Grčki ministar migracija, Yannis Mouzalas, javno je priznao da većina imigranata koji dolaze i prolaze kroz njegovu zemlju nisu izbjeglice, već ekonomski imigranti. U stvarnosti, nitko od imigranata koji dolaze u Europu nisu izbjeglice, jer svi oni na svom putu prolaze kroz sigurne zemlje.
Mouzalas je izjavio da „ljudi koji ilegalno ulaze u zemlju preko Turske većim dijelom ne dolaze iz ratom zahvaćenih Iraka i Sirije. Oni nisu izbjeglice, već ekonomski imigranti“.
Minimalno 60.000 imigranata trenutno se nalazi u Grčkoj, te su tamo smješteni do daljnjeg nakon što su zemlje srednje i istočne Europe, pod vodstvom Mađarske, zatvorile svoje granice i spriječile daljnji masovniji priljev imigranata.
Da bi grčki problem bio još veći, režim Angele Merkel, koji je direktno odgovoran za imigrantsku krizu, licemjerno je najavio da će počevši sa ožujkom, imigranti koji su najprije pristigli u Grčku, biti vraćeni u tu zemlju, u skladu sa Dablinskim sporazumom.
Dablinski sporazum nalaže da tražitelji azila moraju predati zahtjev u prvoj zemlji Europske Unije u koju uđu. U ovom slučaju to je Grčka.
Ovo pravilo se i primjenjivalo do 2015. godine, kada je njemačka vlada objavila da samoinicijativno suspendira Dablinski sporazum i otvara vrata svima koji uspiju stići do Njemačke.
No, s obzirom da se parlamentarni izbori u Njemačkoj bliže, te da je vladajuća garnitura bitno izgubila na popularnosti upravo zbog svoje imigracijske politike, Merkel je odlučila da je avanturi došao kraj, te da bi se Dablinski sporazum ponovno trebao primjenjivati.
Yannis Mouzalas
Mouzalas je osudio tu najavu Berlina, tvrdeći da Dablinski sporazum „nije u stanju odgovoriti na povijesni migracijski priljev, te stavlja teret na zemlje članice u koje su imigranti prvo stigli.“
Naravno, niti Merkel niti Mouzalas ne žele priznati da čak i prema apsurdnim pravilima Europske Unije, nitko od milijuna imigranata koji su pristigli u Europu proteklih godina se ne može smatrati „tražiteljima azila“.
Čak i oni koji doista dolaze sa zaraćenih područja, poput Sirije ili Iraka, su odbili potražiti smještaj u sigurnim područjima vlastite zemlje, ili su u svojem putu prema Europi prošli kroz mnoštvo sigurnih zemalja u kojima nema ratnih sukoba.
Sve službene definicije izbjeglica nalažu da je izbjeglica osoba koja bježi zbog utemeljenog straha za svoj život. Svi tražitelji azila koji su stigli u Europu su prije toga napustili sigurne treće zemlje, te stoga prema definiciji nitko od njih više nije izbjeglica.
Izvor: Tribun
wpDiscuz