Tko se još ne sjeća onih silnih suza širokih narodnih masa koje smo gledali na malim ekranima kada je umro, kako ga kvalificira Crna knjiga komunizma, jedan od najvećih zločinaca u ljudskoj povijesti, Josip Broz Tito. Malo je poznato, jer se o tome nije javno pisalo ni govorilo, da su bakice išle svojim župnicima i plaćale mise za Tita. Župnici su ih služili, molili se za ovog zločinca, razvratnika, masovnog ubojicu.
Ima li u tome išta sporno s obzirom i na činjenicu da je Tito i njegov režim pobio najviše svećenika, redovnika i redovnica u poratnoj Europi, da je ubio i glavu Katoličke crkve u Hrvata, svetog Alojzija Stepinca, da je sustavno progonio Crkvu? Ne. Sam Isus kaže da treba ljubiti svoje neprijatelje, da treba moliti za one koji vas progone. Takva molitva za zločinca, ma tko on bio, Tito,Pavelić, Hitler ili Staljin, ne znači relativiziranje njihovih zločina, niti afirmaciju zločinačkih režima i ideologija, već tek molitvu za dušu teških grešnika, sukladno Isusu, koji je i sam bio kao zločinac pravomoćno presuđen i ubijen, zajedno sa još dva zločinca.
Isus koji kaže kako nije došao zbog pravednih već zbog grešnih. Što je čovjek veći grešnik, više se za njega treba moliti. Nećete služiti misu za spas duše svetoga Frane ili svetogLeopolda Mandića, već za svakog grešnika, ako to netko od Crkve zatraži. To nije “izmišljotina” Crkve, već Isusov nalog, Isus koji i sam na križu moli za svoje ubojice, za svoje “Tite”.
Sukladno Isusovoj naklonosti prema teškim grešnicima (uh, opet taj “anarhist” Isus), unatoč pravomoćnoj presudi zemaljskog pravosuđa koje je jednog od dva zločinca, imenom Dizma, koji su s njim bili razapeti osudilo na smrt, Isus mu govori kako će još danas biti s njim u raju. Isus očito nije poštivao tamošnji “Haaški sud”, pa tog zločinca i ubojicu nakon što ga je zamolio da ga se Isus “sjeti kada dođe u kraljevstvo svoje”, ne relativizirajući vlastite zločine, smješta u raj. Katolička crkva stoga u crkvenom kalendaru 25. ožujka slavi tog zločinca kao svetog (!) Dizmu, zaštitnika osuđenih na smrtnu kaznu. U Zagrebu sveti Dizma ima i svoju kapelicu u kojoj se nalaze i sandale Majke Tereze.
Ljudska i božanska pravda nisu jedno te isto, to su dva svijeta. Božja, Isusova pravda zove se ljubav, zemaljska pravda zove se, među inim, i sinkopa, ili “zapovjedna odgovornost”, ma što to značilo.
Ipak, postoje osobe za koje Crkva odbija služiti misu. Kada je u Hrvatskoj igrala ona meksička sapunica “Marisol”, o tome pisahu mediji, bakice su, čim bi Marisol zapala u frku, išle župnicima i plaćali mise kako bi pomogli Marisol. No mise se ne služe za fiktivne likove iz sapunica. Samo za stvarne grešnike i ljude u nevolji ili zahvali.
Zato s prijezirom odbacujem činjenicu da Katolička crkva u Njemačkoj Slobodana Praljka tretira kao Marisol, budući da je biskupija Rottenburg – Stuttgart zabranila služenje svete mise za spas njegove duše. To je hereza, bahatost koja se stavlja iznad samog Isusa. Moliti se za nekoga nema nikakve veze s onim što kaže bilo koji zemaljski sud, niti je to nepoštivanje suda, već kršćanski, vjerski (!) čin na tragu Isusova nauka koji niti ulazi, niti osporava odluku suda.
Što bi taj njemački biskup rekao o svetomIvanu Pavlu II. koji je služio misu za svog (neuspjelog) ubojicu Alija Agcu, pravomoćno presuđenog zločinca, koji ga je obišao i u zatvoru i oprostio mu? Treba li Svetog Ivana Pavla izopćiti iz Crkve jer je molio za spas duše zločinca Agce?
Odvratnost ovog čina Katoličke crkve u Njemačkoj dobiva monstruozne farizejske dimenzije kada se uzme u obzir sljedeća činjenica. U Njemačkoj je svaki katolik dužan iz plaće plaćati crkveni porez (Kirchensteuer). Tko ga odbije plaćati biva – izopćen iz Crkve! Zabranjuje mu se i crkveni sprovod! Dakle, Katolička crkva u Njemačkoj za pišljivih sto neplaćenih eura crkvenog poreza šalje čovjeka u pakao! Ako je ova bezobrazno bogata Crkva u Njemačkoj za šaku eura u stanju čovjeka izopćiti iz Crkve i “poslati u pakao”, onda ova uskrata molitve za spas duše generala Praljka ne treba čuditi. Praljak je, očito, tek jedan od “zločinaca” koji su ovim svetim Rockfellerima uskratili sto eura crkvenog poreza. Blagajne im krcate, crkve prazne!
Ne treba smetnuti s uma da najviše laži i dezinformacija o Hrvatskoj i Domovinskom ratu nije donio njemački svjetovni tisak, već njihov “Glas Koncila”, katolički list Christ in der Gegenwart, kojemu su izvor za tu temu bili, među inima, Puhovski i Zoran Pusić(!?). Don Nediljko Ante Ančić, revni splitski svećenik, Crkve i Domovine sin, godinama je vodio bitku s njihovim lažima i pisao ispravke, reagiranja. Neka im…
No kada zabrane misu za bilo kojeg (grešnog) čovjeka, pa i Slobodana Praljka, treba ih zapravo žaliti jer ne razlikuju ljudski i Božji sud, ne razlikuju Marisol od Slobodana, Marisol za koju bi jamačno služili misu ukoliko bi marljivim pregledavanjem ove sapunice našli scenu iz koje je vidljivo da je platila – Kirchensteuer! Achtung, Achtung!
wpDiscuz