Od ratnih dogovora Karadžić – Izetbegović, Karadžić – Boban u BiH postoji fobija od dogovora dvojice protiv trećega. Prošle nedjelje bošnjački i srpski čelnik Bakir Izetbegović i Milorad Dodik postigli su dogovor o dokumentu Mehanizam koordinacije koji se u BiH doživljava mini ustavom. Izbacili su županije iz odlučivanja, a one su za Hrvate prevažne jer ih na razini države ili entiteta Bošnjaci i Srbi nadglasavaju, biraju im predstavnike, diskriminiraju ih. U međuvremenu je Dodik prihvatio ispuniti očekivanja Hrvata. Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i hrvatski dužnosnici oštro su reagirali zbog srpsko-bošnjačkog dogovora, a hrvatska politika je, iako najdominantnije proeuropska, zbog tog protivljenja, što je apsurdno, proglašena protueuropskom.
Jesu li Dragan Čović, odnosno Hrvati blokirali europski put?
– Činjenica je da je netko pokušao graditi priču da se Hrvati, koji vuku priču euroatlantske BiH, pretvore u glavnog krivca. Ali, to je sitna varka koja nije trajala ni jedan dan jer je vrlo brzo razobličena kod međunarodnih institucija, s kojim smo u stalnoj komunikaciji, ali i na domaćoj političkoj sceni. Hrvati su, nažalost, jedini koji posljednjih godinu i pol dana pokušavaju voditi taj euroatlantski projekt, s posebnim naglaskom na put prema EU. To smo pokazali na vrlo praktičan način. Čak i kada su nam prijatelji iz EU sugerirali da je prerano ići s podnošenjem zahtjeva za članstvo u EU, poručili smo kako taj put motivira dodatno BiH da izgradi sve što je nužno. S druge strane, meni je drago što su se kolege, koji se često svrstavaju kao oni koji blokiraju europski projekt, ipak sastali i dali doprinos za daljnji napredak. Najvažnije je da, kada se otisnemo prema EU, nitko više ne može vratiti proces unatrag. Vrlo je važno da u vrijeme predsjedanja Slovačke u EU, kod koje imamo snažnu potporu, ispunimo dva glavna uvjeta – Mehanizma koordinacije i prilagodbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Sigurno je da će hrvatska politika i dalje predvoditi BiH na tom euroatlantskom putu.
Zašto su županije toliko važne Hrvatima?
– Nažalost, to je jedini segment vlasti u BiH u kojemu možemo reći da su Hrvati primjereno zastupljeni potrebi ustavne jednakopravnosti ovog naroda. Kroz dva entiteta to apsolutno nismo. U Republici Srpskoj smo zastupljeni s 1,5 posto pučanstva, a samo zahvaljujući razumijevanju te pozicije omogućeno je da imamo pojedinačne predstavnike u vlasti iako to praktično ne bismo mogli imati. U hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji BiH Hrvata je 22,5 posto. Izvršna vlast ovdje funkcionira tako da je devet Bošnjaka u Vladi, još trojica Srba koje izaberu bošnjačke stranke, dok je samo pet Hrvata. Za sve odluke Bošnjaci mogu nadglasati Hrvate i to se događa učestalo u posljednjih nekoliko mjeseci. Zato su nama županije jako važne da tamo gdje imamo većinu mogu artikulirati glas Hrvata.
Kako u tome kontekstu komentirate tvrdnje bošnjačkoga čelnika Izetbegovića da se s vama dogovorio, a vi tvrdite da nije ništa dogovoreno glede uloge županija u tome dokumentu?
– Trojica članova Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić i ja smo u četvrtak razgovarali i ja sam jasno rekao kako se Mehanizam koordinacije ne može mijenjati izbacivanjem županija i Distrika Brčko. Izetbegović je imao grčevitu potrebu riješiti se blokade stand by aranžmana, o čemu smo također razgovarali. I na sastanku s Dodikom je to uspio jer je bošnjačka strana blokirala, odnosno ucjenjivala ovaj aranžman s Dodikovim potpisivanjem Mehanizma koordinacije. Mene je iznenadilo što mi je tu večer kad se dogodio sastanak Izetbegović – Dodik u izravnoj komunikaciji ministar vanjskih poslova Slovačke Miroslav Lajčák rekao da je imao informaciju kako su se Hrvati složili glede svega. Na sličan način je reagirao i povjerenik EU Johannes Hahn. Slično je bilo i sa sastankom u Konjicu na koji je Izetbegović došao premda između nas nije bilo izravne ili neizravne komunikacije o točnom terminu tog sastanka. A onda je gospodin Izetbegović došao na sastanak kako bi, eto, pokazao da ja nešto blokiram. Za mene je to nečuveno.
