Slika koja pokazuje besmisao rata i mržnje na Balkanu

Rano jutros na terenu u Riju našla su se dva Bogdanovića, ali na suprotnim stranama – i obojica su bili najbolji u svojim timovima. Slika te dvojice košarkaša odmah je počela širiti društvenim mrežama kao najbolji podsjetnik na besmisao ratova i mržnje na Balkanu.
Reprezentacije Srbije i Hrvatske nadmetale su se za prolazak u polufinale olimpijskog turnira i Srbija je izašla kao pobjednik a s rezultatom 86:83 . Lijepa pobjeda, velika i jako značajna – ali ipak obojena nacionalističkim komentarima s obje strane. U očima mnogih Srba ova pobjeda je dvostruko veća jer je baš protiv naših susjeda, dok se po hrvatskim društvenim mrežama i medijima šire komentari da poraz boli mnogo više jer je baš od Srbije.
Ubrzo su krenuli da se vode pravi mini-ratovi u sekcijama komentara na portalima i društvenim mrežama. Puni “municije” u vidu mržnje, uvreda, psovki i ostalih primitivizam, najgori predstavnici obje stranem postarali su se da se njihov glas čuje. I djelovalo je kao da je najglasniji.
Kakva glupost!
Koliko su točno ovakvi statovi besmisleni možda je najbolje objasnio australski komentator sinoć.
“Svi imaju ista imena … Ali nemojte to ni slučajno da im kažete”, rekao je on kroz šalu, misleći baš na Bogdanovića i Bogdanovića. I nije bio jedini koji je bio zbunjen.
Dvije bratska naroda, sa istim prezimenima, istim bojama, gotovo identičnim jezikom, geografski susjedi – nikome tko nije upućen u komlikovan povijest Jugoslavije nije jasno zašto bi tu postojala mržnja. Zapravo, ni onima koji ne samo da su upućeni, nego su bili svjedoci ratova, nije jasno kakve veze politika ima sa sportom i zašto bismo mrzili narod zbog šačice političara.
Bogdan Bogdanović je jučer bio najbolji u reprezentaciji Srbije i donio nam je 18 bodova. Bojan Bogdanović je bio najbolji u reprezentaciji Hrvatske i donio im je 28 bodova. A zajedno su ova dva Bogdanovića donijela najljepšu poruku nakon utakmice.
Slika je već osvojila društvene mreže, pa šalje jasnu poruku da onaj glas mržnje o kojem smo pričali možda ipak nije najglasniji. Sve dok mu mi to ne dozvolimo.