Bošnjaci su imali svoju “Posavinu” – u istočnoj Bosni – kazao je Krešimir Zubak u interviewu Globusu. Štoviše čak i iz službene dokumentacije s daytonskih pregovora može se dokazati kako su dijelovi istočne BiH mogli pripasti Federaciji da su Izetbegović i Silajdžić pristali na drugačiji status Sarajeva.
Sarajevo kao grad sva tri naroda nije bilo prihvatljivo rješenje Bošnjacima
“Prvotna ponuda međunarodne zajednice, preciznije SAD-a koje su vodile taj proces, bila je ta da se Sarajevo uredi kao distrikt koji bi imao status glavnoga grada i bio bi pod upravom predstavnika triju naroda, te na neki način bio eksteritorijalan i iskljucen iz podjele 51:49.
Kada se to ima u vidu, kaže Zubak, onda je sasvim sigurno da je postojala šansa da pojedini dijelovi istocne Bosne, a bili su i takvi prijedlozi, uđu u sastav Federacije”.
Zubak u istom intervieu podsjeća kako se u Daytonu pobunio da veći dio Posavine uđe u sastav RS-a ali “Silajdžić i Izetbegović nisu se pobunili protiv toga da Srebrenica i drugi gradovi u RS-u uđu u sastav RS-a” . Prema Zubaku , to je “bošnjačka Posavina”. Istočna Bosna, prije rata dominantno bošnjačka, prepuštena RS-u.
Na pitanje zašto Izetbegović i Silajdžić to nisu uradili, on kaže: “Ja osobno znam neke razloge zašto nije prihvaćena varijanta o Sarajevu kao distriktu, čime bi neka od tih područja ušla u Federaciju. Sve informacije koje imam o tome, nisam dosad iznosio u javnost i ne znam hoću li uopće i iznositi. Iznošenjem nekih od tih stvari samo bi se dodatno komplicirala situacija” – kazao je Zubak u interviewu Globusu očito ostavljajući taj dio skriven od očiju javnosti. No kao vruć krompir bačen među Bošnjake.
U isrcrpsnom interviewu Zubak dodatno optužuje licemjernost političkog Sarajeva, tvrdeći da od Karađorđeva postoji puno opasniji srpsko-bošnjački sastanak o kojem se i dalje šuti:
“Nije mi poznato o čemu su Tuđman i Miloševic razgovarali u Karađorđevu, ali ne vidi što je u tome problematično i loše.
Jer “čak i ako je to točno da se razgovaralo o podjeli BiH, treba to smjestiti u kontekst onog vremena”. A “kontekst” je takav, odaje on, da su se odmah zatim sastali Izetbegović, Filipović i Zulfikarpašić, s jedne strane, a Karadžić, Krajišnik i Koljević, s druge, i tajno dogovorili da se “Neum i sve južnije priključi Jugoslaviji, a da se eventualno iz BiH iskljuci nekoliko općina iz Hrvatske”. Ako se, dakle, u Karađorđevu razgovaralo o podjeli BiH, na tajnom bosnjaćko-srpskom sastanku se otislo korak dalje – osim o podjeli ove drzave, razgovaralo se o i podjeli Hrvatske.
Zubak je u BIH prepoznat kao tih i kooperativan političar na liniji želja onih koji su htjeli provesti unitarne projekte u BIH. Ove izjave svjedoče o nekom drugom Zubaku. I potvrđuju tezu da je nekadašnji predsjednik HRHB-a ipak neupitno ucjenjen. Slična teza postoji i za Stjepana Mesića.
Poskok.info