Kolega Izetbegović optužio vas je, prenoseći jedan sarajevski trač, da HDZ blokira sve dogovore kako bi zaštitio kladionice, dok se pak u Mostaru govori kako Izetbegovićeva nervoza ima veze s krizom Turske i bliskog prijatelja Erdoğana koji više nije u stanju tako snažno štititi njega i Bošnjake zbog vlastitih problema. Imaju li te spekulacije veze s realnošću?
– Teško na to pitanje mogu konkretno odgovoriti.
Mislite li da na aktualna gibanja u BiH mogu utjecati prekompozicija u odnosima Putina i Erdoğana i, s druge strane, njihova bliskost s Banjom Lukom odnosno Sarajevom?
– Ta kretanja uvijek imaju utjecaja. Vezivanje Putina i Erdoğana treba krajnje ozbiljno shvatiti. Istodobno, Europa ima jako negativan stav o Rusiji i Putinu, osim tek nekoliko iznimki. Sličan je odnos i prema Turskoj. Unutar BiH ima dovoljno ravnoteže. Pogledajte samo tko u Predsjedništvu BiH s kime komunicira izvan zemlje, to jasno govori i o našim opredjeljenjima. Ja najčešće komuniciram s Bruxellesom.
Hrvatsko-bošnjački odnosi su u krizi. Hrvati su stalno nadglasani, hrvatska se područja osiromašuju. Kako popraviti to stanje?
– S Izetbegovićem već tri mjeseca razgovaramo o toj temi na sastancima na kojim su i naši dužnosnici u izvršnoj vlasti. Predložio sam da se uvede sustav identičnoga odlučivanja kao u Predsjedništvu BiH gdje se glede svih točaka koje nađu na dnevnom redu usuglasimo i nitko nikoga ne nadglasava.
Zašto se to ne može primijeniti i na drugim razinama vlasti, Federacije BiH prije svega?
– Evo, navest ću vam praktičan primjer toga odnosa. Bolnicu u Mostaru blokirali su zbog poreznih dugovanja dužnosnici SDA i gotovo je bila pred gašenjem. Premda ima gotovo identična dugovanja, sarajevska bolnica je normalno radila. To je skandalozno. I to opisuje hrvatsko-bošnjačke odnose.
A što je s popravljanjem odnosa, imaju li izgleda?
– Nema nama drugoga puta. Stvari će krenuti naprijed kada se shvati da se bez Hrvata ne mogu donositi nikakve odluke. Ne može se događati da se u Parlamentu okuplja bošnjački blok stranaka u vlasti i oporbi koji nadglasava Hrvate koji su formalno u vlasti. To je odnos kakav danas vrijedi u BiH.
Kako bilo kome izvan Bosne i Hercegovine objasniti da država ili Federacija BiH nemaju parlamentarne većine, a da vlast dalje funkcionira. Moje je pitanje kada će BiH biti normalna zemlja?
– Iako se i o tome špekulira, jasno se može vidjeti u Parlamentu kojom većinom su se u posljednja tri mjeseca donosile odluke. Više od pola odluka donosi se drugom većinom u Parlamentu od one koja je u izvršnoj vlasti. Tako stranke s bošnjačke ljevice SDP i DF priskoče SDA i odluka se donese mimo Hrvata. Kada gledate izvan BiH, ovo izgleda jako čudno. Zato i jest potrebno mijenjati njezin ustavno-pravni okvir kako bi bila normalna zemlja.
Je li hrvatski entitet, federalna jedinica realnost ili samo predizborni trik?
– Rekao sam kako je BiH potrebna potpuna reorganizacija da bi normalno funkcionirala. Ono što ima bošnjački narod, a to je većina u jednom dijelu države, ili srpski narod, morat će imati i hrvatski. Ili ćemo stalno imati iskušenja kakva imamo sada. Hrvati su stalno u rukavicama iznosili svoje prijedloge kako bi se izbjegla zamka glede tumačenja da je to podjela BiH ili odcjepljenje. Hrvatska politika jasno zagovara BiH kao državu, ali koja mora biti organizirana sukladno čak i pismu koje je pratilo referendum o neovisnosti BiH prije 20-ak godina o jednakosti triju naroda. HDZ jasno zagovara ustroj BiH s četiri federalne jedinice. To je jedno od mogućih rješenja za BiH.
