Šepić: Referendum ne treba nikome, ni EU, ni BiH, a ni RS, a evo i zašto

Senad Šepić, poslanik u Parlamentu BiH i direktor Političke akademije SDA, uputio je javnosti svoje mišljenje o predstojećem održavanju referenduma povodom devetog januara u RS.
 
U svom saopštenju, Šepić obrazlaže razloge zbog kojih do toga ne bi smjelo doći. Saopćenje prenosimo u cijelosti
Političke stranke sa sjedištem u RS-u žele da 25. septembra održe referendum na području ovog entiteta. Na referendumu planiraju građane RS-a pitati da li žele da se 9. januar slavi kao Dan RS-a. Prošle sedmice sam zajedno sa još dvanaest državnih parlamentaraca pisao OHR-u i nekoliko ambasada, pozivajući ih da uz pomoć intrumenata koje im je Dejtonski mirovni sporazum omogućio odlučno reaguju i zaustave provedbu ove štetne namjere. Također, upozorio sam nedavno u jednom intervjuu da će ovo otvoriti nova pitanja, poput pokrenute ideje za izuzimanje Srebrenice iz RS-a. I dok sam strance pismom upozorio na opasne posljedice koje bi provođenje jednog takvog referenduma imalo na mirovni proces u BiH, ovim putem želim da se obratim građanima RS-a. Prije svih, razumnim pojedincima u političkim strankama sa sjedištem u RS-u, za koje znam da postoje, ali i civilnom sektoru, umjetnicima, sportistima, akademskoj zajednici i intelektualcima, dijaspori te medijima. Želim da ih ohrabrim da se javno usprotive ovoj nerazumnoj avanturi sa izvjesnim nesretnim krajem po sve nas koji živimo u BiH. Da apelujem na njihov zdrav razum i osjećaj odgovornosti prema društvu i našoj budućnosti. I da svi zajedno doprinesemo pobjedi razuma i trijumfu zajedničkog interesa.
Želim da budem jasan. Referendum u RS-u ne treba nikome. Ne treba EU, ne treba međunarodnoj zajednici i ne treba BiH. Ovaj referendum ne treba ni tom entitetu. Evo i zašto. Prvo, jer bi održavanje referenduma građane i porezne obveznike RS-a moglo koštati najmanje 3,5 miliona maraka. Te pare bi Vlada RS-a mogla iskoristiti za potrebe građana. Naprimjer, da pokrije više od pola ukupnih dugovanja prema poljoprivrednicima u RS za prošlu godinu, koja su krajem jula iznosila 6,6 miliona maraka. Ili bi mogla te pare iskoristi za popravku aparata za ultrazvuk srca u bolnici Kasindo, a koji već duže vrijeme ne radi. U slučaju održavanja referenduma trošak za RS i čitavu BiH bit će mnogo veći od 3,5 miliona maraka. Sedmicama prije i mjesecima nakon referenduma međunarodni i regionalni mediji će o BiH izvještavati kao o političkom i sigurnosnom izazovu za međunarodnu zajednicu. To će ugroziti ionako slab priliv stranih investicija, te provođenje društveno-ekonomske reformske agende. BiH sebi financijski ne može priuštiti ovaj referendum.
Drugo, vrijeme uoči i nakon referenduma eskalirat će političke odnose i negativnu retoriku u BiH. Takav razvoj bi bio dodatni poticaj onim koji žele i mogu napustiti BiH. I potvrda onim koji su već napustili BiH da su napravili pravilan izbor. Stanovništvom sve siromašniji ne možemo priuštiti da šaljemo poruku poticaja još snažnijem iseljavanju.
 
