TOMISLAV MIHANOVIĆ, jedan od heroja koji su gasili golemi požar kod Tučepa, opisao je Indexu kako je to izgledalo.
“Borili smo se za svaku kuću i maslinu, pili smo vodu iz cisterne, a tek nakon 12 sati na požarištu nešto smo pojeli. Od dima vas boli glava, oči peku. To su nadljudski napori. Radite dok ne padnete. Tko ne voli ovaj posao, ne može ga ni raditi, niti razumjeti. No sve to zaboravite kada vidite zadovoljstvo na licima ljudi kojima ste spasili kuću”, priča nam Tomislav Mihanović, 25-godišnji dozapovjednik DVD-a Žrnovnica koji je poziv na intervenciju u Tučepima primio u 3 sata u noći.
“Sve je bilo u plamenu”
Tomislav je profesionalac, dvije i pol godine zaposlen je u vatrogasnom društvu, a kao dobrovoljac je radio od 2009. godine. Od malih nogu sanjao je o tome da postane vatrogasac.
“S tim se jednostavno rodiš. Kada zazvoni telefon i stigne poziv za intervenciju, o ničem drugom ne razmišljate. Idete odraditi posao najbolje što možete”, kaže Mihanović.
Na požarište u Tučepima otišao je s dvojicom mlađih kolega. Slika vatrenog pakla ukazala im se još u Dućama prije Omiša, dobrih 30 kilometara od požarišta.
“Vidjeli smo veliku crvenu kuglu. Došli smo oko 4.20 i onda ugledali katastrofu. Gorjelo je od mora do brda. Sve je bilo u plamenu. Uputili su nas s našom cisternom u brdo, prema Gornjim Tučepima, na zapadnu stranu požarišta. Tamo se požar najviše širio prema kućama. Ja sam vozio, probijali smo se požarnim putevima, teren je bio vrlo zeznut i trebalo je dobro paziti da nam se nešto ne dogodi”, priča Tomislav.
Prastara tehnika, vatrogasci iz Žrnovnice voze cisternu iz 1983. godine
Cisterna s kojom su se Žrnovničani uputili na požarište je starijeg datuma. Zapravo, radi se o prastarom komadu tehnike, TAM-u iz – 1983. godine! Umjesto u Tehnički muzej, prastari “tamić” ubačen je na prvu crtu bojišnice.
“Dobar je, još nas služi, ali vatrogasci bi trebali imati najbolju tehniku. Ali nije to problem samo nama u Žrnovnici, nego i ostalim vatrogasnim društvima u priobalju. U tehniku treba ulagati”, kaže Tomislav.
Na kanadere koji lete iznad njih već je naviknuo.
“Pomoć iz zraka nam dosta pomaže, ali mi, vatrogasci s mora, naviknuli smo na njih. Zato su našim kolegama koji dolaze s kontinenta i nisu ih dosad vidjeli u akciji prava atrakcija”, rekao je dozapovjednik DVD-a Žrnovnica o svojim kolegama zrakoplovcima.
“Vatrogasci su jedna velika obitelj, odlično smo surađivali s kolegama iz Istre”
Mihanović je istaknuo i odličnu suradnju s kolegama iz Istre i Kvarnera.
“Izvanredno smo surađivali. Do nas su bili vatrogasci iz Rijeke, Opatije, Pazina i Pule. Stigli su predvečer na požarište. Vatrogasci su jedna velika obitelj. Pravi su junaci naši dragovoljci, a od 300 vatrogasaca na požarištu, njih je bilo 90 posto. Ti ljudi ostavljaju sve u trenu da bi spašavali imovinu i živote, nitko ne razmišlja o tome hoće li dobiti otkaz na poslu”, otkrio je Mihanović.
Borba s vatrom uvijek je opasna zbog raznih nepredvidivih situacija.
“Radi se brzo, ali pametno. Morate uvijek paziti i na svoje ljude i na tehniku, ali i na civile”, tvrdi Mihanović.
Na požarištu u Tučepima njegova ekipa iz Žrnovnice bila je sve do 21 sat, a iz svoje baze krenuli su u 3 sata ujutro. Kaže da su se vratili zadovoljni.
“Obranjene su kuće i nitko nije nastradao, a najljepše mi je bilo kada smo stali u Makarsku kupiti pivo jer su nam svi htjeli zahvaliti na dobro obavljenom poslu”, zaključio je razgovor za Index naš sugovornik.
wpDiscuz