Prije desetak dana mogli smo u hrvatskim medijima ponovno opipati bilo duha hrvatskog društva, vidjeti dubinu i objektivnost prosuđivanja onih koji oblikuju javno mnijenje, ali i registrirati visoku dozu „kolegijalnog“ jala i zlobe.
Povod zabrinutosti samoproglašenih moralnih vertikala bio je Sabor hrvatskoga liječništva – skup u rovinjskom hotelu Lone, u organizaciji Hrvatske liječnike komore, koji je okupio preko 300 liječnika iz cijele Hrvatske. Na Saboru je predstavljen Demografski atlas hrvatskog liječništva i predložene su smjernice Nacionalnog programa očuvanja ljudskog potencijala hrvatskog zdravstva.
Ugledni znanstvenici i stručnjaci: akademik Zvonko Kusić, akademik Igor Rudan, prof. dr. sc. Anđelko Akrap i prof. dr. sc. Vinko Barić, opisali su Demografski atlas „krajnje potrebnim, iznimno kvalitetno pripremljenim i dalekovidnim ostvarenjem“, ocijenivši ga korisnim materijalom za cijeli zdravstveni sustav, Vladu Republike Hrvatke i sve one koji vode brigu ili bi makar trebali voditi brigu za očuvanje i unaprjeđenje hrvatskoga zdravstvenog sustava.
Na Sabor nije potrošena ni jedna kuna državnog novca ili novca Komore prikupljenog iz članarina, a njegovi su rezultati doista na ponos svim hrvatskim liječnicima. Usprkos svemu navedenom, na javnu scenu istrčali su ljudi s predrasudama proisteklim iz neznanja, jala ili puke zlobe, žestoko se obrušivši na našu Komoru i Sabor hrvatskoga liječništva. Ignoriravši u potpunosti učinke rada Sabora oni su u prvi plan plasirali tezu kako je njegovo održavanje zapravo dokaz bahatosti i rastrošnosti hrvatskih liječnika.
Podle demagoške konstrukcije išle su toliko daleko da je organiziranje skupa stavljeno u kontekst nepostojanja državnog novca za liječenje djece oboljele od iznimno rijetke i teške bolesti. Naslov jednoga od niza podlih i beskrupuloznih tekstova glasi: „Dok za liječenje djece nema novca ako ga ne prikupe građani, Hrvatska liječnička komora organizira Sabor u glamuroznom hotelu“. Njime se hrvatskoj javnosti nameće zaključak kako su hrvatski liječnici, predvođeni Hrvatskom liječničkom komorom, beskrupulozni gadovi koji uživaju u glamuru i raskoši, pri čemu valjda troše sredstva namijenjena liječenju djece zbog čega građani eto moraju prikupljati novac kako bi spasili bolesnu djecu. Istovremeno javnosti je upućeno retoričko pitanje: „Kako je vodstvu Hrvatske liječničke komore – ceha čija je djelatnost momentalno u gubicima višim od osam milijardi kuna – palo na pamet da nad svojim tegobnim položajem u državi nariče upravo u Loneu?“.
Manji problem u ovako sročenom pitanju, odnosno optužbi, je laž da smo „naricali nad svojim tegobnim položajem“ jer u hotelu Lone napokon smo suočili hrvatsko društvo s istinom o trenutnom ljudskom potencijalu hrvatskog liječništva i naznačili njegovu moć u budućnosti. Bit je u perfidnom pokušaju nametanja osjećaja krivnje i odgovornosti liječnicima za financijsku neodrživost zdravstvenog sustava koju je, uskraćivanjem plasiranja namjenski prikupljenog novca u zdravstvo, u najvećoj mjeri stvorila i stvara država i zbog koje je rad liječnika značajno podcijenjen.
Istina je da kao liječnici nismo odgovorni za nastali dug, već smo i sami žrtva nakaradnog i po svim aspektima neodrživog sustava. Dio novca namijenjenog zdravstvenom sustavu završio je i na računima brojnih „nevladinih udruga“ i „neovisnih medija“ koji nam sada drže lekcije o radu i moralu. Teško je osobama koje ne vide vrijednost u 20.000 visoko obrazovanih stručnjaka, koji svakodnevno pomažu zdravstveno ugroženim ljudima, pojasniti zašto društveni status hrvatskih liječnika treba biti jednak statusu liječnika u razvijenim društvima.
Zašto je, između ostalog, normalno da liječnici svoj središnji nacionalni strukovni skup, na kojem se dodjeljuju i nagrade za iznimna životna profesionalna stručna ostvarenja, organiziraju u reprezentativnom prostoru i na svečan način.
Jednako kao što se to radi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji ili Austriji. Njima će to postati jasno tek kad im zatreba liječnička pomoć. Čim prije tim bolje, jer upravo zbog takvih malicioznih društvenih higijeničara mnogi hrvatski liječnici ne vide perspektivu u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo, tamo gdje liječnici imaju bitno drukčiji status. Hrvatska liječnička komora, bez obzira na podršku ili osporavanje javnosti, neće posustati u upornom i sustavnom nastojanju jačanja časti, dostojanstva i ugleda liječničkog poziva.
U potpunosti svjesni velike društvene vrijednosti liječnika, u 2018. godini još intenzivnije ćemo razvijati programe usmjerene poboljšanju i unaprjeđenju svakodnevnog profesionalnog i privatnog života hrvatskih liječnika. Pokrenut ćemo program međunarodnog stručnog usavršavanja liječnika i projekt „Partnerstvo za zdravlje“ usmjeren jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Učinit ćemo sve kako bismo liječnicima vratili vjeru u perspektivu njihova ostanka u Hrvatskoj i osigurali im status koji zaslužuju.
To je u interesu svih hrvatskih građana pa i onih koji su možda povjerovali insinuacijama koje su, prije desetak dana, pročitali u neodgovornim i neprofesionalnim medijima napisanim na temelju podlih insinuacija plasiranih od jalnih i nemoralnih neradnika i spletkaroša.
wpDiscuz