Mora čovjek na današnji dan slušati svakakve gluposti, koje poput automatona izgovaraju mladi, dobronamjerni, pozitivno orijentirani ljudi koji se iskreno zalažu za toleranciju.
Primjerice: ”Zahvaljujući tim ljudima koji su na današnji dan otišli u borbu, mi smo danas dio slobodne Europe…”
Kao što znamo, otišlii su na dan kad je započeo njemački napad na Sovjetski Savez.
Njemačku okupaciju komunistrički kadrovi dotle su mirno prihvaćali, s obzirom na važeći pakt Ribbentrop – Molotov. Tri mjeseca trajala je ta kohabitacija i Tito je, primjerice, odlazio vlakom u Beograd redovnim željezničkim prijevozom.
Kad je počeo rat fašista i komunista koji su se tada ukrcali u antifašistički vlak, i mi smo se tu našli kao titovska ekspozitura Kremlja.
Poslije rata, nismo htjeli ni na Zapad ni na Istok, nego smo se pridružali Maliju, Sudanu i Kampućiji. I kad je umro Tito pa su Jugoslaviju pozvali da se pridruži Vijećui Europe, i to smo odbili (Ante Marković i ostali).
Što se tiče integracija u slobodnu Europu, to je postalo moguće tek kad je propao komunizam. U Španjolskoj je pobijedio fašizam, a zemlja je ušla u EU 17 godina prije Hrvatske. Naravno, poslije pada diktature, skupa s Portugalom i Grčkom (isti case). Znači, približavanje Europi nije ovisilo o odnosu preka fašizmu i toj svjetonazorskoj podjeli, nego jedino o demokratskom uređenju – čim smo prihvatili parlamentarni sistem, kvalificirali smo se. Slovenci prije nas, jer su ranije usvojili stvarne demokratske tekovine, a iza nas još nitko iz Bivše, jer nisu. Ući će prva Crna Gora čim ode Đukanović.
wpDiscuz