Kako doći do toga, te u institucionalnom smislu spriječiti da Hrvatima Bošnjaci ili Srbi biraju predstavnike u vlasti što je ranije bio slučaj u nekoliko navrata?
– To je ključno pitanje. Evidentno je da će s ovakvom nervozom, ako budu imali prigodu, za dvije godine Bošnjaci iskoristiti prigodu i nadglasati Hrvate. To je pogubno za BiH. Zato su nam za izbore 2018. potrebne promjene pravila za izbor izaslanika u Dom naroda i članove Predsjedništva. Tu je ključ hrvatske ravnopravnosti u BiH i pitanje koje je čak važnije od federalne jedinice.
Popis pučanstva u BiH pokazao je kako je Bošnjaka više od 50%, Srba oko 30%, a Hrvata 15%. Što vam to govori i pretvara li se BiH u bošnjačko-muslimansku državu s dominacijom tog naroda?
– Nema razlike na sarajevskoj političkoj sceni od desnice SDA do ljevice SDP-a i DF-a da se od BiH stvori “građanska” država po mjeri većinskog naroda. Dobar dio međunarodne zajednice to podupire jer ne razumije naše odnose. Razumiju samo države poput Švicarske, Belgije, Španjolske koje imaju sličnu unutarnju sliku. Za nas nije prihvatljiv građanski koncept uređenja države i moraju se tražiti rješenja kroz federalizaciju BiH s tri ili četiri federalne jedinice u kojoj bi svi konstitutivni narodi bili na identičan način zaštićeni.
Niste mi komentirali same rezultate popisa pučanstva i posljedice rata?!
– Hrvati su najveće žrtve.
Ali u javnosti nije takva percepcija?!
– Brojke su nemilosrdne. Ako se govori o 780.000 Hrvata prije rata, a sada 540.000, jasno je tko je razmjerno najveća žrtva. Problem je što Hrvati nisu imali sugovornike izvana, ali nismo ni znali u posljednjih 15 godina nametnuti temu važosti zaštite najmalobrojnijeg naroda za budućnost BiH.
Hrvatska je pred izvanrednim izborima, posljednjih pola godine Vlada je bila zabavljena sobom. Kako se to odrazilo i na položaj bh. Hrvata?
– Imam odličnu komunikaciju s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, novim predsjednikom HDZ-a Plenkovićem, čiji je utjecaj jako izražen u Bruxellesu, šefom diplomacije Kovačem, vrlo dobru i otvorenu komunikaciju s gospodinom Petrovom. Mi smo imali dobar odnos i s vladom gospodina Milanovića, predsjednikom Josipovićem. No, Hrvatima ne treba samo takva vrsta suradnje. Nego strateški, sustavan odnos, što je i ustavna obveza prema bh. Hrvatima.
Slijede izbori u RH, a bh. Hrvati ponovno glasuju s dijasporom?!
– Mi ne možemo nikako biti dijaspora. Značajan dio građana Hrvatske je dijaspora Hrvata u BiH. Samo je 409.000 današnjih građana Hrvatske rođeno u BiH. Što se tiče izbora, ja bih bio sretan da smo svoja prava vezivali na posve drukčiji način. Kada se već biraju zastupnici u Hrvatski sabor, onda bi bilo važno da oni ta prava mogu prakticirati, a ne tamo biti samo biračka mašinerija. Gospodin Božo Ljubić je u nekoliko navrata nametnuo raspravu o BiH i položaju Hrvata, što je pravi način našeg djelovanja.
Kako komentirate dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a?
– Ja sam očekivao da će Plenković doći na čelo stranke i na ranijem saboru jer je o tome ozbiljno razgovarano. Njegov dolazak je iznimno osvježenje. Najprije stoga jer donosi novu bruxellesku ideju jer se Hrvatska ne može stalno držati u ‘41. ili ‘91. Ima se osjećaj da je netko ciljano drži kako bi je svi istočni susjedi stigli na tome putu.
Kakva su očekivanja od izbora za Sabor?
– Očekujem kako će gospodin Plenković uspjeti mobilizirati biračko tijelo HDZ-a koje je evidentno bilo obeshrabreno u posljednjih pola godine, a o čemu su govorile i ankete. Novi podaci govore o porastu popularnosti u samo mjesec dana za pet posto. Zato vjerujem da će uspjeti zajedno s partnerima koji slično razmišljaju na desnom centru napraviti vlast koja će biti stabilna. To je u interesu Hrvatske, ali i Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Večernji list
wpDiscuz