Ovaj tjedan bošnjački član i aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović dao je zanimljiv intervju Nezavisnim novinama (5. travnja 2016.). On priznaje da doista treba riješiti pitanje nelegitimnog izbora hrvatskih predstavnika u vlastima BiH, ali isto tako naglasiti kako ih nerazmjerno puno ima na pozicijama ministara i direktora. Dodaje kako Hrvati drže sve konce u financijama. Nakon čitanja intervjua u kojem se Izetbegović dotaknuo i položaja Hrvata u Republici Srpskoj, neupućeni čitatelj bi mogao posegnuti za istom logikom: stvarno, Hrvata ima oko 15 posto, neka im osiguraju izbor člana u Predsjedništvu, pokojeg pomoćnika ministara i mirna Bosna.
_________ piše: Ivan Pepić l poskok.info
Ako se nadovežemo na prijašnje Izetbegovićeve izjave jasno je kako ova zadnja nije pala s neba. Nikako ne mogu biti, reče on prije godinu i pol dana, dvije škole pod jednim krovom. Evo cijele izjave: „Koncept BiH je zajednički život. Bojim se da neki u HDZ-u vide to kao život jednih pored drugih u principu dvije škole pod jednim krovom, dviju televizija pod jednim krovom, dva naroda i entiteta pod jednim krovom. Mi nećemo biti spremni ići u tom smjeru“. Kako tumačiti ovakvu izjavu u jednoj multietničkoj zemlji kao što je BiH? Iako na papiru imaju ista prava kao i mi, mi im to nećemo dozvoliti jer mi odlučujemo što drugima treba. Misli tako Izetbegović da sjedi na sećiji, a svi su drugi malo niže.
Tijekom pregovora oko formiranja Federalnog vijeća (izvršne vlasti) nakon izbora 18. listopada 2015. u Švicarskoj sve su se pobjedničke strane složile kako je nepravedno da talijansko govorno područje (8,3 posto ukupnog stanovništva) od 1999. nema predstavnika u izvršnom tijelu. Politički predstavnici i analitičari su to protumačili kao svojevrsnu krizu švicarskog političkog sustava. U teškim tajnim pregovorima uključena je i pobjednička stranka iz kantona Ticina (Lega dei Ticinesi) i njen predstavnik Norman Gobbi. Cilj je smiriti strasti i pronaći što bolje rješenje. Ipak, Švicarska pučka stranka koja na izborima osvaja 30 posto glasova nije htjela propustiti priliku za dva od sedam mjesta u Federalnom vijeću. Tako na ministarsko mjesto stiže Guy Parmelin iz pograničnog francuskog kantona koji jasno govori talijanski. Prihvatljivo rješenje za sve, a uz to Švicarska pučka stranka sestrinska je stranka Leghe dei Ticinesi.
Zamislite da predsjednik najveće stranke, Pučke švicarske stranke, iz njemačkog govornog područja Toni Brunner izjavi kako treba riješiti pitanje izbora predstavnika talijanskog područja, ali istovremeno ih na drugim mjestima ima nerazmjerno puno? Ili, princip dvije škole pod jednim krovom i dviju televizija pod jednim krovom nećemo dopustiti. Kako bi bilo stanovnicima Ticina da ako žele gledati TV prisilno moraju hvatati i šaltati kanale iz Italije? Ili gledati emisije na drugom jeziku, francuskom i njemačkog, u kojima švicarski hadžiomerovići optužuju Ticino za suradnju s fašistima i ognjištarstvo? I da se prilozi u talijanskom govornom području snimaju tek kad su neke poplave ili odroni. Po hitnom postupku bi kanton Ticino najavio odcjepljenje od Švicarske, kao što je i kanton Ženeva zaprijetio nakon što je Bern poslao 1932. Švicarsku armiju da uguši jedan štrajk. Ili, kao što se kanton Jura nakon oštrih prosvjeda i referenduma 1978. odcijepio od kanton Berna zbog diskriminacije katoličkih i frankofonskih stanovnika, od obrazovanja do političkih institucija.
Zato, da bi se spriječile te stvari, visoko konsenzusna država kakva je Švicarska birala je sustav konsocijacije ili formiranje jednakih jezičnih, kulturnih, geografskih i religijskih sustava koja se prelijevaju i izlijevaju u jedan zajednički federalni sustav i razinu poznatu kao Švicarska Konfederacija. Nikome ne pada napamet postupati kao Bakir Izetbegović.
Izgleda da je to nemoguće objasniti takvim tipovima. Na koji način pokazati, dokazati ili podučiti takve ljude? Treba li u selimovićanskom smislu uopće tragati za stvoriteljima nevolja? Trebamo li se zadovoljiti okrivljivanjem „sudbine“, ljudi i boga? Jednostavno slegnuti ramenima?
Ne treba biti gorak, takve su stvari nedokučive ljudskom razumu, kao što je i BiH nedokučiva svima onima koji ne sjede na sećiji. A kad su se neki toj sećiji opasno približili preko noći su završili u ćorki. Pa je na sećiji ostao i dalje onaj isti, potpomognut Erdoganovim blagoslovom koji od Ankare proteže preko Skoplja, Tirane, Sandžaka sve do Sarajeva. Valjda je takav blagoslov znak pravednosti.
A što je pravedno će na nešto drugačiji način poučavat i studenti Islamskog pedagoškog fakulteta iz Zenice sa svojim animiranim superherojem Musli Manom. Kako objašnjava autor projekta, student i, kako sebe definira, Allahov zavisni rob Eldar Tutnić cilj crtića je širiti poruku mira kako bi se budući naraštaji odgajali u duhu općih moralnih vrijednosti. S pravom dodaje i da su zapadni superheroji doprinijeli stvaranju nasilja u svijetu. U prvom crtiću možemo vidjeti kako zeleni Super Musli Man poziva djecu na molitvu i savjetuje im da slušaju roditelje. Plemenito, jer ako superheroj tako kaže, znamo svi, tako će i biti. Tutnić najavljuje i da će usavršavati crtić: Super Musli Man će se boriti protiv svojih neprijatelja. Nadajmo se da ti neprijatelji neće simbolizirati druge etničke ili religijske skupine.
Jer ako se Super Musli Man bude ponašao pravedno kao i Izetbegović kojemu suživot sve manje odgovara i ako Super Musli Man idole bude tražio u Tutnićevom, kako kaže, bratu i Zlatnom Ljiljanu pripadniku 7. muslimanske brigade i odreda El-Mudžahid Bilalu Dervišiću onda baš i neće biti Super.
wpDiscuz