Popis je jasno pokazao da od 142 općine u BiH, njih 116 ima jasnu dvotrećinsku većinu jednog naroda! Njih 20 ima relativno miješan sastav u kojem ni jedan narod nema dvotrećinsku većinu, ali ima natpolovičnu. I na kraju, svega šest općina u BiH nema natpolovičnu većinu ni jednog od konstitutivnih naroda.
Gledano samo na FBiH, najveća koncentracija općina bez dvotrećinske većine nalazi se u središnjoj Bosni. To ne znači da su te općine vrijednije od drugih općina, niti da su njeni stanovnici bolji od drugih. Ali to znači da su ove općine posljednji čuvari esencije Bosne i Hercegovine – multietničnosti!
Piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Od 12 općina kantona središnja Bosna, dvije su bez natpolovične dominacije bilo kojeg naroda (Jajce i Busovača), pet je bez dvotrećinske većine jednog od naroda (Kiseljak, Fojnica, Gornji Vakuf – Uskoplje, Novi Travnik i Vitez) dok su u Travniku Bošnjaci upravo na 66% stanovnika. Tek Donji Vakuf, Bugojno, Kreševo i mikroopćina Dobretići, imaju dvotrećinsku većinu jednog od konstitutivnih naroda.
Sve ono što je po popisu 1991. bila cijela Bosna i Hercegovina, danas je kanton Središnja Bosna.
Naravno, ima još općina u FBiH sa multietničkim sastavom (B. Petrovac, Glamoč, Mostar, Stolac, Vareš, Žepče i Odžak) ali samo u Središnjoj Bosni ove općine čine jasnu regionalnu cjelinu.
Kada je riječ o multietničkom karakteru BiH (u ovom slučaju FBiH), postoje dvije dominantne politike zastupljene u Sarajevu: prva koja nominalno podržava multietnički karakter BiH, ali ne čini ništa po tom pitanju i druga koja također nominalno podržava multietnički karakter BiH ali čini sve da ostvari bošnjačku dominaciju u mješovitim općinama.
Lokalne vlasti i nacionalne politike
Politika koja čini sve na ostvarivanju bošnjačke dominacije u mješovitim sredinama predstavljena je u bošnjačkim strankama, kako onim sa jasnom bošnjačkom orijentacijom, tako i one s nominalno multietničkom orjentacijom. Dok je u slučaju SDA, SBB-a i SBiH bošnjačka orijentacija sasvim legitimna, a njihova multietnička naracija tek blago licemjerni dekor, u slučaju SDP-a i DF-a multietnički karakter je glavna ideološka pozicija s koje nastupaju. Ipak, politika stranaka, kristalno jasna kroz etnički sastav kandidata na listama i još kristalnije jasna kroz izabrane dužnosnike, pokazuje očito bošnjačko usmjerenje ovih stranaka.
Sve ove politike su potpuno legitimne, ali zbog zakona o načelima lokalne samouprave, politike bošnjačkih stranaka (a to su sve do sad nabrojane) ugrožen je multietnički karakter i posljednjih općina u FBiH.
Na žalost, lokalne uprave, konkretno načelnici općina i općinska vijeća, prema Zakonu imaju takve ovlasti da upravljaju najbitnijim segmentima života lokalne zajednice. S obzirom na neriješena nacionalna pitanja na državnoj i entitetskoj razini, lokalne vlasti postale glavni organi za provođenje nacionalnih politika!
Tako su pripadnici naroda iz čijeg reda nije načelnik i većina u općinskom vijeću, u vrlo teškoj poziciji. Neravnopravnost pripadnika manjinskog naroda (jer izbori za lokalne vlasti jesu nacionalno prebrojavanje) najosjetnija je na lokalnoj razini.
Posebno je osjetljivo stanje u Središnjoj Bosni. Biti pripadnik manjine koja ne broji ni 5 posto daleko je lakše nego biti pripadnik naroda kojem tek malo nedostaje do 50 posto. U takvim sredinama nacionalna netrpeljivost je najizraženija. Zbog toga, ali i bliže ratne povijesti, nacionalne tenzije su najizraženije u središnjoj Bosni. I to sve zbog zakona koji daje lokalnim načelnicima i vijećnicima takve ovlasti da zaista bivaju izvršitelji (ratnih) nacionalnih ciljeva. Na žalost, ti ciljevi su u pravilu smanjenje bogatstva, broja i postotka onog drugog.
Zbog toga je kanton središnja Bosna jedan od najnerazvijenijih u FBiH. A ima sve preduvjete da bude najrazvijeniji!
Problem nije Mostar nego Federacija
Ono što je potrebno, ako ne u cijeloj FBiH, onda barem u onim općinama koje još imaju multietnički karakter, kako bi se taj karakter sačuvao, jeste promijeniti Zakon o načelima lokalne samouprave. Ako su multietničke sredine malter FBiH, a nekad smo si tepali upravo tako, onda je dužnost svih građana, i političkih elita, sačuvati multietničnost tamo gdje ona još postoji.
Da se radi o mukotrpnom procesu pokazuje primjer Mostara. S druge strane, da je riječ samo o Mostaru onda bi se do rješenja došlo brzo. Problem je Federacija, odnosno multietničke općine. Popis iz 2013. nam je pokazao da takvih općina nema mnogo. Svega 14.
Postoji niz mogućih rješenja kako sačuvati multietničnost ovih sredina. Zadržavanje ovakvih načela lokalne samouprave je način koji brzo i sigurno vodi u curenje manjinskih naroda. Onaj dan kada sve općine u FBiH budu imale dvotrećinsku etničku većinu, u Federaciji će se formirati homogene etničke granice. Taj dan će se formirati i Treći entitet. Naravno, ne onakav kakav Hrvati danas priželjkuju. Bit će manji. Ne toliko teritorijem nego ljudima.
Moguće je da ovaj scenarij odgovara političkim elitama obje strane, kako bi se zaokružile nacionalne teritorije. U tom slučaju bilo bi pošteno reći da se o tome radi, da ne trošimo vrijeme i resurse na spašavanje nečeg što je osuđeno na propast./HMS/
wpDiscuz