Ingrid Divković: Ako nemaš posao, izmisli ga!

Pročitajte motivacijsku priču tridesetogodišnje spisateljice, novinarke, blogerice, autorice hit knjige „J..e li vas ego?“ – Ingrid Divković.

Prihvaćam činjenicu da je recesija i teško ekonomsko stanje u zemlji/regiji.

No, ne prihvaćam činjenicu da zbog toga moramo biti zatvoreni i kontraproduktivni. Da se moramo prepustiti letargiji društva, da moramo besposličariti, ubijati dane i čekati da nam prilika pokuca na vrata. Ako čekaš takvu priliku, vjeruj mi, načekat ćeš se. Doista nema te sile koja će nas pokrenuti ako ne pokrenemo sami sebe. Istina, prečesto je preteško.

Vrijeme u kakvom živimo teško je i beskompromisno (osjetila sam tu težinu na svojoj koži). No istina je ta da nikada kao do sada nije bilo bolje vrijeme za promjene. Vrijeme za prvi korak. Negdje sam pročitala da „jedina stvar koja stoji između nas i bogatstva kojeg smo vrijedni jest dvanaestak centimetara između naših ušiju“. I to je živa istina.

Vidiš, ja vjerujem da ne postoji ništa stalno i fiksno u ljudskom biću pa tako ni posao. Mijenjamo se iz dana u dan. Psihički, fizički, duhovno. Mnoge stvari koje nas okružuju utječu na nas. Tako i posao samo jednim svojim dijelom utječe na naš život.

Također, posao koji (ne) radimo ne govori jesmo li dobri ljudi, vrijedimo li, i imamo li potencijala. Govori samo koliko smo gladni ili siti (ne)uspjeha! (jabuka.tv)

Evo moje priče…

Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu davne 2010. godine. Još uvijek nemam posao (čitaj; stalni, u struci, redovno plaćen). Ne ide mi radni staž, mirovinsko, socijalno i sve te tekuće stvari koje idu kada si zaposlen. Nemam godišnji, božićnicu, nemam regres, kao ni pravo na kredit. No ipak radim. Nekoliko mjeseci nakon diplome u rukama tražila sam posao.

Javljala se na sve moguće natječaje vezane uz moju struku. (Po)trošila sam jako puno novaca na papirologiju, razne izdatke. Većina natječaja je bila pro forma. Jako me to ljutilo. Kako mi je rijetko tko odgovarao na moje upite za posao, nerijetko sam padala u depresiju, neko bezvoljno, ubitačno stanje koje ne bi trebala osjetiti mlada osoba u svojoj punoj snazi. Osjećala sam se beskorisno. Nakon toliko godina učenja i školovanja bila sam na početku. I više. Bila sam korak unazad.

Ipak, nekim se čudom nisam prepustila očaju. Često znam reći da sam rođeni borac. Zbrojila sam se, stala na loptu i dobro razmislila što mi je činiti. Jedno je bilo pobjeći van (čitaj; otići u inozemstvo trbuhom za kruhom) drugo je bilo izmisliti svoj posao. Ovdje. Tako je krenulo. Stavila sam na papir sve svoje nedostatke i vrline. Doslovno, plusići i minusići. Napisala što želim a što nikako ne želim raditi. U knjižnici sam podigla par knjiga koje su me trebale potaknuti i inspirirati (jedna od njih je bila ‘Think and grow rich’ autora Napoleona Hilla, te autobiografija Benjamina Franklina)…Osim knjiga redovno sam gledala youtube videe o motivaciji, pratila Antonya Robbinsa, Allana Wattsa, i mnoge druge. Pisala sam, crtala, vizualizirala. Mislila sam i djelovala pozitivno. Izbjegavala sam negativne i naporne ljude.

Nedugo zatim otvorila mi se mogućnog honorarnog rada na lokalnoj televiziji gdje sam izbrusila svoje novinarsko i voditeljsko znanje. Osim toga upoznala sam mnoge divne ljude s kojima i danas surađujem.

Energija se oko mene počela mijenjati. U tom vremenu započela sam pisati svoju prvu knjigu ‘J..e li vas ego?’. Napisala sam je za 13 dana (ljeto 2013.). Izdala iste jeseni. Osim na televiziji honorarno sam odrađivala i voditeljske gaže od čega su neke bile vrlo dobro plaćene. Povremeno sam držala instrukcije iz hrvatskog jezika. Pisala sam članke, dopise, intervjue. Koncem prošle godine pala mi je na pamet pomisao da bih mogla oformiti radionicu kreativnog pisanja. Obratila sam se Klubu mladih, predložila im svoj projekt. Svidio im se. Pristali su. Još i danas vodim radionicu. Radim ono što najviše volim. Pišem. Družim se sa ljudima. Prenosim svoje znanje, upijam nova.

U ožujku 2014. godine pokrenula sam i svoj osobni blog. Jedna od najboljih odluka u životu.

