Emir Hadžihafizbegović u razgovoru za Agenciju FENA govori o događajima koji su obilježili 2012., koja je bila teška i rovita i u društvenom i u kulturološkom kontekstu.
Ova godina je jedna od onih koju treba zaboraviti, a kao paradigmu srušenog sistema vrijednosti i potpunog kulturološkog besmisla u BiH izdvoja zatvaranje Zemaljskog muzeja.
“Zemaljski muzej ne pripada niti jednoj stranci, on pripada građanima BiH, a ako se toliko godina nije zatvarao, činjenica da se zatvara u XXI stoljeću u vrijeme tehnološkog rasta za mene je potpuno suludo. To je sramota koja se ne može analizirati iz prezenta. Kada prođe izvjesno vrijeme s distance ćemo moći staviti na stub srama sve one koji su preko te odluke prešli kao da je to potpuno benigno i za državu BiH potpuno beznačajno”, kazao je Hadžihafizbegović.
Ističe, međutim, da je takvih kulturoloških frustracija i civilizacijskih inverzija bilo još u 2012. godini, naglašavajući da za kulturološku grotesku koja se u BiH dešava više ne bi krivio samo političare, nego je ocijenio da je i muk javnog mnijenja za svaku osudu. Smatra da je na građanima BiH urađena lobotomija koja je imala background sistemske naravi.
“Mislim ipak da je optimizam zdravlje duše, a smisao se ne smije gubiti. Prvi ljudi koji shvate koliko su kultura i sport važni faktori države zlatnim slovima bit će upisani u društveni ambijent BiH. Ne znam koliko puta treba ponoviti i upozoriti, napraviti vapaj i apel da se ovaj kulturološki i sportski pogrom koji se dešava u BiH zaustavi”, smatra Hadžihafizbegović.
Kaže da oni koji odlučuju o novcu i budžetima ne prepoznaju komparativne prednosti ta dva segmenta bh. društva, a BiH se svela na individualne energije te da nema nikakvog sistemskog niti kolektivnog promišljanja o kulturi, a najvažnije je imati individualni komfor.
“Ipak duboko vjerujem da će bh. društvo izaći iz igre lutaka. Mi smo kao lutke na nekom koncu koje neko pokreće i igra se sa njima na način koji je čista manipulacija. Manipulacija državom, ljudima i sistemom. Pun sam jeda, ali sam sretan da sam u tom cijeloj kulturološkoj provaliji uspio raditi svoj posao”, kaže Hadžihafizbegović.
Govoreći o svojim ovogodišnjim ostvarenjima podsjetio je da će uskoro biti odigrana 150. predstava “Žaba”. Završio je predstavu “U Zvorniku ja sam ostavio srce svoje”, a glumio je i u filmovima: “Smrt čovjeka na Balkanu”, “Čefuri raus”, “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”, “Odumiranje”. Priprema se kaže i za veliku ulogu u filmu “Mirni ljudi” reditelja Ognjena Sviličića.
Najavio je da bi 7. ili 8. februara trebala biti upriličena premijera predstave “Cijena sreće” koju je Hadžihafizbegović napisao i režira je u osječkom teatru. Također, trenutno piše još jedan dramski tekst, a u 2013. godini trebao bi snimati i dva igrana filma.
“Osobno sam zadovoljan postignutim, ali ne može se mirno posmatrati kulturološko rastakanje u BiH”, kazao je.
Na pitanje šta očekuje od 2013. godine, Hadžihafizbegović izražava nadu da će ta godina biti bolja, razumnija i pragmatičnija u pravljenju stvari koje će BiH uvesti u krug civiliziranih država.
“Mislim da smo dotaknuli dno iako neko kaže da se može ići i još niže. Kad kažem dno ne mislim samo na socijalnu kartu običnog čovjeka, mislim da smo dotakli dno u intelektualnosti ljudi koji nas vode. Ne znam šta još mogu napraviti da unesreće ovu zemlju. Mislim da su napravili sve, ispalili su sve vrste oružja u smislu atrofije BiH”, smatra Hadžihafizbegović.
Podsjeća da je i ranije govorio da kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranja ‘pogine’ i postane beznačajno onda to društvo putuje u besmisao, a u bh. društvu argument ne znači ništa te je stoga poželio da 2013. godina bude godina u kojoj će se argumentirano razgovarati i napraviti bolji ambijent za život.
“Nisam idealist nego smatram da od ovog dna trebamo početi praviti nešto bolje”, zaključio je u razgovoru za Agenciju FENA bh. glumac Emir Hadžihafizbegović.