INTERVJUI Jasmin Duraković za Dnevnik.ba: 2000. godine je dogovoren hrvatski kanal

Višestruko nagrađivanom filmašu i nekadašnjem direktoru Javnog RTV sustava BiH postavili smo standardno pitanje, NAFF i Neum, mišljenje i dojmovi.

„NAFF pratim od samih početaka, on danas igra značajnu ulogu na mapi ne samo domaćih nego i europskih i međunarodnih festivala animacije, i to zahvaljujući grupi ljudi, koji unatoč teškim vremenima i podneblju kojemu pripadamo svake godine uspjevaju organizirati ovako zahtjevan projekt.“ – istaknuo je Duraković te nadodao kako zbog toga organizatorima odaje duboko priznanje.

Festival animacije, prema Durakoviću, okuplja vrhunske umjetnike iz cijelog svijeta, nudi široku i kvalitetnu lepezu filmova svih tehnika, žanrova i podžanrova animacije, ima tu opuštenu, ljetnu atmosferu, no ipak za najpozitivniju stranu neumskog Festivala drži sudjelovanje velikog broja djece.

„Djeca dolaze svaku večer u velikom broju, stvorila se neka vrsta navike, a to je jako bitno jer publika se mora odgajati, to je proces koji traje, a izgleda da je NAFF na odličnom putu. On već ima svoju publiku.“ – zaključio je Duraković.

Ipak, primijetio je i naš sugovornik, među publikom nema skoro nikoga iz lokalne vlasti što je tužno, jer bi upravo lokalna zajednica u ovakvom događanju trebala prepoznati sebe i potencijal koji Festival nosi u kulturno-turističkom smislu.

„Unutar filmske zajednice, pa i one europske i svjetske, NAFF ima svoje mjesto, no jednak tretman trebao bi imati i od zajednice u kojoj se održava i koju promovira.“

Intuicijom do uspjeha

Našeg uspješnog filmaša morali smo pitati i u čemu je tajna uspjeha. Kada čitate njegovu biografiju, od „Pozitivne geografije“, preko „Nafake“, „Sevdaha za Karima“, pa i „Vize za budućnost“ i „Lud zbunjen, normalan“, što čini samo jedan mali dio njegova puta, izgleda da uspjeva sve čega se dotakne.

„Jednostavno, vodim se intuicijom“ – kratko je odgovorio Duraković, „no to ne znači da u mojoj karijeri nije bilo neuspjeha i razočarenja, možete imati vrhunsku naobrazbu, znati sve o filmovima, ali ako nemate onaj osjećaj kako sve aspekte ujediniti i ako ne znate svoje mogućnosti, vrlo lako se možete izgubiti.“ – istaknuo je Duraković.

Vodio se intuicijom naš redatelj i prilikom snimanja igranog filma „Posljednja prilika“ čija se primijera očekuje na Sarajevo film festivalu. Ova, kako kaže art drama, bavi se problemom izbjeglica iz Sirije u Europi, a snimljen je na lokalitetima Srbije, Mađarske, Austrije i Hrvatske, i to u rekordnom roku, za samo tri mjeseca. Istodobno, namjera filma bila je i dotaknuti se krize identiteta s kojom se Europa počela suočavati upravo u vrijeme najteže migrantske krize.

„Bitno je sačuvati vrijednosti Europe usprkos svemu“ smatra Duraković, te naglašava kako bi to jednako važno trebalo biti i nama koji smo bez obzira što nismo članica EU, sastavni dio Europe.

Balkan service kao platforma za pomoć mladim kreativcima

U tom duhu europskih vrijednosti povezivanja, Jasmin Duraković aktivno sudjeluje i u platformi koja okuplja i pomaže filmske, TV i internet projekte u nastajanju. Balkan service-u, unatoč pomalo politički nekorektnom  nazivu, kako kaže naš sugovornik, jer neki i danas bježe od Balkana, dosad se priključilo mnogo kvalitetnih ljudi, a odnedavno i sarajevska Akademija. Ukratko, ova platforma zamišljena je kao asocijacija koja će djelovati na prostoru čitavog Balkana sa prvenstvenom zadaćom, ljudima pružiti pomoć u razvoju njihovih projekata i ideja.

„U prvoj fazi pomažemo razvijati ideje, bilo da se radi o filmskim, tv ili internetskim projektima, a u drugoj namjeravamo pomoći distribuciji projekata kako na domaće, tako i na međunarodno tržište“ – pojasnio je Duraković Balkan Service te napomenuo kako će na jesen imati javni poziv za mlade autore i kreativce,a potom i održati workshop u Sarajevu, za sve nove autore bez obzira jesu li studenti Akademije ili ne. „Nitko nema monopol na kreativnost.“ – zaključio je.

Napraviti kratak razgovor sa čovjekom ovako bogatog iskustva kao što ga ima Jasmin Duraković nije lako, zato smo se morali dotaknuti i njegovog iskustva kao direktora javnog RTV servisa BiH.

Javnom Servisu potrebna korjenita promjena

Iako je ovu poziciju napustio samovoljno, Duraković govori kako su početkom tih 2000-ih, kada se nalazio na čelu ovog servisa, pokrenule neke inicijative, od kojih nažalost ni dan danas nema ništa.

