SARAJEVO – Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak rekao je da “jedan član Predsjedništva BiH koči smjenu veleposlanice BiH u Nizozemskoj Mirsade Čolaković”, koja je odbila njegovo pismo u vezi s revizijom presude po tužbi protiv Srbije proslijedi Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Iako nije kazao o kojem članu misli, logično je da se radi o gospodinu Izetbegoviću. Koliko god Crnadkov zahtijev za smjenu bio opravdan, on nema pravo u javnost davati službene odluke države, i njenih institucija, jer time krši zakon.
Ne samo zakon o zaštiti tajnosti podataka nego i Bečku konvenciju koja je Biblija i Kuran za MVP.
Ako opet te zakone krši sam ministar vanjskih poslova BIH s kojim onda autoriteom će ostalim uposlenicima MVP-a narediti da poštuju te zakone? I ima li on uopće bilo kakav autoritet u MVP?
BH MVP inače je nešto o čemu s podsmijehom pričaju svjetske diplomacije u Sarajevu. Sveden na vladavinu jedne partije (SDP) i struktura nakon Lagumdžije, te par obitelji koje smatraju da je diplomacija njihovo nasljedno pravo za španciranje po svijetu, prepun nestručnih kadrova, premrežen obiteljskim, ljubavničkim, preljubničkim i interesnim aferama, najmanje diplomatskim interesima, MVP djeluje kao polubegovat, nasljedno pravo nešto bosanskih porodica koje stvarno upravljaju njime.
Premda na prvu nevažno ministarstvo radi se o najpogubnijem ministarstvu za državu BIH. SDP-ove strukture, vikendima brifiraju kompletan diplomatski kor u Sarajevu koji iz dana u dan pada na njihovu viziju prošlosti i budućnosti BIH, dok se u svijet šalju ljudi “na odmor”.
Pri tome se pazi da se na srpske i hrvatske destinacije pošalju unitarnoj ideji što lojalniji ili što bezopasniji kadrovi, dok se bošnjačke destinacije koriste recimo za lobiranje da se Stolac i Neum proglase distriktom. Iako to nije službeni stav BIH.
Ako se imenuje Srbin ili Hrvat koji u diplomaciji ne misli ljenčariti, a koji javno govori što Sarajevo ne želi da se govori, takvog se nastoji zaustaviti na sve moguće načine. Fašizacijom, prijetnjama, javnim linčom, peticijama, pisanjem pisama protiv odluke vlastite države. Koju se eto ko fol voli. I u tome sudjeluju čak i postojeći diplomati. Dakle protiv odluke vlastite države. Bez da za to kazneno odgovaraju iako se radi o kaznenom djelu.
Iako prema Bečkoj konvenciji ministarstva vanjskih poslova moraju biti simboli diskrecije i uljuđenosti, koja je zapravo osnov svake ozbiljne diplomacije, SDP-ov MVP slobodno može promijeniti ime u Radio Mileva. Ili možda u SDP fukodrom? Ili možda u “Ona tamo zgrada đe Zoran ševi kog stigne”?
Sama činjenica da je najbolje pozicionirani hrvatski kadar u MVP BIH bijedni politički kameleon Zoran Perković, livanjski čoban koji je s ne baš tako nebitnih funkcija Hercegbosne dospio do SDP/DF karijeriste nekontrolirane erekcije, erekcije koja i upravlja njegovim postupcima, najbolje govori o ozbiljnosti ove institucije.
Perkovićima i njihovim penetracijama u državni budžet, manipulacijama stranim ambasadama i “uglednim intelektualcima, te o brutalnoj zloporabi države, kršenju njenih odluka i njenih zakona radi prodora u tuđe majke i potencijalne pripravnice ,makar i bullyingom, o interesnom imenovanju počasnih konzula u egzotičnim zemljama, konzula koji potom služe za besplatna ljetovanja s ljubavnicama, o tome kako se MVP koristi kao sredstvo za zadovoljenje pohote prostih švalera koji putuju i guštaju dok se narod koji ih plaća pati i jedva preživljava, pozabavit ćemo se drugom prilikom, kada nam to, u našoj zemlji u kojoj je “zajamčena” sloboda govora, dopusti Najdraža Ambasada. Taj navodni bastion slobode. Naročito zabrinut za prava žena. I progon nasilja nad njima. Budući da su posljedice te iste “patriotske” podivljale erekcije raznih Perkovića iz MVP-a , koji MVP koriste kao državno mrijestilište za revoluciju osobnog seksualnog života, ozbiljno utjecale i u neke od odluka bivše US administracije u BIH.
Sad se vratimo na priču kako sam ministar vanjskih ne poštuje zakone koje je dužan braniti.
