Sakib Softić, agent koji je predao zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije obratio se javnosti s porukom da je pismo iz 2016. godine mišljenje jednog Registrara suda, a ne mišljenje institucije Haaškog tribunala.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Kao agent Bosne i Hercegovine u postupku protiv Srbije i Crne Gore zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iznosim sljedeće:
1. Dana 9. 3. 2017. godine primio sam obavijest Registrara Međunarodnog suda pravde u Haagu da Sud neće poduzimati nikakve aktivnosti po dokumentu koji sam mu predao 23. veljače.
2. 2017. godine naslovljenom kao ”Aplikacija za reviziju Presude od 26. Veljače 2007. godine u predmetu primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore)”, iz razloga što sadržaj odgovora članova Predsjedništva BiH na pismo koje im je Registrar uputio 24.veljače 2017. godine ”demonstrira da nikakva odluka nije donesena od strane kompetentnih organa Bosne i Hercegovine, u ime Bosne i Hercegovine kao države, da zahtijeva reviziju Presude od 26. veljače 2007. godine u predmetu primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore)”.
2. Kao što se vidi iz teksta pisma tu nema slova o statusu Sakiba Softića kao agenta u postupku revizije Presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. Veljače 2007. godine u predmetu primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanja zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore).
3.Priča o punomoći agenta je duboko ispolitizirana i zloupotrijebljena u dnevnopolitičke svrhe. A prilika za to je pronađena na web site-u samog Suda. Naime, Predsjednik Suda koji se povremeno obraća javnosti i pojašnjava rad Suda u pojedinim predmetima, na stranici Suda http://www.icj-cij.org/homepage/, izdao je 9. 3. 2017. godine priopćenje za javnost u kojem je opisao kronologiju zbivanja povodom naše Aplikacije za reviziju Presude iz 2007. godine kao i odluku da Sud neće ništa poduzeti. Neke agencije vjerujući da to drugi neće pronaći požurile su s objavom da ih je osobno kontaktirao Predsjednik suda Roni Abraham (što naravno nije točno) i informirao ih da je Registrar Suda, Kuvrer, 26. svibnja 2016. godine obavijestio Sakiba Softića da mu je istekla punomoć i da mu je za reviziju postupka potrebna nova punomoć. Pojavili su se i ”eksperti”, za koje nisam ni znao da postoje, dubokoumno poučavajući gledatelje kako se imenuje agent i tko je ovlašten zastupati Bosnu i Hercegovinu.
4.Istina je da sam se 25. svibnja 2016. godine, obratio Registraru Suda i sljedeći dan dobio pismo s njegovim odgovorom u kojem iznosi svoje mišljenje da je za reviziju presude, pošto je to novi predmet, potrebno ponovno imenovanje. Što sam primio k znanju uvažavajući njegovu poziciju šefa administrativnog osoblja Suda. Ali to nije nužno morao biti i stav Suda. Jer da je to tako presuđivalo bi se na pisarnici suda. Sud ne bi bio ni potreban. Njegovo mišljenje, koje me pravno nije obavezivalo, ipak sam uzeo vrlo ozbiljno. Pogledao sam Statut i Pravila Suda i utvrdio da mišljenje Registrara nije utemeljeno na ovim aktima. Pregledao sam sudsku praksu i nisam našao potvrdu za takvu tvrdnju. Čak što više našao sam suprotnu praksu. I to u sporu Bosne i Hercegovine i Srbije. Naime, 4. listopada 2002. godine dobio sam punomoć za zastupanje kojom sam imenovan na ”dužnost pravnog agenta BiH pred Međunarodnim sudom u Hagu po tužbi BiH protiv SR Jugoslavije”. U tom trenutku u tijeku su bila dva predmeta. Jedan koji je pokrenula Bosna i Hercegovina protiv Srbije i za koji sam dobio punomoć. I drugi, Zahtjev za reviziju koji je pokrenula Srbija a za koji nisam dobio posebnu punomoć. Na osnovu iste ove punomoći Sud mi je dopustio da zastupam Bosnu i Hercegovinu ne samo u osnovnom predmetu nego i u postupku revizije, koja je zavedena kao novi predmet, a koju je pokrenula Srbija. Moguće je da je i tada Registrar imao svoje mišljenje da to ne može tako. Ali to nije problematizirala ni Srbija a ni Sud. Zašto bi ovaj put Registrar bio u pravu. I zašto mi Sud ne bi dopustio zastupanje u predmetu između istih stranaka samo sa zamijenjenim ulogama?
Zato sam Aplikaciju za reviziju Presude od 26. Veljače 2007. godine potpisao kao ”agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde” ostavljajući Sudu da odluči o validnosti punomoći iz 2002. godine i u postupku revizije, po zahtjevu Bosne i Hercegovine. Čime se Sud nažalost nije bavio. Odlučio je ubiti predmet na samom početku na pitanjima procedure.
5.O pismu registrara obavijestio sam sve kojih se to ticalo u tom trenutku. A to su svi oni koji su na bilo koji način bili povezani sa pripremom revizije postupka. Za ovu temu je bio zainteresiran zanemarljiv broj ljudi. To potkrepljujem činjenicom da sam se u svibnju 2016. godine obratio pismom svim institucijama kojih se to ticalo i pojedincima koji su javno govorili o reviziji, sa analizom ranije presude, pojašnjenjem što smo dokazali u ranijem postupku a što nismo i zamolio za konkretnu pomoć. O čemu naravno posjedujem urednu dokumentaciju. Odaziv – nikakav. Sramno je da neki koji nisu znali ili nisu htjeli išta učiniti izlaze u medije i kao nešto objašnjavaju građanima, naveo je Sakib Softić u priopćenju. /pogled.ba/
wpDiscuz