Uhićenje Čede Čolovića najvjerojatnije je spektakl priređen za srbijanske unutarnjopolitičke potrebe. Ovu tvrdnju iznijeli su za Jutarnji list bivši šefovi hrvatske “civilne” i vojne tajne službe – Smiljan Reljić, šef SZUP-a u ratnom razdoblju, ali iAnte Gugić, šef SIS-a od 1995. do 2000. godine, koji se sada bavi korporativnom sigurnošću.
Reljić kaže: – Imam informacije da je Čolović prije 20-ak dana bio ovdje, tako da tvrdnja da je uhićen pri pokušaju bijega ne bi trebala stajati, jer, onda bi ostao u Hrvatskoj, ne bi se vraćao – rekao je Reljić.
– On se, inače, ne razlikuje od velike većine tih, kako oni vole reći, protjeranih Srba. Ostavljena mu je tu kuća, vjerojatno obnovljena od strane hrvatske države, pretpostavljam da mu je ostao i vinograd. Ti ljudi većinom žive klasičnim životom čovjeka koji je nakon rata otišao u Srbiju, ni po čemu drugom ga ne mogu izdvojiti. Ali indikativna je priča da mu je naša služba osiguravala da u zamjenu za špijuniranje bude oslobođen od optužnice. Znate, kod nas je donesen Zakon o oprostu, prema kojemu bi on bio slobodan čovjek – rezonira Reljić.
Smiješne optužbe
Bivši šef SZUP-a rekao je i da smatra kako Srbija danas ne predstavlja veliki sigurnosni problem Hrvatskoj te da se vjerojatno u ovom slučaju radi o nekakvom dnevnopolitičkom obračunu u režiji srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Reljić napominje i da se ionako 90 posto informacija o vojsci neke države može doznati iz otvorenih izvora pa ne vidi razlog zašto bi Hrvatska za to angažirala Čolovića. Reljiću je i indikativan medijski spektakl koji je u Srbiji stvoren od cijelog slučaja te mu se čini da je ova priča prilično tanka te da treba pričekati što će Čolović reći tužiteljima.
Uvod u zaoštravanje
Ante Gugić misli da je riječ o “prljavoj igri” i kako bi uhićenje navodnog hrvatskog špijuna Vučiću moglo poslužiti za stvaranje uvjeta za zaoštravanje odnosa s Hrvatskom.
– Nadalje, ovo bi se moglo reflektirati i na opravdanje za održavanje zakona o jurisdikciji nad hrvatskim braniteljima koje je Srbija optužila za ratne zločine. Pritom bi se moralo voditi računa da se većina tih optužnica temelji na iznuđenim priznanjima i ona kao takva ne smiju biti uporište za optužnice, što bi Hrvatska trebala jasno istaknuti – smatra Gugić. Bivši šef SIS-a također smatra da treba pričekati i vidjeti što će Čolović izjaviti pred tužiteljima, a pritom napominje kako je vrlo izvjesno da je on lojalniji Srbiji nego Hrvatskoj.
– U cijelom ovom slučaju je puno nelogičnosti. Hrvatska je članica NATO-a i sigurno i preko partnerskih službi ima mogućnosti doznati ako joj prijeti kakva ugroženost od Srbije, a ne za to angažirati nekoga poput Čolovića. Jedino ako nije posrijedi njegov materijalni interes ili ga netko vodi kao suradnika da bi opravdao neke svoje troškove, što je nažalost često praksa – smatra Gugić. Naši sugovornici ipak kažu da treba pričekati neko vrijeme da se dozna više informacija o optužbama koje se stavljaju na teret Čoloviću, ali obojica njegovo uhićenje prije svega vide kao predstavu za unutarnjopolitičke potrebe te eventualni alibi za zaoštravanje odnosa s Hrvatskom.
wpDiscuz