„Javnom RTV servisu su onda, kao i danas potrebne korjenite promjene“ – istaknuo je Duraković te pojasnio kako se prije svega radi o modernizaciji sustava ali i racionalizaciji, koja će nužno voditi i u otpuštanja određenog broja ljudi, no da bi do toga došlo država mora imati financijska sredstva kojima će omogućiti pristojne otpremnine dugogodišnjim zaposlenicima i nabavku moderne opreme.

„Za rekonstrukciju i racionalizaciju javnog RTV servisa prije svega potrebno je postići društveni i politički konsenzus, a mi to još uvijek nemamo.“ – govori Duraković te dodaje kako se BiH u svim svojim djelovima suočava sa određenom zapuštenosti kao posljedicom nepostojanja jakog RTV serisa koji će društvu davati neke potrebne smjernice, o kulturi, o svijesti o odgoju djece… „Takvo što komercijani mediji nikada neće raditi“ – zaključio je naš sugovornik.

2000-ih postojala inicijativa za bošnjački i hrvatski kanal unutar FTV-a, 17 godina nakon – ništa

Jasmin Duraković nema ništa protiv pronalaženja rješenja za neku vrstu hrvatskog kanala unutar javnog RTV servisa.

„Prije deset godina, to u tehnološkom smislu nije bilo moguće, no danas to ne bi trebao biti nikakav bauk, ne vidim razlog zašto Hrvati u svim djelovima BiH ne bi mogli pratiti hrvatski kanal“ – naglasio je Duraković uz napomenu kako se u tom slučaju mora voditi računa o tome da je BiH mala zemlja malih mogućnosti u kojoj ne mogu opstati velike strukture sačinjene od politički podobnih ljudi koji će stvoriti trom i neefikasan sustav.

„Još početkom 2000.-ih postojala je inicijativa da se u okviru javnog servisa pokrenu dva kanala Federalne televizije, FTV1 i FTV2, od kojih bi prvi kanal pretežirao bošnjačke teme, a drugi hrvatske, no od ideje se odustalo jer je nedostajalo sredstava te se jedan prijenosnik morao ustupiti BHRT-u.“ – istaknuo je bivši direktor Javnog RTV servisa BiH te dodao kako je u današnjem kudikamo tehnološki naprednijem vremenu uz malo političke volje i društvenog konsenzusa, ovo moguće ostvariti.

„No sam model bi se morao dobro razraditi racionalno i po pitanju nacionalnih identiteta, jer neke su stvari ipak zajedničke. Ne možete, naprimjer, u BiH ovolikoj kolika je, raditi bošnjački, hrvatski i srpski film. On mora pripadati svima jednako.“ – zaključio je Duraković koji za primjer takvog filma ističe svoj novi uradak „Balada o Pišonji i Žugi“ kojega ne može svojatati niti jedan od naroda, jer je on svačiji.

„I ja nemam problema s time, bitno da je film dobar“

Novac ili vjera

Naposljetku, kako bi se odmakli od teških tema u koje smo nekako spontano zakoračili, pitamo proslavljenog filmaša, je li ikada radio ili razmišljao o filmu, još bolje parodiji na stanje u bh.društvu i politici. Otkriva nam kako je s bratom, još prije par godina ušao u projekt „Djed Mraz u Bosni“ koji bi na jedan smiješan i fin način progovorio o predrasudama i (zlo)uopoptrebi djece u školskom sustavu, na način da usprkos svemu pokaže kako su djeca bez obzira na vjeru i naciju u svojoj biti, ista.

Dokazuju to i djeca koja su kroz 12 godina protrčala i odrasla kroz NAFF, festival koji nam je omogućio i ovaj intervju sa plodnim bosanskohercegovačkim filmskim i televizijskim stvarateljem.

I da, pitanje za kraj. Gospodine Duraković kada sagledate svoju karijeru unazad, što je važnije, novac ili vjera u ono što radite?

„Novac je važan, ali moje duboko uvjerenje je da kad se troje ljudi okupi oko iste ideje, nastaju čuda. Ako imate potporu i vjeru grupe, svaki će se projekt izgurati, sa više i manje novaca…Naravno, i ja sam kroz karijeru imao puno razočarenja, no to me nije pokolebalu u vjerovanju da su ljudi i autori sami pokretači svoje sudbine“ – završava Jasmin Duraković, redatelj, scenarist i producent, uspješan u zemlji u kojoj je rođen. U BiH

BiH nužan audiovizualni centar kako bi filmska industrija mogla dobiti zasluženo mjesto

Naš sustav je definitivno jedan od najlošijih u  Europi, smatram kako bi se više trebali ugledati na RH koja je model audiovizualnog centra riješila još prije desetak godina. Kod nas postoji prijedlog Zakona za osnivanje ovakvog centra, ali da bi došli do njega, ponovo trebamo dobiti političku potporu, a mi filmaši moramo nastupiti ujedinjeni.

Jedino na taj način, filmska zajednica i produkcija mogu imati više novca za projekte, što je izuzetno važno i zbog imidža BiH kao zemlje sa dugom tradicijom kinematografije.

Ovako na Zapadu još uvijek ostavljamo dojam siromaštva, etničke poijeljenosti, tehničke zaostalosti…a kad zagrebete malo ispod površine, vidjeti ćete da je BiH zemlja puna bogatstava i potencijala.

Dnevnik.ba