Premda se radi o internoj odluci, koju šef MVP-a ne bi smio iznositi u javnost, on to čini. Bečka konvencija naime jasno kaže da su imenovanja i smjene diplomacija unutarnja stvar države. Stoga je čudno da šef BH diplomacije sam, himself, ne drži do konvencije koja bi za njega morala biti biblija.
“Ovaj slučaj još nije zatvoren, iako je jasno da ozbiljne sankcije za težak prekršaj Čolakovićeve neće biti moguće zbog protivljenja jednog člana Predsjedništva.
Jedina prava sankcija u ovom slučaju bi morala biti smjena veleposlanika”, rekao je Crnadak u pisanom odgovoru na pitanje Srne je li okončan disciplinski postupak protiv Čolakovićeve.
Crnadak je krajem ožujka izjavio Srni da je pokrenuo stegovni postupak protiv Čolakovićeve, pojasnivši tada da je to njegova obveza, te da na taj način brani institucije – i ministra vanjskih poslova i MVP-a BiH.
On je tada naveo da je potez Čolakovićeve, koja se oglušila o njegov zahtjev, a poslušala nelegalno naređenje bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da pismo ministra vanjskih poslova BiH ne proslijedi Sudu u Haagu, bio vrlo nepromišljen i opasan po opće odnose u BiH, zbog čega cijeli slučaj mora imati odgovarajući epilog.
Na pitanje Srne da prokomentira stanje u diplomatsko-konzularnoj mreži / DKP / BiH u pogledu obrazovnog, iskustvenog i karijernog statusa veleposlanika BiH u svijetu, Crnadak je rekao da su veleposlanici osobe koje se postavljaju u skladu s političkim dogovorima i da odluku o tome donosi Predsjedništvo BiH.
“Nitko drugi nema nikakav utjecaj, niti formalnu ulogu u imenovanju ili razrješenju veleposlanika i generalnih konzula.
Predsjedništvo BiH se nekada odluči za karijernog diplomata, a nekada za lice s iskustvom u nekim drugim područjima i to ne predstavlja nikakav presedan, jer to rade i druge zemlje. Ne možete biti sigurni da ćete imati dobrog veleposlanika samo zato što dolazi iz MIP-a, niti mora značiti da veleposlanik neće dobro raditi svoj posao ako dolazi s neke druge pozicije “, kaže Crnadak.
On nije želio komentirati pojedinačne slučajeve, ponavljajući da je izbor veleposlanika i generalnih konzula isključiva nadležnost Predsjedništva BiH.
Upitan zašto se dogodilo da veleposlanik BiH u Moskvi opstruira predaju pisma i dokumentacije u vezi s isplatom klirinškog duga Ruske Federacije prema BiH, Crnadak tvrdi da ni Veleposlanstvo BiH u Moskvi, niti bilo tko drugi u MIP-u BiH ne opstruira provedbu ovog sporazuma.
“Naprotiv, ovaj saziv Vijeća ministara BiH obezbijedio je da taj sporazum uopće bude potpisan i smiješno je da se danas najviše oglašavaju oni koji su deset godina sjedili u Vijeću ministara i taj posao nisu završili, a sada pitaju zašto neko pismo kasni tri dana”, kaže Crnadak.
Govoreći o izmjenama i dopunama Kaznenog zakonu BiH i reakcijama iz Republike Srpske posebno na dio koji se odnosi na uvođenje sankcija zbog negiranja genocida, Crnadak je napomenuo da nije bio na toj sjednici, ali je mišljenja da je to pitanje predimenzionirano.
Prema njegovim riječima, tu se radilo o uvjetnoj suglasnosti na tekst izmjena zakona, uz obvezu da bude uvažen stav Republike Srpske.
“Na kraju krajeva, u Vijeću ministara u prethodna dva mandata ministri iz Republike Srpske su više od 15 puta propuštali zakone i odluke, koje su kasnije zastupnici iz Republike Srpske u parlamentu BiH obarali, tako da se ovdje podigla prevelika galama ni oko čega”, smatra Crnadak.
Odgovarajući na pitanje kakva su njegova očekivanja od najavljene zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske, on je rekao da će sjednica definitivno biti održana u četvrtak, 6.jula, te da je vrlo važno da bude dobro pripremljena kako bi imali konkretne dogovore i ohrabrujuće političke poruke.
“Za mene je najvažnije da se nastavi s infrastrukturnim povezivanjem i posebno ću inzistirati da utvrdimo rokove za početak gradnje mosta na Savi kod Gradiške. Mislim da se to pitanje previše odugovlači, a od najveće je važnosti za BiH, posebno za Republiku Srpsku”, naveo je Crnadak.
wpDiscuz