Pismo Kolindi Grabar Kitarović: PROBAJTE PRVO SA FEDERALIZACIJOM HRVATSKE

Postovana gospođo Grabar-Kitarović,
 
Kao prvo, zasigurno Vam je poznato da Dejtonski mirovni sporazum ničim ne daje pravo Hrvatskoj i Srbiji da se miješaju u unutarnje uređenje naše države. Podsjećamo Vas i na to da su svojim potpisom na Dejtonski mirovni sporazum i Hrvatska i Srbija povtrdile svoje uloge zemalja-agresora na našu državu. Ni Srbija, ni Hrvatska nisu tim potpisom postale tutorima naše države, već su se obavezale da će poštovati dejtonski Sporazum i da se ni na koji način neće miješati u unutrašnje stvari naše države. U suprotnom, to bi bio ponovljeni akt agresije. Podsjećamo Vas i na to da je dejtonski sporazum nevažeći jer je nametnut našoj državi Republici Bosni i Hercegovini u jeku agresije i Srbije i Hrvatske. Srbija je saučesnik genocida, a Hrvatska je u Bosni bila kolovođa združenog zločinačkog pothvata. Annex IV toga Sporazuma koji se smatra ustavom BiH, nikada nije usvojen u Parlamentu BiH, pa je zbog toga isti nevažeći. Annex VII Sporazuma o povratku izbjeglih i prognanih lica na svoja ognjišta nije sproveden, pa je i to razlog zbog čega je dejtonski Mirovni ugovor nevažeći. Osim toga, isti krši kako ko stigne, a drastičan primjer je skorašnji Dodikov ilegalni referendum kao još jedan u nizu udara na državne institucije; Dodik ne prizna ni državu, ni njene institucije, a za sve to podršku dobija i iz hrvatske ispostave u Mostaru. Da imate imalo osjećaja za pravdu, nikad Vam ne bi naumpala reforma tog i takvog, ilegalnog i nevažećeg, dejtonskog “Ustava.” Da imalo držite do hrvatske uljudbe i europskih vrijednosti, Vi se ne biste miješali u unutrašnje stvari naše države, a kada bi nam bili dobar susjed, upozorili biste europske institucije na nepravdu koju čine već dvije i po decenije i tražili da odbace nevažeći dejtonski Sporazum i založe se za povratak jedinog legalnog Ustava RBiH. Umjesto toga, Vi ste se uhvatili u Tuđmanovo i Miloševićevo kolo podjele Bosne. To ste upakovali u prijedlog “federaliziranja” Bosne, što se ne može vidjeti kao ništa drugo do zločinački pothvat u miru.
Ono što se tokom agresije Hrvatske na našu zemlju 1992-94, pokušalo postići združenim zločinačkim pothvatom kojeg potvrđuje za sada nepravosnažna presuda haškog Tribunala od 2013., koja će zasigurno postati pravosnažna u novembru, je ‘’okrunjeno’ sa 111 godina zatvora za nalogodovce. Podsjećamo Vas i na to da je haški Tribunal u julu mjesecu ove godine odbio zahtjev Hrvatske da po ovoj presudi dokaže svoju nevinost u tom teškom zločinu u susjednoj državi. Kako nam nije jasno otkud Vaša tolika briga za bosanske katolike smatramo da je ovdje neophodno i vratiti se u historiju i barem nakratko podsjetiti na neke od historijsih činjenica. Naime, na osnovu mnogobrojnih, autentičnih historijskih dokumenata u našoj državi sve do druge polovine 19., vijeka nije bilo ni Srba ni Hrvata već samo Bošnjaci tri različite vjeropovjesti. Spominje to čak i Garašanin u svom djelu ‘Načertanije’’ (onaj isti koji je tvrdio da i Hrvatska treba biti dio ‘sprskih zemalja’ pošto su pravoslavci u Hrvatskoj Srbi!). Pozivamo Vas kad sljedeći puta budete u službenoj posjeti našoj državi da obavezno posjetite sarajevsku Katedralu i pogledate napis na tamošnjem