Dolazak američkog potpredsjednika Mike Pencea u Crnu Goru na summit zemalja regije koji okuplja Američko-jadranska povelja potvrda je učvršćivanja prozapadne politike Podgorice s kojom se ne slažu svi stanovnici nama susjedne države
Odmah po dolasku u Podgoricu, Pence je u utorak naglasio kako Crna Gora ima vodeću ulogu u obrani stabilnosti i sigurnosti regije Zapadnog Balkana.
‘Zahvaljujem vam na tome što ste domaćin summita Jadranske povelje te na vodećoj ulozi koju Crna Gora ima u obrani stabilnosti i sigurnosti Zapadnog Balkana. Vaša hrabrost, posebno u fazi ruskog pritiska, nadahnjuje svijet i ja vam čestitam na tome. U NATO-u ne postoje male i velike zemlje, svi naši saveznici su podjednako značajni’, izjavio je Pence, dodajući kako Washington cijeni snažno savezništvo i prijateljstvo s Podgoricom.
Pence je, inače, najviši američki dužnosnik koji je doputovao u Crnu Goru od 1905. godine, kada su dvije države uspostavile diplomatske odnose prije više od 100 godina.
Crnogorski analitičari smatraju kako je Penceov posjet Crnoj Gori višestruko značajan i za samu zemlju, ali i za regiju. Za samu Crnu Goru, mišljenja su analitičari, Penceov posjet je pokazatelj brzog uspona odnosa Podgorice i Washingtona koji bi mogao rezultirati gospodarskim pomacima, dok je na regionalnom planu dokaz kako su Sjedinjene Države spremne pomoći zemljama Zapadnog Balkana da očuvaju svoj zacrtani pravac prema Europskoj uniji i NATO-u, ali i pomoći u suprotstavljanju nazočnosti i utjecaja drugih sila koje imaju pretenzije na tu regiju, prije svega Rusije.
Iako je u Crnoj Gori sve donedavno bila popularna uzrečica ‘nas i Rusa 300 milijuna’, Podgorica je unazad samo nekoliko godina u potpunosti promijenila stav te je okrenula leđa Moskvi i pohrlila prema euro-atlantskim integracijama, iako je Rusija u nekoliko navrata pokušavala odvratiti Podgoricu od te ‘promjene kursa’
Na svojevrsnu ‘izdaju’ Rusija je odgovorila sankcijama te kampanjom odvraćanja ruskih turista od posjeta Crnoj Gori, kao i zabranom ulaska čelnika crnogorske vladajuće Demokratske stranke socijalista (DPS) u Rusiju.
Štoviše, službena Podgorica optužila je Moskvu kako je zajedno s domaćim Demokratskim frontom kao predvodnikom proruske politike pokušala zavjeru uoči parlamentarnih izbora u listopadu prošle godine, a sve kako bi spriječila tu zemlju da uđe u NATO.
Očekivano, Moskva i Demokratski front niječu optužbe, a otpor crnogorskoj prozapadnoj orijentaciji predvodi najmlađa oporbena organizacija ‘Otpor beznađu‘ čiji dužnosnik Marko Milačić poručuje kako Pence nije dobrodošao u Crnu Goru.
Milačić kao razloge navodi svrstavanje Crne Gore u NATO bez referenduma, a podsjeća i na NATO-vo bombardiranje Crne Gore 1999. godine. Pored toga, ‘Otpor beznađu’ zamjera američkoj administraciji podršku bivšem premijeru Mili Đukanoviću kojeg smatra ‘posljednjim europskim autokratom’.
Bijela kuća, mišljenja je Milačić, pokušava u Crnoj Gori učvrstiti antiruske pozicije i potpaljivati antirusku histeriju, iako čelnik ‘Otpora beznađa’ tvrdi kako većina Crnogoraca koju muči nezaposlenost i posvemašnja korupcija želi biti neutralna u ‘igri velikih igrača’.
S druge, pak, strane dio Crnogoraca ‘Otpor beznađu’ vidi taj pokret kao prosrpsku platformu budući da je Crna Gora još uvijek podijeljena na tzv ‘zelenaše‘ i ‘bjelaše‘, odnosno na one koji su za nezavisnu Crnu Goru bez utjecaja Beograda te na prosrpski orijentirane Crnogore. Naziv povezan s bojama potječe još od izbora za podgoričku skupštinu 1918. godine na kojoj je donesena sporna odluka o ujedinjenju Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije, a gdje su pristaše bezuvjetnog ujedinjenja objavili svoju kandidacijsku listu na bijelom, a njihovi protivnici na zelenom papiru.
Inače, Crna Gora upravo sa Srbijom ima najviše otvorenih državnih pitanja pa je tijekom nedavnog posjeta Podgorici srbijanska premijerka Ana Brnabićnaglasila kako očekuje poštovanja prava Srba, njihovog jezika, identiteta i kulturnog nasljeđa u toj državi.
No, najveći prijepori leže unutar crkve budući da će na putu prema konačnom osamostaljivanju Crne Gore biti potrebno riješiti pitanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve koju ‘Majka Crkva’, u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva ne priznaje jer identificira pravoslavlje sa srpstvom pa sustavno negira nacionalnu i kulturnu posebnost pravoslavnih Crnogoraca.
wpDiscuz