Antifašistička ikona Stjepan Mesić ovih se dana još jednom našao u skandalu suprotnog, fašističkog predznaka. U TV emisiji Bujica emitirane su dvije snimke iz Novske 1992. na kojima počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SABH) i bivši hrvatski predsjednik, u društvu lokalnih HDZ-ovaca, vrlo pozitivno govori o ustaškom ministru Andriji Artukoviću i relativizira stradanja u logoru Jasenovac.
Mesiću ovo nije prvi ispad te vrste. Još dok je bio predsjednik države, objavljena je snimka na kojoj početkom 90-ih iseljenicima u Australiji objašnjava da su Hrvati dvaput pobijedili – 10. travnja 1941., kada je Antanta priznala NDH i na kraju rata. U Širokom Brijegu snimljen je, pak, kako s Vladimirom Šeksom pjeva “Juru i Bobana”.
Objašnjavajući tu snimku, Mesić je tada kazao kako je “nekada pjevao, a nekada samo otvarao usta”, ali da nikada to stvarno nije mislio. Javnost je preko toga prešla bez prevelike drame, a Mesić je od tada “napredovao” do počasnog predsjednika antifašista.
Sudeći po priopćenju koje je jučer izdao SABH, na toj će dužnosti ostati bez obzira na objavljene snimke. Iako nisu sretni zbog Mesićevih izjava iz 1992., kažu kako su poznate njegove izjave iz predsjedničkog mandata, kao i činjenica da je 2003. nazočio komemoraciji u Jasenovcu, “kad nitko od najviših državnih dužnosnika nije bio voljan to učiniti”.
– U to doba, Račan se kao premijer premišljao hoće li ići u Jasenovac ili Bleiburg pa nije otišao ni na jedno ni na drugo mjesto – podsjeća tajnik SABH-a Miroslav Kirinčić.
Mesiću previše toga ne zamjera ni Slavko Goldstein, jedan od osnivača Antifašističke lige. Objašnjava da su snimke nastale prije 25 godina, vjerojatno pod utjecajem revizionističkih pritisaka u tadašnjem HDZ-u. Iako priznaje kako je moguće da je Mesića u to doba dijelom vodio i oportunizam, Goldstein je uvjeren kako njegov iskreni antifašizam ipak ne treba dovoditi pod znak pitanja.
– Ne može se negirati da je Mesić na snimci pretjerao, da je pričao gluposti o Jasenovcu, ali je svojim kasnijim radom pridonio stvaranju ispravnog odnosa prema Jasenovcu u društvu – tumači Goldstein.
Njegovo mišljenje ne dijele svi u Antifašističkoj ligi. Drago Pilsel, primjerice, smatra da Mesić mora jasno obrazložiti razloge zbog kojih je tako govorio, ispričati se javnosti i žrtvama te pokajati, kako za sobom ne bi povukao čitavu antifašističku scenu u Hrvatskoj.
– Ako se sada krene izmotavati, Mesić će ostati zapamćen kao neiskren, osoba bez karaktera, gnjida – uvjeren je Pilsel.
Iz njegovih je riječi vidljivo kako se Mesić ovoga puta ipak ne može u potpunosti osloniti na aureolu nepogrešivosti koju je od razlaza s Tuđmanom 1994. oko njega isplela antifašistička scena.
Sporne izjave Mesić je pokušao objasniti priopćenjem u kojem navodi da mu se nesmotrena izjava dogodila “u spletu političkog ambijenta u kojem je aktivno sudjelovao, tadašnjih okolnosti i pod utjecajem netočnih informacija koje je dobio”.
– Navedeni događaj svakako nije i neće umanjiti moje stavove i mišljenje o antifašizmu koji su i te kako poznati našoj javnosti, a ako sam pak nekoga svojom nesmotrenom izjavom uvrijedio, ja mu se ovim putem ispričavam – kaže Mesić.
Podsjeća da je njegovo neslaganje s vođenjem takvih politika kulminiralo izlaskom iz HDZ-a 1994. godine.
Uz Mesića, HDZ je tada napustio i Josip Manolić, a dvojac je osnovao Hrvatske nezavisne demokrate. Kao glavni razlog raskola navodili su pogubnu Tuđmanovu politiku prema BiH, no poslije se pokazalo da to baš i nije tako. Večernji list nedavno je objavio dio transkripta sa sjednice VONS-a 1993., na kojoj Manolić govori kako se Bosna ne može održati i kako je treba podijeliti.
wpDiscuz