozvao na zabranu unitarističkih političkih ideja i narativa. Takvi mu ne smetaju.
Ovo je dakle dio Ustava BIH, točnije Aneksa IV za koji je upravo Inzko plaćen da ga štiti:
Član II – Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.
2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: a) Pravo na život. b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu. d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. g) Slobodu misli, savjesti i vjere. h) Slobodu izražavanja. i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima. j) Pravo na brak i zasnivanje porodice. k) Pravo na imovinu. l) Pravo na obrazovanje. m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta. 4.
Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Inzko je zatražio da se određena politička prava u BIH zabrane. Iako je dužan braniti ih.
Ima li itko u BIH da ovog pravnog diletanta pozove na ostavku? Bilo tko?
Nema. Zašto? Zato što je kmetstvo u BIH, koje je netko u šali nazvao građanstvom, naviklo biti kuhana žaba Valentina Inzka. I više i ne primjećuju kada posljednji anadolski namjesnik prelazi crtu pristojnog ponašanja u našoj zemlji.