Nakon što su tjednima trajale borbe između krovnih islamističkih terorističkih organizacija u Idlibu, dogovoreno je primirje između koalicije Hayat Tahrir Al-Sham koju predvodi sirijski ogranak Al-Qaede i ostataka skupine Ahrar Al-Sham, kojoj su se ranije bile pridružile brojne frakcije takozvane ”Slobodne sirijske vojske”. Upravo u tom trenutku Hezbollah, libanonska i sirijska vojska nanose težak poraz Al-Nusra Frontu u području Arsala s libanonske i sirijske strane granice i dogovaraju proces evakuacije preko 7000 ljudi u Idlib. Riječ je o pripadnicima Al-Nusra Fronta i članovima njihovih obitelji.
Prema neki procjenama je u koloni od 116 autobusa, ne uključujući 17 kamiona Crvenog polumjeseca, bilo preko 2000 militanata s lakim osobnim naoružanjem.
Odmah po dolasku u Idlib iznova eskalirale borbe između skupina Hayat Tahrir Al-Sham i Ahrar Al-Sham, a malo je vjerojatno da ovi sukobi nemaju veze s dolaskom ”pojačanja” Al-Nusra Frontu iz Arsala, koje je svo teško naoružanje, tenkove i topništvo moralo ostaviti na teritoriju kojeg su predali libanonskoj i sirijskoj vojsci.
U tom kontekstu se čak i ofenziva na to područje i evakuacija mogu promatrati kao dio plana Damaska i saveznika, koji su svjesni da što više skupina prebace u Idlib da je veća mogućnost međusobnog obračuna među islamističkim skupinama.
Prema tvrdnjama ”lokalnih oporbenih aktivista, sukobi su iznova počeli napadom Al-Nusra Fronta na bazu skupine Ahrar Al-Sham u istočnom Idlibu u petak navečer, na dan dolaska skupine iz Arsala.
Bazu je napala skupina Jaysh Al-Fateheen, a teroristi Al-Nusra Fronta napadaju položaje suparničkih skupina u gradu Tahtaya, na putu od grada Idliba prema Hami.
Ova je izvješća potvrdio i takozvani ”Sirijski opservatorij za ljudska prava” iz Londona, koji navodi kako se bitke u području provincije Idlib između Hayat Tahrir Al-Shama i ”pobunjeničkih snaga” vode i istočno od gada Homsa.
SOHR izvještava o teškim borbama u gradu Ma’ershmarin na jugu Idliba, a sukobi su izbili između pripadnika jedne od bivših brigada Ahrar Al-Shama i skupine Jund Al-Aqsa. Članovi spomenute brigade su napali istočno predgrađe grada Ma’ershmarin grada i zapalili kuće bivših boraca Jund Al-Aqse.
SOHR je jučer izvijestio i da su nepoznati napadači ubili jednog od bivših zapovjednika Ahrar Al-Shama, koji se sa svojim borcima nedavno pridružio Hayat Tahrir Al-Shamu.
SOHR saznaje da su pripadnici sirijske Al-Qaede pretresli nekoliko kuća u Ma’arrat Hermi, gradu u južnom dijelu Idliba, te uhitili nekoliko osoba koje su optužene pripadnost ”Islamskoj državi”. U gradu su trajale borbe u kojima je ranjeno nekoliko militanata na obje strane.
Sukob u Idlibu će Assada odvesti do konačne pobjede
Međusobne obračune između duboko podijeljenih islamističkih skupina uopće nije teško isprovocirati, za što je dovoljno malo truda obavještajnih službi i pomoć akcija prebacivanja odjednom nekoliko tisuća terorista u blizinu ili u sama područja nad kojima suparničke skupine vjeruju da imaju apsolutnu kontrolu.
Teroristi Hayat Tahrir Al-Shama žele kontrolirati cijelu pokrajinu Idlib i poraziti sve suparnike, što njihovi zapovjednici ne kriju. Cilj im je zauzeti dio sirijske granice s Turskom i zaplijeniti što veći broj skladišta zapadnih oružja. No, uspjeh u tom unutarnjem sukobu bi ih mogao skupo koštati.
U ovom trenutku glavni grad i veći dio pokrajine prelazi u ruke najradikalnije terorističke koalicije, Hayat Tahrir Al-Sham. Druge skupine su se ili raspale ili prelaze na stranu pobjednika.
No, neke dijelove pokrajine još uvijek drže druge terorističke organizacije i manje frakcije ”sekularne” opozicije. Nije ni čudo da je Idlib odabran kao mjesto okupljanja ”boraca protiv režima”, koji su u vojnom smislu sada u ”kotlu”, a dio ih je pristao privremeno položiti oružje, dok ostali ne odustaju od borbe.
Sukob između stanovnika ovog ”rezervata” je počeo prije otprilike šest mjeseci. Tada su teroristi Al-Nusra Fronta optužili umjerenije frakcije da surađuju sa Sjedinjenim Američkim Državama i Turskom, te da im pomažu u izravnim napadima bespilotnim letjelicama na njihove položaje, što je za Al-Nusra Front bila izdaja ”džihada”.