Početak je kao i svaki drugi bio težak, teško se bilo ‘probiti’ na blogerskom nebu, ipak pisala sam bez razmišljanja o bilo kakvom većem uspjehu. Vodila me i još uvijek me vodi strast prema pisanju koja ne pita za novac i lajkove. No ovaj se mjesec dogodilo to da sam izabrana u Coca-Cola Bloggers Network Adria tim za 2016.godinu, kao jedan od 9 blogera iz cijele regije (a prijavilo ih se više od 200). Riječ je o društveno odgovornoj akciji koja potiče samostalno vođenje autorskih blogova i podiže tržišnu vrijednost oglašavanja kod pojedinaca koji žele i mogu zarađivati od blogovanja. Moram priznati da je ovo veliko priznanje za moj rad i moj blog koji je u potpunosti autorski, a vrijedi spomenuti i to da sam ovom akcijom i financirana od strane CCBNA.

Nadalje, spomenula bih i radionicu kreativnog pisanja. Nju sam vodila prošle godine u Rijeci. Zaista sam uživala u vođenju radionice i upoznala divne ljude. Radionica mi priznajem nedostaje zato sam odlučila krenuti s novim konceptom kreativnog pisanja. Pokrećem svoju online radionicu pisanja ‘Kreativno pero’ a s povratkom u HR i grupne radionice.

Što se tiče spisateljskog rada moja je prva knjiga ‘J..e li vas ego?’ prošle godine doživjela svoje reizdanje, te je u samo nekoliko mjeseci doživjela dva rasprodana izdanja i zasjela na mjesto najčitanije domaće publicistike u 2015. godini te je već godinu dana u TOP 5 knjiga u regiji. Što da kažem osim da su mi se ispunili dječački snovi.

Osim bloga, knjige i radionice pisanja moram spomenuti i vrijedne suradnje koje sam ostvarila u posljednje vrijeme. Naime, s obzirom da su moji citati zaista vrlo rašireni na društvenim mrežama odlučila sam krenuti u smjeru da se moji citati nađu na različitim proizvodima. Tako uskoro izlazi linija mojih autorskih šalica, (neki su moje citate već aplicirali na lampe i tenisice), potom već sljedeći mjesec predstavljam poetsko-motivacijske-zidne naljepnice, uskoro i jedna suradnja u obliku odjevnog komada s mojim mislima te za kraj planiram izdati i jednu gift knjižicu s mislima posvećenim ženama.

Eto. Dvije godine života donijelo je toliko toga. Stvari koje nisam mogla ni sanjati ali kojima sam se priznat ću, potajno nadala. Danas mogu reći da u potpunosti živim svoje snove, radim ono što volim, nisam vezana za poslodavca, radno vrijeme ni mjesto. Sve svoje suradnje i planove dogovaram sama. Ponekad je teško jer radno vrijeme ne postoji i radi se od 0-24 ali ako me pitate da li vrijedi? Ma vrijedi svake sekunde! I više od toga.

Otvaraju mi se nova vrata, nove mogućnosti, novi projekti. Ne čekam. Tražim, pitam, kucam na vrata. Vrata se sve češće otvaraju sama. Uvijek s osmijehom.

Koji je tvoj posao iz snova? Radiš li ga? Ako ne, jesi li ga ikada pokušao ostvariti?

Nikada do sada nije bilo toliko nezadovoljstva među ljudima, pa ipak nikada do sada nisam osjetila niti toliku količinu pozitivnih vibracija. Nezadovoljstvo je katalizator promjene i može nas transformirati do neprepoznatljivosti. Ljudi koji imaju poriv za promjenom to će i učiniti.

Kažem ti, otvoreno i od srca, kreni i nikoga ne čekaj!

• Otvori se prema svijetu
• Istražuj!
• Potraži ljude slične sebi (pitaj ih za savjet)
• Pokucaj na tuđa vrata
• Uči i educiraj se (ako već nemaš plaćeni posao radi na sebi)
• Koristi se društvenim mrežama (poveži se sa ljudima, potencijalnim poslodavcima…)
• Smiješi se ljudima (budi ljubazan/a)
• Usudi se gledati izvan okvira svoje profesije (završio si ekonomiju, nemaš posao,razmisli, što ti fali da završiš tečaj grafičkog dizajna npr?!)
• Vizualiziraj svoj budući posao
• Zapisuj, zapisuj, zapisuj! (provedi aktivno sat ili dva dnevno zapisujući aktivnosti u kojima si dobar/a)
• Ne troši vrijeme uzalud (predragocjeno je!)
• Ne srami se pitati za savjet
• Budi pozitivan (ne sumnjaj niti jedne sekunde)
• Izbjegavaj negativne ljude (oni će te samo povući na dno)
• Vjeruj u sebe (i vjeruj da možeš sve što poželiš)
• Radi!
• Ne gubi vrijeme na posao koji ne voliš!

Najljepša je stvar kada karijera i strast hodaju ruku pod ruku.

Od srca ti želim da ostvariš sve svoje potencijale.

(www.jabuka.tv | Lara Medić)