Treće, referendum se planira za nedjelju prije održavanja lokalnih izbora. Time političari bez opipljivih rezultata, znanja, sposobnosti i planova žele ukrasti vaše lokalne izbore. Oni žele vaše probleme sa vodovodom, cestovnom infrastrukturom ili aljkavom i sporom općinskom administracijom da zamagle zaoštrenom retorikom oko referenduma. Umjesto da glasate za čišće, zdravije i povezanije selo, mahalu ili grad, oni žele da ponovo glasate iz straha. Kako bi se oni kasnije po kafanama mirili. I demonstrirali državničko ponašanje. Ne smijemo im to opet dopustiti.
Četvrto, održavanje referenduma se planira samo nekoliko nakon vrlo važne sjednice ministara vanjskih poslova EU, a na kojoj se nadamo pozitivnoj odluci o slanju upitnika o kandidatskom statusu za članstvo u EU. Pozitivna odluka tokom tog sastanka bila bi podrška reformama i važna poruka stranim investitorima da BiH ide naprijed. Bio bi to i poticaj svima nama koji smo zainteresovani da se BiH bavi konkretnim stvarima i usaglašavanjem zakonodavstva sa standardima EU. Interesom privrede i građana. Siguran sam da će neke zemlje članice EU moguće održavanje referenduma u RS-u iskoristiti kao dokaz nespremnosti BiH za naredni korak na putu ka EU. Nakon što smo već izgubili skoro deceniju u odnosu na svoje susjede u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, mi u BiH ne možemo i ne smijemo sebi priuštiti dodatno gubljenje vremena.
Peto, glasanje na referendumu o nečemu što je već odlučio Ustavni sud BiH bio bi do sada neviđeni način iskazivanja protivljenja Ustavu BiH koji smo 1995. godine dobili kroz Međunarodni mirovni sporazum u Daytonu. I dok je gotovo nemoguće naći nekoga u BiH ko je zadovoljan trenutnim ustavnim okvirom u kome živimo, svi ćemo se saglasiti da nam je on donio kakav takav mir. Živimo u vremenu geopolitičkih preslagivanja. Svjedoci smo velikih izazova u EU, od referenduma u UK do izbjegličke i financijske krize, propalog puča u Turskoj, predizbornog vremena u Rusiji i SAD-u, zveckanja uružjem u Ukrajini i ratom u Siriji. U takvim međunarodnim odnosima RS-u i svima nama u BiH ne treba izazivanje međunarodnog mirovnog sporazuma iz Daytona. RS bi svojom referendumskom avanturom mogla čitavu BiH i region zapadnog Balkana dodatno izolovati. Te nas sve zajedno još zadugo ostaviti u spirali društvenog i ekonomskog propadanja.
Šesto, održavanjem referenduma, glasanjem i insistiranjem da deveti januar bude Dan (svih stanovnika) Republike Srpske, građani RS-a bi poslali poruku da je vizija većine u RS entitet koji je dom isključivo srpskog naroda. To bi bila jedna loša i nazadna poruka kojoj nije mjesto u 2016. godini. Ustavom Republike Srpske određeno je, bez obzira na ime, da je entitet RS jednako srpski, koliko i bošnjački, hrvatski, ostalih i svih građana Republike Srpske. U tome se krije i bit odluke Ustavnog suda BiH, koju su svojom bukom političari pokušali sakriti od vas. Devetim januarom se proslavljala odluka samoorganizovanih predstavnika srpskog naroda iz 1992. godine, a proslava njihovih odluka su zadnjih godina organizovane na način da izabrani predstavnici institucija RS-a insistiraju na vezivanju te proslave za vjerski praznik i obrede. To ne može biti proslava Dana svih Srba, Bošnjaka, Hrvata, ostalih i građana koji žive u RS. Poznajem mnogo Srba iz RS-a koji za BiH i svoj entitet imaju viziju otvorenog, demokratskog i slobodnog evropskog društva jednakih građana. Vrijeme je da dvadeset i jednu godinu nakon završetka rata glasnije progovore. I izbore se za RS u kojoj će se svi osjećati dobrodošlo. Gdje neće biti mjesta za zabranu bosanskog i hrvatskog jezika ili imenovanje društvenih bolnica po pravoslavnim svecima.
Sedmo, sa referendumom ili bez referenduma odluka Ustavnog suda BiH morat će jednog dana biti provedena. Ova i druge odluke koje čekaju na provedbu mogu biti provedene samo kroz dijalog i otvoren razgovor demokratski izabranih predstavnika vlasti. I uz poštovanje onoga što je Ustavni sud odlučio. Zašto onda trošimo novac kojeg nemamo i vrijeme koje smo već previše izgubili u dalju destabilizaciju unutrašnjih odnosa u BiH i slanje negativne slike o sebi prema vani, kada će nam kraju opet jedini izlaz biti međusobni razgovor i zajednički dogovor? Zašto ovaj put ne krenemo odmah tim putem?
Svima u BiH, od Cazina do Trebinja, od Banja Luke do Posušja, želim jasno da kažem kako su nam stvarni i opipljivi problemi zajednički i isti. A to su posljedice loše i bezidejne vlasti političkih avanturista. Onih koji su prvo došli po pare koje smo kao država dobili kroz humanitarnu pomoć i postratnu obnovu. Onda su tražili pare koje smo im dali kroz poreze. Kada im je i to bilo malo uzeli su pare od prodaje naših telekoma, fabrika i rafinerije. Onda im je i to bilo malo, pa su građane BiH iskoristili kao žirante da uzmu pare od MMF-a, Svjetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj. Najhrabriji od nas, koji su se usuđivali pitati kako i za šta se troše pare, vješto su ušutkivani prebacivanjem fokusa na „važnija pitanja“. Pitanja koja su oni otvarali, stvarali i zatvarali konstantnim potpirivanjem straha jednih od drugih i širenjem teorija zavjera o grandioznim planovima. Sve kako bi skrenuli pažnju sa naših stvarnih problema i sakrili svoju nesposobnos. Ovaj put avanturisti su na putu da odu predaleko. I mi ih moramo zaustaviti. Zbog sebe i svoje djece moramo im kazati jasno ne i ne dozvoliti im da nam ukradu budućnost. Ako sadašnjost i prošlost već jesu. Vjerujem da možemo- navodi Senad Šepić, poslanik u Parlamentu BiH i direktor Političke akademije SDA.