U Ahmićima kod Viteza danas će biti obilježena 24. godišnjica jednog od najgorih zločina rata 90-ih u BIH. Ubojstva 116 Bošnjaka, redom civila , među kojima je bilo najviše djece, žena i staraca. U akciji kodnog naziva “48 sati pepela i dima” najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 82-godišnja starica. Napad su izvršili Džokeri i Maturice, kažnjeničke postorjbe HVO-a nad kojima legalno zapovjedništvo, prema presudi Haaga nije imalo kontrolu. Osuđen je na kraju Kordić, dok je Blaških osuđen na blažu kaznu radi zločina propusta. Blaškićev odvjetnik Nobilo dokazivao je paralelnu strukturu zapovjedanja, tvrdeći da formalne HVO strukture nisu pripremale zločin. Haag je na kraju presudio prema Nobilovoj tezi. Upućeniji tvrde da je Nobilov cilj bio dokazati upravljačku strukturu Kordić – Šušak – Tuđman. Optužnica se tako pretvorila u politički spin. Kordić koji je izdržao kaznu tvrdi da je imao ponude za slobodom, ukoliko da izjavu kako je naredba za Ahmiće stigla iz Zagreba. Ako je ta Kordićeva izjava točna, može se bez puno razmišljanja kazati da je Haag prostor političke trgovine, ne postratne pravde.
Tog 16. travnja 1993. godine Džokeri i Maturice napali su Ahmiće nakon ezana za sabah-namaz, a među 116 ubijenih bile su 32 žene i 11 maloljetnika. Oni koji pokušavaju pojasniti ovaj čin, i svirepost zločina tvrde da je na terenu došlo do zabune. Da su postrojbe Armije BIH bile u Ahmićima gornjim, a ne donjim, te da su Džokeri i Maturice dobile naredbu pod svaku cijenu osvojiti tu kotu. No postavlja se pitanje, ako i jest došlo do zabune, nisu li odma pri upadu u selo, mogli shvatiti da se radi o selu punom civila? I zašto tada akcija nije zaustavljena nego su pripadnici ovih postrojbi uradili jedan od najgnjusnijih zločina rata 90-ih?
Za oblježavanje koje počinje u 11:30 sati predviđeni su vjerski sadržaji i posjete mezarju u starom Vitezu.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Dario Kordić koji je u to vrijeme imao političku a ne vojnu funkciju osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. travnja 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haaški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.
Ukupan broj dodijeljenih kazni, s obzirom na količinu zločina u Ahmićima premalen je. Još je smješniji broj dosuđenih kazni za Trusinu. Hrvatsko selo u kojem je Armija BIH isto jutro počinila gotovo identičan zločin nad civilima.
Poskok.info
wpDiscuz