vitražu iz 1889. godine kada je Katedrala i izgrađena. Bošnjaci -katolici su krajem 19., vijeka preko noći postali ‘’bosanski Hrvati’, a kako potvrđuju pore brojnih historijskih dokumenata i sami hrvatski historičari poput Tomislava Raukara i Nade Klajić. Bošnjaci nikada u svojoj historiji nisu bili ni Hrvati ni Srbi već vode porijeko od Ilira. Fra Ivo Marković je u svom nastupu u CD-u Face TV-a od 2 septembra 2015., izjavio ‘’Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici.’’ Na osnovu svih historijskih činjenica da se zaključiti da hrvatski narod iz Hrvatske i bosanski katolici dijele samo zajedničku vjeru, ali ne i historiju, pa stoga više nego iznenađuje otkud tolika briga jedne strane države za bosanski narod i njegovu državu. A ta briga se ustvari sastoji u nastojanjima da se svim sredstvima u ratu i miru bosanski narod uništi, a njegova država podijeli i pripoji Hrvatskoj i Srbiji. I Vi ste sljedbenik te i takve politike. Bez upliva Srbije i Hrvatske u bosanske poslove, bosanski narod je živio u slozi vijekovima. Podsjećamo Vas da Bosna i Hercegovina nikada nije bila niti ‘povjesno hrvatsko’, niti ‘istorijsko srpsko’’ područje. Uz brojne autentične historijske dokumente to nedvojbeno stoji i u knjizi historičarke Nade Klaić koja kaže: ‘Bosanska država je među svojim susjedima najstarija.’ Stoga ni bosanska kraljevska tvrđava Bobovac nije nikakav ‘’povjesni hrvatski grad,’’ kao što ni Jajce nije ‘’grad hrvatskih kraljeva’’, pa taman da tamo sto puta svirate “Lijepu našu” i sami nazočite uz mimohod visokih časnika Hrvatske vojske i hrvatskih trabanata poput Jugoslovena Čovića. Svjesni smo historijskih falsifikata koji se proizvode i plasiraju i od strane Hrvatske i od strane Srbije, a sve u funkciji pokušaja prisvajanja naše državne teritorije (neki od tih falsifikata su tragi-komični poput najnovijeg vezanog za bosansko pismo bosančicu, koju Srbi u pokušaju prisvajanja nazivaju izmišljenim imenom ‘srbica’. I Hrvatska ima konja za trku: ‘Bosančica je vrsta hrvatske ćirilice.’’) Stoga je za nas važno da uvijek ističemo historijske činjenice koje se mogu potkrijepiti i autentičnim historijskim dokumentima. Podjećamo Vas ovdje i na hisorijsku činjenicu da je područje cijele Dalmacije (uključujući Split, Trogir i Šibenik) sa otocima, te područje Slavonije u XIV stoljeću bilo pod kontrolom bosanske države. Kroz svoju hiljadugodišnju historiju naša država nikad nije bila dijelom teritorije ni jedne od svojih susjednih država. Zato je sasvim logično za očekivati da i Hrvatska i Srbija na našu državu gledaju kao na ravnopravnog partnera i u skladu s tim se i ponašaju.
Nažalost, Srbija i Hrvatska nastoje prigrabiti naš državni teritorij počevši od kraja 19., vijeka (a u čijoj su funckiji i historijski falsifikati) pa preko dogovora Cvetković-Maček (uz kratak pokušaj okupacije naše države od ustaške NDH tokom II svjetskog rata), zatim Tuđman – Milošević, Boban- Karadžić, pa sve do danasnjeg Čović-Dodik. Stoga je nemoguće i Vaš prijedlog ‘’reforme’’ dejtonskog Sporazuma i ideju tzv. federalizacije naše države promatrati izvan tog historijskog konteksta. To nije prijateljski pokušaj Hrvatske da se pomogne susjednoj državi, niti se njime pokazuje da Hrvatska na nju gleda kao na jednakopravnog partnera.
