Pravni opunomoćenik gospodina Andrića stajao je u jednoj od sarajevskih sudnica sa slušalicom u dlakavom uhu. Ivo Andrić, najveći pisac podneblja, i crnomorskog i jadranskog sliva, sjedio je u optuženičkoj klupi s izrazom krivca za sve jade bošnjačkog naroda od 1993. kad je postao bošnjački (neformalni skup u sarajevskom hotelu, vidi str. 239. do 231. u Bosanskim kronikama S. Filipovića) pa unaprijed i unatrag, prije 1993. i blagodarnog dolaska islama na Balkan. Sam pisac, optužen za genocid nad Bošnjacima i holokaust nad Bošnjacima muslimanima, nije se pojavio na suđenju jer je, navodno, već odavno mrtav, tako da mu je bosanski sud dodijelio zastupnika u vidu Selima Arnauta – Selke. Selko je prihvatio nezahvalnu ulogu zastupnika velikog zlikovca među nobelovcima. Kad su mu rekli da će zastupati nobelovca, mislio je da mora zastupati Baracka Obamu, američkog predsjednika, Selko je uzeo kremu za cipele i počeo se njome mrčiti. Jedva su ga oprali i objasnili mu da mora zastupati jednog drugog nobelovca, puno bjeljeg od polubijelog Obame.

 

_________piše: Veselin Gatalo l pogled.ba

Selko je stajao i čekao dok su čitali optužnicu. „Ivo Andriću, optužba kaže da ste krivi za smrt četvrt milijuna Bošnjaka u prethodnom ratu. Osjećate li se krivim?“. Ivo Andrić je preko svog opunomoćenika odmah izjavio „Kriv sam, drug sudac. I to ne četvrt milijuna, vego dvjesto pdes’ ‘iljada, i to što se zna!“. Sudac je blagonaklono klimao glavom. Tužitelj je jače nabio cvikere na nos i popravio periku koju su mu dali Englezi, važno mahnuo crvenim šlafrokom doniranim od tih istih Engleza i dodao: „Ivo Andriću, vi ste, uz pomoć Petra Petrovića Njegoša, Cara Lazara i Khuena Héderváryja, planirali istrjebljenje Bošnjaka i genocid nad istima s ciljem da se taj isti prvom prilikom izvede“.  Selko je, još prije kraja rečenice, kazao „Jesam, časni sude, jesam, i to nisam samo ja i ta dva, i Miroslav Krleža, Meša Selimović i Branko Ćopić su bili izvršitelji i odobravatelji genocida. Pozivam za svjedoka uglednog člana predsjedništva i vascijeli slobodoljubivi svijet“.  Sudac se na to namrštio, a opunomoćenik Selko se ogledao oko sebe kao da traži pomoć. Prišao mu je tužitelj i nešto mu došapnuo. Tada je Andrićev opunomoćenik uzviknuo: „Ne optužujem Mešu Selimovića, nije on tu ništa kriv, zaveli su ga…“. Tužitelj je opet prišao i krišom, dok je šaputao, udario Selku laktom u rebra tako da se vidjelo i čulo.

„Ovdje neprisutni Ivo Andrić, osuđuje se na rušenje svih spomenika i trajno izbacivanje iz lektire. Njegova nedjela imaju biti spaljena na čelu s Prokletom avlijom i Ćuprijom na Drini. Čitanje Andrića će se kažnjavati kamenovanjem ili bičevanjem do smrti, kako se tužiteljstvo dogovori s hodžom. Držanje jedne knjige u domu će se kazniti smrću glave familije a sabrana djela će za sobom povući istrjebljenje uže rodbine i stričeva“.

Presuda je donesena jednoglasno, okrivljeni ju je odmah prihvatio i zahvalio unaprijed sucu na blagoj kazni.