Na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i porezne utaje, svjedoci Državnog tužiteljstva su govorili o tome kako nisu našli dokumentaciju firme “MI-MO”, niti je ova pravna osoba obavijestila Upravu za neizravno oporezivanje BiH (UNO BiH) o promjenama koje su bile očigledne.
Ramiz Suljkanović, službenik UNO-a BiH, ispričao je kako je s kolegom u kolovozu 2011. namjeravao izvršiti kontrolu PDV-a firme “MI-MO”, ali na telefon se nitko nije javljao, dok po odlasku na adresu gdje je prijavljeno sjedište, nije zatečeno ništa što bi upućivalo da je tu nekada bila pravna osoba.
Nategnut razgovor s Bahiljem
”Iz prethodnih zapisnika smo vidjeli da je firma postojala, ali UNO je morala biti obaviještena o svakoj promjeni adrese, kontakata, djelatnosti, pa i promjenama na rukovodećim funkcijama”, kazao je svjedok.
Njegov kolega Milivoje Bibić je telefonom stupio u kontakt s Miloradom Bahiljom nakon što su saznali da je on izvršni direktor firme “MI-MO”, ali je razgovor, kako je izjavio svjedok, bio vrlo nategnut, što je zaključio po izgledu lica kolege.
”Otišli smo u firmu ‘Lijanovići’ i tamo tražili knjigovođe, a stupili smo u kontakt s Mirkom Galićem i Mirjanom Šakotom, gdje nam je rečeno da ne znaju gdje se nalazi dokumentacija firme ‘MI-MO’, ali da će stupiti u kontakt s određenim osobama kako bi je pronašli. Uslijedio je razgovor s Bahiljom, od kojeg dobijamo isti odgovor, te nam je rekao da više nije odgovorno lice ‘MI-MO’ firme”, kazao je svjedok te pojasnio da je obveza bila da se i o tome obavijesti UNO BiH.
Svjedok je, prenosi BIRN, naveo i da su Galiću dali zahtjev da im osigura dokumentaciju, i da im je on odgovorio da se ona nalazila u arhivi, ali i da je tamo više nema.
”To smo uzeli rezervirano. Znali smo od početka da će to biti ‘trakavica’”, dodao je svjedok, te napomenuo kako su od kolega iz Regionalnog centra Mostar saznali da ljudi koji su vodili knjige sjede u središnjici firme “Lijanovići”.
Na upit Mirne Delalić, koja brani prvooptuženog Jerka Ivankovića Lijanovića, svjedok je odgovorio kako mu nije poznato da su “Lijanovići” osnovani kao grupacija, niti da je imao uvjete da provjeri je li firma “MI-MO” član te grupacije. Na upit Obrane je rekao i da je s kolegom išao u poslovnu zgradu firme “Lijanovići”, gdje je, prema njegovim riječima, bio ured firme “Kora-Fin”, koja je vršila računovodstveni servis, gdje su bili Galić i Šakota.
Optuženi Jerko Ivanković Lijanović je pitao da li je itko iz firme “Lijanovići” spriječio da se izvrši uvid u dokumentaciju, na što je svjedok odgovorio da mu nije poznato.
Svjedok Milivoje Bibić je ispričao da je na ”potpunoj kontroli PDV-a radio s kolegom Ramizom Suljkanovićem”, te je potvrdio kako je problem predstavljalo to što nije bilo dokumentacije firme “MI-MO”.
”Sačinjen je zapisnik o kontroli, poslan na prijavljenu adresu firme, ali je vraćen, te je stavljen na oglasnu tablu UNO-a”, pojasnio je svjedok.
Telefoni
Optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića, Bahilja, Jozu Sliškovića, Željku Mikulića, Draženka Kvesića, Šakotu, Galića i Miroslava Čolaka da su, kao grupa za organizirani kriminal, izbjegli da plate porez u iznosu od oko 200.000 konvertibilnih maraka. Jerko, Slavo i Jozo Ivanković Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca, dok su Bahilj, Slišković, Mikulić, Kvesić, Šakota i Galić optuženi za neplaćanje poreza. Firme “Lijanovići”, “MI-MO”, “Farmer” i “Farmko” i “Optimum” optužnica tereti za neplaćanje poreza.
Službenik UNO-a BiH Radenko Novaković ispričao je u sudnici kako je s kolegicom radio na potpunoj kontroli firme “Farmer”, ali da se na registrirani broj nitko nije javljao, niti je pronađen itko na prijavljenoj adresi pravne osobe.
Na bazi prethodne kontrole, pojasnio je svjedok, došlo se do saznanja da su knjigovođe u “Farmeru” bili Galić i Šakota. Galić je svjedoku kazao da ne zna gdje se nalazi dokumentacija, a došlo se ubrzo do saznanja da je odgovorna osoba u “Farmeru” Venka Ivanković.
”Stupili smo u kontakt s Venkom, koja nam je rekla da je slabog zdravlja, da se vodi kao odgovorna osoba, ali da je upućeniji njen sin Damir. Tražili smo da dođu u Regionalni centar Mostar ili da se izjasne šta je s dokumentacijom”, izjavio je svjedok.
Kako se nitko od njih dvoje nije pojavio, službenici UNO-a su stupili u kontakt s Damirom, koji im je kazao da je dokumentacija uništena, i da je odvjetniku dao izjavu, koja je ovjerena kod notara.
”Damir je rekao da je ‘dokumentacija uništena višom silom’. Ne znam po čijem nalogu”, naveo je svjedok.
Optuženi Galić je negirao da je ikada razgovarao sa svjedokom, uz objašnjenje da ga vidi prvi put u životu. Nastavak suđenja planiran je za 14. veljače. (BIRN)
Podsjećamo. Mogućnost Lijanoviću da pljačka građane BIH omogućili su Valentin Inzko i tadašnji velepslanik US u BIH Patrick Moon antiustavnim postavljanjem u Vladu Platforme. Trenutna ambasadorica kazala je da podupire borbu protiv korupcije.
No SAD još uvijek nisu izručile Patricka Moona Bosni i Hercegovini dok je Inzko stalno tu no nitko ga još uvijek ne privodi iako bez njegove potpore Lijanović ne bi mogao pljačkati građane BIH. Temu Lijanović Inzko ne dotiče, no načelno će kazati da je i on protiv borbe protiv korupcije. Podsjećamo, niti Petritsch još uvijek nije optužen od strane BIH vlasti za pljačku Hercegovačke banke. U međuvremenu je US ambasadu potresla afera u kojoj je otkriveno da obični dužnosnik, Bošnjak, nudi usluge zaustavljanja istraga na Tužiteljstvu BIH.
Najljepše molimo njenu ekselenciju da ne zaustavlja istragu protiv Lijanovića, i da borcima protiv korupcije u Tužiteljstvu BIH omogući da do kraja odrade posao. Vaša ekselencijo molimo Vas, dopustite pravnom sustavu BIH da normalno radi svoj posao.
Poskok.info
wpDiscuz