Jedan od najvećih nogometaša i trenera svih vremena, Johan Cruyff, rođen je na današnji dan 1947.godine. Svijet se od legende totalnog nogometa oprostio 24. ožujka 2016. Dan kada je Hendrik Johannes Cruijff u Amsterdamu došao na svijet, obilježavamo intervjuom koji je dao za RTV reviju, prilikom svog posjet Jugoslaviji. Cruyff je stigao na oproštajnu utakmicu srpskog velikana Bore Kostića 1972. godine, kada su se na Marakani sastali Crvena zvezda i selekcija lista Sport, u kojoj su igrali brojni domaći i svjetski asovi, poput Güntera Netzera, Gerriea Mührena, Wima Suurbiera, Josipa Skoblara, Brazilca Alberta…
Cruyff je u Beograd stigao kao najbolji nogometaš Europe, u društvu supruge Danny.
“Ja nogom, tast glavom”, tako odgovara nizozemski as na priče da je veliki biznismen i da više od zelenog polja voli šuštave zelene papire…
Mnogi ga smatraju najboljim nogometašem svijeta. Kao i sam nizozemski nogomet, iznenada je iznikao i stao rame uz rame s velikanima, mršavi, plavokosi golgeter Johan Cruyff.
Gdje god bi se pojavio, mreže su se tresle. Njegov klub “Ajax” osvojio je Kup europskih šampiona za 1971. godinu. Te iste godine proglašen je najboljim nogometašem Europe.
Nekoliko mjeseci poslije toga novi uspjeh. Ajax ponovo sjeda na tron prvaka Europe, a u odlučujućoj utakmici Cruyff sa dva izvrsna poteza ruši čuveni Interov bunker. Slavlju nema kraja. Hvalospjevi nizozemskom nogometu i Johanu Cruyffu nižu se jedan za drugim.
Naravno, uz slavu dolaze i razna nagađanja, “pouzdane” priče”…
“Taj čovjek sve što radi, radi za novac”, kažu oni koji ga “dobro” poznaju.
Međutim, pravu priču čuli smo iz prve ruke, od samog Johana Cruyffa.
S loptom od malih nogu
Krenuli smo s centra pitanjem o prvim koracima u nogometnim cipelama.
“Počeo sam igrati vrlo rano”, kaže Cruyff. “Očuh mi je radio na stadionu Ajaxa. Cijeli dan sam “visio” kod njega. Upisao me u pionire, a onda je sve krenulo. Na novac nisam tada mislio, mada smo bili prilično siromašni”
Na pitanje o uzorima, Cruyff je bio veoma precizan.
“Idoli su mi bili samo trojica nogometaša: Di Stefano, Di Stefano i Di Stefano. Igrao je božanstveno i, činilo mi se, uzgred davao golove. Inače, najviše cijenim španjolski nogomet. To je sredina između snažnog europskog i kitnjastog južnoameričkog nogometa.”
Stao je, načas, kada smo ga upitali o najvećim uspjesima i radostima.
“Ne mogu se odlučiti. Možda onda kada sam još kao dječak ušao u prvi tim Ajaxa ili kada sam dva-tri mjeseca kasnije ušao u reprezentaciju, ili prošle godine kada smo osvojili Kup šampiona, zatim nedavno opet, kada sam postigao oba gola … ?”
Razočaranja nije bilo mnogo. Osim, možda, kada je igrao svoju drugu utakmicu za reprezentaciju – protiv Čehoslovaka. Zbog čarki i prigovaranja, sudac je golobradom momčetu iz nizozemske ekipe pokazao put u svlačionicu. Bio je kažnjen s godinu dana neigranja…
A sad malo “đonom”…
Koliko zarađujete? Biste li za veću plaću otišli u drugi klub.
“Da nije poreza, bilo bi odlično. Volim Ajax, ali bih smjesta otišao za veći novac.”
Zar je porez toliko veliki? Za koju sumu biste prešli u drugi klub?
“Porez je ogroman! Sedamdeset posto prihoda. Recite, zar to nije pljačka. Doduše, priča se da će ga smanjiti na 50 posto. Samo, i to je puno. A što se tiče sume za prelazak, ne znam, pitajte mog tasta” -nasmijao se Cruyff.
Tasta!?
“Da, sve moje poslove vodi moj tast, gospodin Coster, trgovac dijamantima i zlatom. Zar ne draga?”, obratio se, smijući se, svojoj supruzi Danny.
Tako smo saznali da se uvaženi trgovac Coster pretežno bavi “dijamantom” po imenu Cruyff. On je glavni savjetnik i nijedan ugovor ne prolazi bez analize njegovog oštrog oka. A tatica, zabrinut za sudbinu svog zeta i kćerke, zna svoj posao. Čuli smo da naplaćuje i intervjue.
Srećom (po nas) gospodin Coster je ostao u Nizozemskoj dok je zeta i kćerku, kako oni kažu, “poslao na simpatičan izlet u Jugoslaviju”.
“Jugoslovenski nogomet… “, počeo je Cruyff mijenjati temu.. “veoma cijenim. Najviše mi se sviđa Velibor Vasović, a i Džajić je europska klasa”
Obični ljudi
Je li točno da zarađujete 300.000 dolara godišnje? Bojite li se starosti i povreda?
“Pa, treba misliti na budućnost”, kao da je prečuo prvo pitanje. “Volim nogomet i ne mislim na povrede, ali moj menadžer misli na sve. Zato sam spreman, ako mogu, osigurati sebi pristojnu budućnost.”
Prešli smo na brak i život u kući.
“Živimo normalno”, uzela je riječ Cruyffova plavokosa i ljepuškasta supruga Danny.
“Johan je običan čovjek. Slava i popularnost nisu mu udarili u glavu. Prima puno pisama, čak i ljubavnih ponuda, uznemiravaju nas telefonom i nepristojnostima, ali to nam ne smeta. On voli i igra nogomet, a ja sam domaćica. Financijskim problemima – tata razbija glavu. Imamo dvije male, slatke kćerkice – i to nam je dosta”
“Kako dosta”, upada Cruyff.
“A tko će me naslijediti na nogometnom terenu? Napišite slobodno – ne odustajem od sina.”
Vrijeme je izmicalo i postavili smo posljednje pitanje.
“Što bih bio da nisam nogometaš?”, zamisli se Johan Cruyff. “Bio bih tenisač.”
Prepustit ćemo tati Costeru da to preračuna u dolare.
Razgovarao: Dragutin Minić (RTV revija, 1972.)
Cruyff na fotografijama u društvu Rajka Mitića, Güntera Netzera, Gerriea Mührena i Wima Suurbiera, te njegov autogram za RTV reviju
wpDiscuz