Odlaskom Vesne Pusić, Stjepana Mesića i sličnih, s političke scene u Hrvatskoj, polako ali značajno se promijenila politička klima u pogledu odnosa hrvatske javnosti prema Hrvatima u BiH.
Vidljivo je to po sve većoj pažnji koju političari posvećuju Bosni i Hercegovini (i to ne samo hrvatskom pitanju) ali i sve većoj medijskoj pažnji. Posebno lijepo zvuči činjenica da je Dnevnik HRT od 07. veljače imao tri vijesti iz Bosne i Hercegovine – za redom!
Ipak, ono što je zaparalo uši gledateljima iz Bosne i Hercegovine, kao i onima upućenim u situaciju, jeste izvještaj novinarke Tatjane Munižabe.
Javljanje iz Sarajeva krenulo je dosta kasno u Dnevniku. Među prvim informacijama koje su gledatelji mogli dobiti je usporedba Vijeća ministara sa Vladom RH. Iako je novinarka objasnila da je „predsjedavajući Vijeća ministara najbliži funkciji Predsjednika Vlade u Hrvatskoj“, nije jasno zašto je objasnila nešto tako trivijalno a nije, recimo, kontekst posjete i političku situaciju u BiH. Ova informacija bi bila gledateljima mnogo korisnija od objašnjavanja razine funkcije Denisa Zvizdića.
Uredništvo (ili novinar) HRT-a je odlučio značajno vrijeme posvetiti „nesporazumu“ između Zvizdića i Petrova oko toga je li se izjasnio protiv Trećeg entiteta ili se nije izjasnio nikako. Problemi s javljanjem novinarke počinju kada se odlučuje za nastavak „objašnjavanja situacije“ u BiH.
Ne samo da ni na koji način ne objašnjava zašto je uopće bitna izjava o Trećem entitetu, niti objašnjava što to znači za BiH i za Hrvate, nego se osvrće na nešto „što je čula od sarajevskih kolega“.
S obzirom da je kolegica potpuno nespremna stigla u Sarajevo, i neupućena na govor mržnje koji Hrvati trpe vjerojatno od tih istih „sarajevskih kolega“, novinarka bez rezerve preuzima njihovu agendu. Oni naravno nisu razgovarali o Petrovu i Trećem entitetu, nego su glorificirali „Željka Komšića koji je odbio jednu prosječnu plaću“.
Da je novinarka radila svoj posao, onda bi ignorirala ovu medijsku marginaliju, koja nema nikakve veze sa posjetom Bože Petrova, niti sa stanjem u BiH, niti položajem Hrvata, niti gledateljima HRT-a. Novinarka je jednostavno u live javljanju pokazala koliko je naivna kada je dopustila da joj „sarajevske kolege“ prodaju priču o časnom Željku Komšiću koji, eto, odbija nekakvu jubilarnu nagradu.
Ovoj nebitnoj temi novinarka je posvetila većinu svog dijela javljanja i tako od svih tema koje je mogla izabrati, izabrala promociju čovjeka koji je personifikacija neravnopravnosti Hrvata, zbog koje uostalom Petrov i dolazi u BiH!
Treći, i posljednji veliki problem s izvještajem iz Sarajeva, jeste prostor i pristup koji je dat izlaganju Šefika Džaferovića. Ovaj BH paralamentarac, koji je najuporniji institucionalni rušitelj svih zahtjeva Hrvata za ravnopravnošću u Parlamentu BiH, dobio je nesrazmjerno više prostora od Bože Petrova. Ipak, problem nije u vremenu koje je dobio, nego kako ga je iskoristio.
Džaferoviću se naravno nije omaklo da spomene teme koje je Petrov spomenuo: federalizacija i ravnopravnost naroda u BiH. On je istaknuo neka trivijalna pitanja, među kojima je i „otkaz radnicima između 1991. i 1995.“ O kojem se broju radnika radi vjerojatno ne zna ni sam Džaferović, ali javnost obje zemlje prvi put čuje da je prekinuti radni odnos nekoliko ljudi od prije 20 godina – međudržavni problem!
Taj i takav „problem“ je dobio zavidan prostor u Dnevniku HRT-a, tako da je neupućeni gledatelj Dnevnika od cijelog posjeta Bože Petrova mogao upamtiti tek tri stvari:
– Božo Petrov je protiv trećeg entiteta. Ili možda nije
– Željko Komšić je jedini častan političar jer je pored plaće od 5000, odbio 800 KM.
– Jedan od najvažnijih problema između Hrvatske i BiH je prekinut radni odnos nekolicine radnika od prije 20 godina.
R.I., Dnevnik.ba
wpDiscuz