Erdoğan i Putin zaljubljeni par – vikala bi mala djeca na ulici da nemaju pametnijeg posla i da trebaju opisati današnji susret dvojice, mjesecima smrtno posvađanih, državnika u Sankt Peterburgu.
Rusija je, rekao je ruski lider, “spremna obnoviti ekonomsku suradnju i ostale odnose s Turskom”, a turski čelnik izrazio mu je zahvalnost izjavom “kako je njegov poziv odmah nakon puča bio vrlo dobrodošao”.
Posjet turskoga predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Rusiji njegov je prvi odlazak u inozemstvo nakon neuspješnog vojnog puča u Turskoj 15. srpnja te ujedno njegov prvi susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nakon ozbiljnog zahlađenja odnosa dviju država u studenome prošle godine kada je Turska srušila ruski avion na sirijskoj granici.
Birano vrijeme
Vrijeme posjeta nije slučajno. Održava se tijekom iznimnog zahlađenja odnosa Ankare i Zapada, prvenstveno zbog kritika koje Zapad upućuje turskoj vrhuški zbog masovne čistke “pučističkih, gülenovskih” elemenata u zemlji – činjenica koju će Rusija, evidentno je, iskoristiti kako se i nadala. U svakom slučaju, njihov je susret iznimno važan.
Svađa do koje je došlo krajem prošle godine, zbog rušenja zrakoplova, bila je brutalna. Rezultirala je veoma teškim riječima i optužbama, a zatim i potpunim prekidom političkih te drastičnim ograničenjem ekonomskih odnosa. Rusija je uvela sankcije Turskoj, obustavila letove, “zabranila” odlazak na godišnji odmor u Tursku te tražila ispriku.
Do laganog zatopljenja odnosa došlo je nakon višemjesečne šutnje, u lipnju ove godine. Tada je Kremlj objavio da se Erdoğan ispričao za rušenje zrakoplova te izrazio “žaljenje i sućut obitelji pilota koji je u tom incidentu poginuo”. Zauzvrat je Putin nakon pokušaja puča 15. srpnja izrazio podršku Erdoğanu, suzdržavajući se od kritika na račun turske čistke političkih protivnika i državnog i vojnog aparata.
Razlog zbližavanja je dvostruk i vrlo jednostavan: obje su zemlje otuđene od Zapada i ekonomski veoma ovisne jedna o drugoj – na kocki je previše novca i već dogovorenih (pa suspendiranih) projekata.
Da će se Turska upustiti u svojevrsnu romansu s Rusijom, jasno je dao do znanja i sam turski predsjednik. Prije puta u Sankt Peterburg Putina je opisao kao “prijatelja” s kojim “želi otvoriti novu stranicu u odnosima”. Riječ je, dodao je, o ponovnom “rođenju” odnosa.
– Posjet doživljavam kao prekretnicu u našim bilateralnim odnosima – izjavio je Erdoğan za rusku novinsku agenciju Tass, a razloge zašto to čini pobrojao je, doduše indirektno, u intervjuu za Le Monde u ponedjeljak.
Dakle, Erdoğan zamjera Zapadu mnogo toga oko njegovih reakcija na pokušaj puča (nešto i s pravom jer se doista radi o demokratski izabranoj turskoj vladi, no pritom zaboravlja svoj dio odgovornosti – višegodišnje stremljenje autokraciji).
Gdje je empatija
– Zapadni svijet nije u skladu s vrijednostima koje zagovara. Umjesto da pokažu empatiju, zapadni vođe su reagirali suprotno. To nas rastužuje i neprihvatljivo nam je – poručio je Erdoğan. Pritom je optužio EU za neiskrenost te zaprijetio da će, karikirano, odvrnuti migrantsku pipu ako ne bude liberalizacije viznog režima. Okomio se i na posjet američkog državnog tajnika Johna Kerryja Turskoj.
