U Mianmaru je napad islamističkih militanata, koji su 25. kolovoza napali policijske postaje i vojarnu u državi Arakan na sjeverozapadu zemlje, doveo do oštrog odgovora vojske i kampanje u kojoj je do sada poginulo više od 400 ljudi, a izbjeglo je na desetke tisuća civila. Ovisno o izvorima, broj izbjeglih se kreće od 40 do 85 tisuća, a mnogo ih je pobjeglo u susjedni Bangladeš.
Ako je vjerovati zapadnim medijima i Al-Jazeeri, središnje vlasti su blokirale dostavu humanitarne pomoći civilima u sukobima pogođenom području.
Na primjer, Al-Jazeera piše kako je odnos većinski budističkog Mianmara prema 1,1 milijun Rohingya muslimana najveći izazov s kojim se suočava čelnica zemlje Aung San Suu Kyi. Zapadni je kritičari optužuju da se nije zauzela za manjinu koja se već dugo žali na progone.
Al-Jazeera navodi kako je broj Rohingya muslimana koji su prešli granicu dosegao 87 000 i nadmašio je ukupan broj izbjeglica koji su iz Mianmara pobjegli nakon mnogo manjeg napada pobunjenika u listopadu prošle godine, kada je pokrenuta vojna operacija za koju na Zapadu procjenjuju da je prate teška kršenja ljudskih prava.
”Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres je ranije upozorio na moguću humanitarnu katastrofu na zapadu Mianmara i inzistirao da se obuzdaju sigurnosne snage u zemlje, nakon što je oko 400 osoba, uglavnom Rohingya muslimana, poginulo u sukobima”, citirajući The Guardian prenosi Al-Jazeera.
Ramzan Kadirov, Mianmar i Putinova reakcija
Na situaciju je u Rusiji vrlo emotivno reagirao i lider Čečenije, Ramzan Kadirov, koji je na svojoj stranici na Instagramu kritizirao vlasti Mianmara. Kadirov je pozvao sve da ustanu protiv progona naroda Rohingya i rekao ”kako je, ako Rusija podrži neprijatelje muslimana Mianmara, on protiv stava Rusije”.
Vladimir Putin je jučer na konferenciji za novinare izjavio kako nema nikakvih nesuglasica s liderom Čečenije.
”S obzirom na stavove ruskih građana o vanjskoj politici države, svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje, bez obzira na službeni položaj”, rekao je ruski predsjednik i dodao ”kako regionalne vođe, po njegovu mišljenju, nisu iznimka”.
”Molim sve da se smire”, za kraj je rekao Vladimir Putin.
Liberalni mediji u Rusiji, poput Vedomosti, radija Eho Moskve, Nove Gazete i drugih, jedva su dočekali izjavu Kadirova kako bi naveli da se lider Čečenije ”pobunio protiv vanjske politike Kremlja”.
Ono objektivniji su prenijeli više raznih izjava Kadirova ovih dana, koji je postupak vlasti Mianmara prema Rohingya muslimanima nazvao genocidom, ali i da se zahvalio predsjedniku Putinu koji je zajedno s egipatskim predsjednikom na summitu skupine BRICS u Kini osudio nasilje nad civilima.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i egipatski predsjednik Abdel Fattah Al-Sisi, koji na summitu sudjeluje kao gost, imali su bilateralni sastanak na margini skupa na kojem su posebnu pozornost obratili na situaciju u Mianmaru i osudili svako nasilje, bez obzira odakle dolazi i protiv koga je usmjereno, uključujući muslimane”.
”Ja u više navrata izjavio da sam ja vjeran vojnik našeg predsjednika, ja sam spreman da ispuniti svaku naredbu i za vrhovnog zapovjednika dati svoj život”, napisao je Kadirov u jednoj od svojih poruka.
”Oni koji su drugačije tumačili moje riječi se rugaju ubijanju nevinih ljudi”, rekao je lider Čečenije, koji je dodao kako su ljudi koji u drugom kontekstu tumače njegove izjave ”u dubokoj moralnoj kaljuži.
Kadirov je rekao da se u svojim akcijama prvenstveno vodi ”pravilima ponašanja pravog muslimana”, te da je u ovom slučaju štitio one kojima je potrebna pomoć.
”U mom životu, bojim se samo Allaha”, rekao je u svom obraćanju Kadirov, prenosi agencija Haqqin.
Analitičar Petar Akopov je rekao kako je i Kadirov bio žrtva medijska manipulacije koja kršenja prava muslimana želi preusmjeriti na područje jugoistočne Azije, kako bi se lakše vršio pritisak na Kinu. Međutim, ruski analitičar naglašava kako Moskva ni po koju cijenu neće dozvoliti da se situacija u Mianmaru koristi za igranje na ”čečenski kartu”.
Mianmar i ”Vojska spasa Rohingya Arakana”
No, situacija u Mianmaru vrije i utječe na važne ljude u islamskom svijetu, iako se polako se gubi iz vida kako je i zašto sukob uopće počeo, kao i koliko su točni podaci koje iznose razne udruge za ljudska prava, među kojima prednjači Kenneth Roth, izvršni direktor ”međunarodne” udruge Human Rights Watch.