Kako bi nam Hrvatska dokazala svoje iskrene prijateljske namjere predlažemo da sve Srbe koji su se iz Hrvatske nakon akcije ‘’Oluja’’ naselili u bosnjačkim kućama na sjeveru naše države, kao i one koji su zbog iste akcije završili u Srbiji, vratite u Hrvatsku, te da svim Srbima i svim Bošnjacima koji žive u Hrvatskoj priznate konstitutivnost, a zatim primijenite model feredalizacije Hrvatske koji predlažete kao ’rješenje’ za našu državu. Ukoliko se taj eksperiment u Hrvatskoj pokaže uspješnim možemo razmotriti da li bi vrijedilo pokušati eksperimentisati na isti način u Bosni i Hercegovini. Obzirom na to da na takvo šta niste spremni, pozivamo Vas da se, ukoliko zaista želite istupati pred predstavnicima međunarodne zajednice kao prijatelj naše države, zalažete za vraćanje Ustava RBiH koji je nelegalno i nasilno suspendovan dejtonskim Sporazumom jer za takvo što postoje svi pravni uvjeti. Naime, dejtonski Mirovni ugovor jeste samo ugovor koji je za žrtve agresije i genocida zločinacki ugovor, jer je nagradio genocid i agresiju te uništio građansko društvo i ljudska prava na račun uspostavljanja nekakvih ‘’plemenskih zajednica’’ kojima je jedino mjesto u pra-historiji. Međunarodna zajednica ga je tada zamislila kao ugovor privremenog karaktera čiji je cilj bio zaustaviti rat, a ne kao ugovor koji će biti korišten da se na njemu gradi unutarnje uređenje naše države. Osim toga, svaki ugovor pa tako i dejtonski, ne važi ako ga jedna strana krši. Kršenja je, zasigurno i to znate, bilo niz. Već spomenuti Annex VII krši se več od 1995. jer se umjesto povratka prognanih i izbjeglih lica etničko čišćenje na dijelu naše države okupiranom od srpske strane kroz genocid i najgore zločine na tlu Evrope od II svjetskog rata, nad bošnjackim stanovništvom i bosanskim katolicima i dalje nastavlja. Najnovije direktno i flagrantno kršenje dejtonskog Mirovnog ugovora predstavlja neustavni referendum koji je organizovao i sproveo Milorad Dodik. Dakle, pravno je sasvim jasno da je sa danom tog referenduma (25.09.2016.) dejtonski Mirovni ugovor postao nevažeći. EU kao i cijela međunarodna zajednica bi to trebale priznati i najzad stati na stranu pravde, pa tako i Bosne.
Podvlačimo činjenicu da je Dejtonski ugovor ionako ilegalan, jer nikada nije usvojen u bh. Parlamentu. Mi imamo važeći Ustav RBiH kojeg se Vi ne usuđujete spomenuti, nego nam umjesto toga pod plaštom ‘reforme’ nelegalnog, zločinačkog dejtonskog ugovora, nudite prijedlog tzv. federalizacije koja nije ništa drugo do dalja destrukciju naše države, a sve po Dodikovoj, Izebegovićevoj i Vašoj zamisli. Ukoliko niste u stanju da se kod međunarodne zajednice založite da se Dejtonski mirovni ugovor prestane primjenjivati te da oni prihvate činjenično stanje – da je sa prestankom važenja dejtonskog Ugovora (25.09.2016.) na snagu stupio Ustav RBiH i da se vratila RBiH kao jedinstvena, građanska država, molimo Vas da se prestanete na bilo koji način angažirati po pitanju uređenja i/ili preuređenja naše države. Svjesni smo da Hrvatska ima i previše svojih problema kojima je potrebna Vaša puna pažnja, pa Vas pozivamo da je tamo i usmjerite. Napominjemo Vas da ni Bakir Izetbegović ni SDA ne predstavljaju sve Bosnjake, a posebno ne sve građane države BiH, što su pokazali nedavni izbori u našoj zemlji. Kao građani naše države ovim smo putem iskoristili naše demoktratsko pravo da Vam se obratimo i da Vam u tom svojstvu kažemo kako vidimo Vaš prijedlog i Vaš angažman, kao i angažman Dubravke Šujice, zastupnice Republike Hrvatske u EU, oko ‘reformskih ideja’ nevažećeg dejtonskog Mirovnog ugovora. Međunarodnoj zajednici treba biti jasno da je jedino rješenje za našu državu vraćanje Ustava RBiH i vraćanje jedinstvene, građanske države, te da nikakvi eksperimenti poput tzv.federalizacije ne dolaze u obzir. Ako je naš pristanak na takve i slične eksperimente cijena našeg ulaska u EU i NATO, onda nikad ne trebamo ni biti njihove članice. Naša država nema cijenu niti može biti predmetom ičijeg potkusirivanja i trgovine.
S poštovanjem
 
1. Ibrahim HALILOVIĆ, bivsi novinar (prognanik iz Mronjić Grada- Varcar Vakufa, živi u Kanadi)
2. mr sci. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji) izbjeglica iz Travnika, živi u Britaniji
3. mr sci. Marjan HAJNAL, profesor filosofije, prognanik iz Sarajeva, živi u Tel Avivu
4. dipl. oec. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist, prognanik iz Banja Luke, Boston, USA
5. Anto TOMIĆ direktor NVO Građanski monitoring, preživio logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, (rođen u Banja Luci, živio u Ljubiji, radio u rudniku Omarska, sada u Hamburgu, Njemačka)
6. Selma ĆEHIĆ, bivša Viša savjetnica za područja okoliških i energetskih statistika i statistike sigurnosti hrane; doktorant na interdisciplinarnom studiju „Zaštita okoliša“ (rođena u Sarajevu, živi u Republici Sloveniji).