Tako su počeli unutarnji sukobi u kojima je Al-Nusra imala jasnu prednost. U panici su manje skupine prišle većem savezniku, skupini Ahrar Al-Sham, koja ima prešutnu podršku Kuvajta i Turske.
Proces evakuacije je u nekoliko mjeseci u Idlibu doveo do stvaranja dvije velike skupine, koje se iz ideoloških razloga mrze jedni druge, čak i više nego Bashara Al-Assada.
Na kartama se područja pod nadzorom islamističkih skupina u Idlibu obično prikazuju tamnozelenom ili zelenom bojom, ali je situacija puno složenija. Ovako se prikazuju iz puke lijenost zapadnih novinara u analitičara, kojima se ne da zamarati njihovim ideološkim razlikama.
Tamnija boja označava Hayat Tahrir Al-Sham, aktualne pobjednike, koji imaju nepomirljive stavove sa svima i cijeli svijetom, a njihov je stav da se svi trebaju vratiti izvornom islamu i početi živjeti u skladu sa šerijatom. Ovu skupinu vodi Al-Nusra Front, ali veliki utjecaj ima i brigada Noureddin Al-Zenki, čije je militante svijet zapamtio po odrubljivanju glave dječaku u Aleppu Uz njih su i skupine Jaish Al-Sunna, Liwa Al-Haq, Jabhat Ansar Al-Din, kao i značajan broj manjih skupina koje su bile podređene Ahrar Al-Shamu.
Svjetlije zelenom bojom se prikazuju skupine okupljene oko Ahrar Al-Shama, među kojima ima različitih skupina, pa čak i dio ”umjerenih” islamista i sekularnih skupina.
Vjeruje se kako su ”zeleni” prikladniji za proces pregovaranja, a osim toga, iza njih gotovo otvoreno stoje Kuvajt i Turska. Iz tog razloga mnogi vjeruju da se njih može spriječiti od izljeva ekstremnog naselja.
Međutim, istu pogrešku je jednom učinila CIA, misleći da ovim skupinama može manipulirati kroz distribucijski centar u pokrajini Hatay u Turskoj, koji je služio za usmjeravanje protoka oružja u korist ”dobrih dečki”. Kako je sve završili, danas je svima poznato.
Nova koalicija, Hayat Tahrir Al-Sham, nastala je vrlo gotovo istovremeno kada su se prvi put pojavile glasine da bi se Rusija i Turska mogli dogovoriti o zajedničkoj vojnoj upravi u pokrajini Idlib i da će ovaj teroristički rezervat biti jedna od zona za de-eskalaciju sukoba u Siriji.
Skupina se pojavila i priopćila da ni pod kojim uvjetima neće sudjelovati u razgovorima u Astani i Ženevi i neće priznati odluke niti posrednika, ne samo Rusije, Turske i Irana, nego čak ni Saudijske Arabije. Štoviše, njihove su vjerske vođe zone za de-eskalaciju sukoba proglasile za ”haram”, na arapskom riječ koja označava nešto što je zabranjeno ili nedozvoljeno.
Razgovori u Ženevi i Astani su sirijskoj vojsci dali priliku za oslobađanje mnogih ranije zauzetih područja i vraćanje protjeranog stanovništva s tih teritorija. Samim tim se uspio smanjiti borbeni potencijal terorista, koji nemaju što ponuditi, niti obećati stanovništvu.
Hayat Tahrir Al-Sham također želi blokirati Idlib, ali će ime uzrokovati naselja u ostalim područjima, iz kojih će dobiti ”goste” kao nedavno iz Arsala.
”Izjavljujemo da mi ne ostavljaju našu braću u nevolji i nećemo dopustiti predaju Goute, pokrajine Dara’a i enklave sjeverno od Homsa Rusiji i Iranu”, navodi se u priopćenju skupine na lošem ruskom jeziku, što govori da ga je napisao netko sa Sjevernog Kavkaza. Na arapskom, oni obećavaju da će ”nastaviti džihad” i pozivaju na otpor.
Tahrir Al-Sham je ranije kontrolirao oko polovice grada Idliba i istovremeno postigao još jedan sporazum o primirju. Međutim, noću su podmuklo prekršili primirje i tijekom dana pokucali na vrata svih suparničkih frakcija u gradu, protjerali ih i zauzeli strateški granični prijelaz prema Turskoj, Bab Al-Hawa.
Ahrar Al-Sham se doslovno raspadao, a stotine njegovih pristaša su napuštali položaje i neorganizirano se raspršili po Idlibu. Naravno, dio nezavisnih skupina se odlučio pridružiti pobjednicima
Na primjer, Hayat Tahrir Al-Shamu se dobrovoljno pridružila velika skupina Abu Darda Al-Islamiya, koja je pobjednicima predala skladišta s američkim i turskim oružjem. Predale su se bez borbe i prebjegle skupine Usuda Al-Islam, Khalid Ibn Walid i Usuda Bani Umayya. Zbog toga je broj borbeno spremnih jedinica Hayat Tahrir Al-Shama narastao nekoliko puta. Samo u Idlibu je Tahrir Al-Sham prije ove akcije imao 1000 boraca, a kasnije nešto više od pet tisuća.