Odgovor vojske Mianmara na napade nekoliko stotina islamističkih militanata je bez sumnje bio prekomjerna upotreba sile i uzrokovao je egzodus dijela civilnog stanovništva. Međutim, ako govorimo o preko milijun muslimana u Mianmaru, od koji je domove napustilo najviše 50 000 i 400 ubijenih u sukobima, od čega najviše napadača takozvane ”Vojske spasa Rohingya Arakana”, onda je govoriti o ”genocidu” pretjerano.
Međutim u ovom slučaju masovni mediji na Zapadu i muslimanskim državama, ali iz drugih razloga, generaliziraju stvari u tako složenoj situaciji kao što je ona u Mianmaru.
Beskonačna i jednostrana podrška Rohingya narodu se širi, ali navodi imaju malo veze sa stvarnošću na terenu. Na primjer, nitko ne spominje da u sukobima bježi i malo, uglavnom budističko pleme Mro, koji su pobjegli pred militantima ‘‘Vojske spasa Rohingya Arakana” (ARSA).
Drugim riječima, kao što su Jezidi bili porobljeni i maltretirani od strane sunitskih islamista u Iraku, a isti sunitski islamistički virus zarazio one koji su u Siriji uzvikivali ”alavite u grob, a kršćane u Bejrut”, sada su napali pleme Mro, koje je pobjeglo pred rušilačkim bijesom islamista ARSA snaga. No, to se ne navodi u izvješćima.
Medijske korporacije žele da se vjeruje kako su islamisti ARSA snaga isključivo usredotočeni na oružane snage Mianmara, ”kako bi zaštitili Rohingya muslimane”, koje su svojim nedavnim napadima na policiju i vojsku napadima doveli u još goru situaciju od one u kojoj su živjeli. ARSA zapravo slijedi islamističku mantru čišćenja, ubijanja i progona. Za čiji interes? To valjda nije teško prepoznati.
Drugim riječima, ARSA prijeti malom uglavnom budističkom plemenu Mro, koje broji između 20 000 i 40 000 ljudi i napadima na vladine snage žele ”zaštititi” muslimansku manjinu. Nije čudo da se neki Rohingya muslimani protive terorizmu ove skupine, unatoč činjenici da ARSA napada vladine snage.
Jednako je važno napomenuti da će aktivnosti ove skupine i odgovor vojske i lokalne budističke većine dodatno proširiti osjećaj nepovjerenja dovesti do većih sektaških podjela.
France24 izvještava “San Tun, jedan od pripadnika Mro plemena, rekao je kako je oko 20 000 do 40 000 njegovog naroda ostavilo svoje domove u području u kojem djeluju ARSA islamisti i potražili su utočište u vladinim područjima”.
”Iznenadni” porast broja islamističkih militanata dokazuje i rast slučajeva ubojstva hindusa u ovom dijelu Mianmara. Naravno, hindusi su očišćeni i prognani iz Pakistana, kasnije su isto pretrpjeli u Bangladešu, a sada se suočavaju sa smrću od ruke militanata ARSA islamista u Mianmaru. Službeno je zabilježeno da je 11 000 nemuslimana, različitih etničkih i vjerskih skupina, pobjeglo iz područja u kojima djeluju islamistički militanti na teritorij kojeg kontrolira vlada.
U najnovijem napadu su naoružani militanti Rohingya, ne cijeli narod, još jednom pokazali sektašku prirodu ovog sukoba i podigli etničke napetosti. Da su usvojili takfiristički obrazac vidi se i po ubijanju hindusa. Jednako je uznemirujuće što ruše budističke hramove i uništavaju kipove Bude, baš kao sunitski islamisti u raznim zemljama Azije i Bliskog istoka.
No, ne treba vezati ove islamiste za preko milijun muslimana Mianmara. Global New Light iz Mianmara izvještava o muslimanima iz sela Maungni koji su se suprotstavili terorizmu skupine ARSA.
“Naši se seljani svakodnevno upozoravaju kako treba uhitili teroriste u našem selu. Mi ne želimo terorizam”, rekli su za Global New Light .
Jasno je da se središnja vlada Mianmara suočava s bezbrojnim etničkim i vjerskim problemima, koji generiraju razne paravojne skupine. Ubijanja provodi i jedna i druga strana, baš kao u svim ratovima i sukobima. Međutim, u novije vrijeme su islamistički militanti u ovom dijelu Mianmara prvi pokrenuli vojne napade protiv vladinih snaga.
U međuvremenu napetosti traju i u ostalim dijelovima zemlje, jer je problem Rohingya jedan od mnogih u zemlji. Stoga je neophodno da središnje snage dopru do Rohingya muslimana i riješe njihove brige i pokažu im da se ne trebaju bojati. Isto tako, Rohingya muslimani moraju iz svojih redova iskorijeniti koji pripadaju ”Vojsci spasa Rohingya Arakana”, budući da oni nikoga ne ”spašavaju” i uvijek su uzrok eskalacije nasilja.
Jednako je važno da masovni mediji spomenu istinu, kada je i kako sve počelo, da spomenu i progon malih budističkih plemena i ubojstva hindusa od strane ARSA terorista. No, to je teško očekivati. Zar nije sudbina Mro plemena u Mianmaru je ista kao i sudbina Jezida u Iraku, budući da su ubijani i prognani samo zato što su budisti? Nije teško zaključiti da su Jezidi, Rohingya muslimani, Mro budisti ništa drugo nego žrtve zapadnih intriga u kojima je ”sukob civilizacija” omiljena strategija za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških ciljeva.