– Prekasno je, puno prekasno. Što još Amerikanci trebaju? Njihov strateški saveznik se suočava s pučem i njima treba 45 dana kako bi poslali nekoga ovamo? To je šokantno – grmio je Erdoğan, a zatim “udario” EU – i ionako jadnu perspektivu turskog članstva – u trbuh izjavom kako turski narod ima pravo odlučiti hoće li uvesti smrtnu kaznu ili ne.
Dakle, sažeto rečeno, Zapadom razočaran, a kod kuće iznimno moćan Erdoğan okreće se Putinu koji je to – želeći izvući koristi iz tursko-zapadnog spora – jedva dočekao.
Pomirenjem će obje zemlje mnogo dobiti, ali neće sve biti med i mlijeko. Oko nekih stvari, primjerice Sirije, teže će postići dogovor.
No, prvo za njih dobre vijesti, a to su one na planu energetike, turizma, izvoza i uvoza te novih investicija.
Naime, samo dva mjeseca prije incidenta zbog rušenja aviona Rusija i Turska su postavile cilj povećati međusobnu trgovinu na 100 milijardi dolara do 2023. godine. Ti su planovi bili u suštoj suprotnosti sa stvarnošću, primjerice padom turskog izvoza u Rusiju za 60,5 posto u prvih šest mjeseci ove godine. Trpio je i turizam: broj Rusa koji su putovali u Tursku ove se godine smanjio čak 87 posto. Zapeo je i projekt Turskog toka, plinovoda kojim bi se ruski plin preko Crnog mora i Turske dopremao u jugoistočnu Europu, ali i prve turske nuklearke Akkuyu koju su trebali graditi Rusi.
Faktor mira
Sve je to, smatra se, mačji kašalj za dvojicu moćnika. Teže će biti razgovarati o Siriji, unatoč pomirljivom i nadobudnom Erdoğanovu stavu uoči posjeta kada je govorio “da je primarni faktor mira u Siriji upravo Rusija” te da bi “Rusija i Turska trebale zajednički riješiti problem u Siriji”.
Iza tog tepanja stoje neumoljive činjenice: Rusija se u Siriji bori uz sirijski režim (protiv, tvrdi Moskva, terorista), dok je Turska članica SAD-om predvođene koalicije protiv IS-a (iako joj se prigovara da “borbu protiv IS-a” koristi za obračun s njoj omraženim kurdskim snagama). No, možda se, rekli bi neki, i ne moraju složiti baš oko svega i s apsolutno svima, nego samo oko onoga što će poslužiti njihovim trenutačnim geopolitičkim ciljevima.
——————————
Oko čega su se dogovorili
1. Energetski projekti
Gradnja prve turske nuklearke u suradnji s Rusima, što je projekt vrijedan 25 milijardi dolara, te Turski tok, plinovod koji bi ruski plin trebao dovoditi preko Turske u jugoistočnu Europu.
2. Turizam
Spremni smo ugostiti naše ruske prijatelje u Turskoj, poručio je Erdoğan, navodeći kako nakon 15. srpnja u Turskoj nije stradao nijedan turist. Broj ruskih turista u Turskoj smanjio se zbog svađe za čak 80-ak posto.
3. Obnova trgovinskih odnosa
Turski izvoz u Rusiju u prvoj polovici ove godine smanjio se na 737 milijuna dolara, što je 60 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. Turska se veseli ukidanju sankcija za uvoz njihova voća i povrća.
Oko čega se neće složiti
1. Sirija
Turska i Rusija podupiru suprotne strane u Siriji. Turska ne voli sirijski režim Bašara al-Asada kojega Rusija podržava, a Rusija, pak, optužuje Ankaru da podržava islamističke pobunjeničke skupine, od kojih neke smatra i teroristima.
2. Kurdi
Ankara prezire Kurdistansku radničku partiju (PKK) i optužuje Rusiju da ih financijski podupire i naoružava.
3. Utjecaj na Kavkazu i Crnome moru
Turska se razljutila zato što je Rusija aneksirala Krim i optuživala je Moskvu da krši prava krimskih Tatara koji imaju bliske odnose s Turskom.
wpDiscuz