Ahrar Al-Sham je gotovo prestao postojati. Pod njegovom kontrolom su ostala samo područje Jabal AL-Zauiyya, na jugoistoku ”rezervata” i grad Ariha.
No, prije nekih šest mjeseci, Ahrar Al-Sham je samo u Hami, uključujući savezničke neovisne frakcije, imao 16 tisuća boraca, koji su redovito primali pomoć od Kuvajta. Tada je lokalni klerik, šeik Abdul Razzaq Al-Mahdi, već najavio kraj vojnih operacija u Idlibu i moguće spajanje Ahrar Al-Shama i Hayat Tahrir Al-Shama.
S druge strane, Hayat Tahrir Al-Sham izbija na tursku granicu i pozvao tursku da prihvati prijedlog za otvaranje graničnog prijelaza Bab Al-Hawa za neke ”neutralne” skupine, što je bila ”gesta dobre volje”. U praksi, to bi značilo tursku okupaciju graničnog prijelaza, kojeg bi zapravo držao Tahrir Al-Sham. Al-Nusra Front, koji vodi ovu koaliciju, ovim je potezom ”dao je dinar u dobrotvorne svrhe, a zaradio tri”, što je uobičajeni način trgovanja u regiji.
Jedini ozbiljan gubitak za Tahrir Al-Sham tih dana jr bila čudna smrt jednog od osnivača Al-Nusra Fronta, Abu Muhammada Al-Shuheila. Njegovo tijelo s očitim znakovima nasilne smrti je pronađeno u kući u Idlibu u kojoj je živio posljednjih godina. Većina izvora tvrdi da je Al-Shuheil otrovan od nepoznatog otrova, dok drugi tvrde da je ovaj relativno mladi čovjek dugo bio bolestan, jer i nije sudjelovao u borbama, a navodno je umro je od srčanog udara.
Treba napomenuti da je u razini rigidne interpretacije Kurana Tahrir Al-Sham nadmašio i ISIL. Kada su krenuli s ”čišćenjem” Idliba od suparničkih boraca, Tahrir Al-Sham je počeo s uništenjem takozvanih spavača ”Islamske države”, a prema lokalnim izvorima su ovu akciju proveli bolje nego što bi to učinila CIA. Očito su unutarnja komunikacija, stara poznanstva i infiltracije prebjega pomogli otkriti mrežu ISIL-a. Sirijska Al-Qaeda je uspjela saznati i učiniti ono što nisu uspjele američke i europske obavještajne službe.
Pristaše Abu Bakra Al-Bagdadija, bio on živ ili mrtav, pokušale su se oduprijeti i ISIL je organizirano nekoliko napada na zapovjedne centre Tahrir Al-Shama, ali je omjer snaga bio takav da je ISIL iskorijenjen.
Međutim, ono što se na prvi pogled čini kao neupitan uspjeh najradikalnije islamističke skupine u Siriji, mogao bi biti početak njegovog kraja, i to prilično bolnog.
Potpuna nepopustljivost Tahrir Al-Shama i njegova srednjovjekovna ideologija mu ne ostavljaju mogućnost izbora. Iako se ranije govorilo o zajedničkoj rusko-turskoj mirovnoj operaciji u Idlibu, ispostavilo se da su to bile samo glasine i da se neće ići dalje od uspostave zone za de-eskalaciju sukoba.
Sada više nitko i ništa ne može zadržati Rusiju kao jamca da područja koja drži Hayat Tahrir Al-Sham pretvori u prah i pepeo, i to u suradnji s Turskom.
Osim toga, skupine koje su preživjele raspad Ahrar Al-Shama su pristale sudjelovati u razgovorima u Astani, što znači da se ovi ostaci ostataka nekada snažne vojske mogu iskoristiti protiv Tahrir Al-Shama i sirijske Al-Qaede, na što će oni rado pristati, samo kako bi im se osvetili.
Bilo je razgovora da se uništenju Tahrir Al-Shama pridruži i proamerička koalicija, ali se čini da Trump želi izaći iz Sirije, posebno kada je naredio da CIA obustavi program podrške sirijskim militantima. Amerikanci su prevarili bivše saveznike, ali su ih sami izabrali i nisu došli niotkuda.
Dakle, Hayat Tahrir Al-Sham nema svijetlu budućnosti, iako su se prije nekoliko mjeseci cijeli timovi stručnjaka u Moskvi, Kairu, Ammanu i Damasku čudili i bili zbunjeni po pitanju budućnosti ‘terorističkog rezervata”, koji je za posljednje dvije godine stekao veliku moć, a više nikome nije potreban. S koalicijom Tahrir Al-Sham se nema o čemu pregovarati. Neka čekaju projektile, koji su ionako na putu.
wpDiscuz