Reisova besjeda

Ja, Mustafa, sin Ibrahimov, Cerić nisam kandidat za novi mandat reisu-l-uleme, nemam svog kandidata za reisu-l-ulemu, i nemam namjeru ni da se nudim ni da se namećem Islamskoj zajednici onog trenutka kad se formalno završi moj sadašnji mandat, a to je 4. muharrem 1433, odnosno 19. novembar 2012. godine.

Piše: Vildana Selimbegović-Oslobođenje

Dakle, sa tim datumom završava se moj mandat, poslije kojeg ne želim obnašati dužnost reisu-l-uleme ni jedan dan. Za vašu informaciju, ja sam u četvrtak, 21. džumade-l-ula 1433, odnosno 12. aprila 2012. godine predsjedniku Sabora Islamske zajednice Safetu Softiću kovertirao svoju ostavku na dužnost reisu-l-uleme koju može otvoriti kad god hoće i usvojiti je sa razlogom ili bez razloga (…) Sa istekom ovog mog drugog mandata 4. muharrema 1433, odnosno 19. novembara 2012. godine navršit će se, ako Bog da, tačno 19 godina, 7 mjeseci i 5 dana otkada sam preuzeo dužnost naibu-reisa, odnosno reisu-l-uleme i zato hoću da vam kažem da sam uživao u svakoj minuti svog posla…

Ovo su (najvažniji) dijelovi iz besjede aktualnog reisul-uleme Mustafe ef. Cerića na Saboru Islamske zajednice BiH održanom prije dva dana u Sarajevu. U podugačkom nastupu, koji je – kako tvrde sabornici – trajao u epizodama, Cerić se dotaknuo i moga teksta, objavljenog u prošli petak, u Oslobođenju. Kako uistinu nemam nikakvih ambicija da polemiziram s efendijom, a i u pominjanom je tekstu – ma kako se on ne sviđao aktualnom reisu – najviše zapravo njegove inicijative o tranziciji Islamske zajednice, čini mi se važnijim pozabaviti se traženjem odgovora na nekoliko prozaičnih pitanja: Zašto je efendiju toliko naljutilo objelodanjivanje njegove inicijative?

Kome se obraća Cerić svojom porukom da ne želi obnašati dužnost reisa ni jedan dan nakon isteka drugog (a zapravo trećeg) mandata? Šta znači “kuvertiranje” ostavke? Krenimo redom. Inicijativa o kojoj sam pisala nastala je nakon sastanka u Fojnici, na koji su, osim članova Rijaseta, bili pozvani članovi Ustavne komisije i, kako piše u Inicijativi, “nekolicina profesora Fakulteta islamskih nauka”. Inicijativa se bavi izmjenama Ustava Islamske zajednice i to u njegovom temeljnom dijelu, preciznije u njegovoj definiciji IZBiH, u članku 1. koji kaže:

“Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka,Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.” Cerićeva inicijativa, koju obrazlaže potrebom “nove organizacije Islamske zajednice po uzoru na SFRJ” navija da se Islamska zajednica BiH uredi kao zbirka islamskih zajednica s “vrhovnim i republičkim organima”.

Novo definiranje Islamske zajednice, da ne kažem njezina tranzicija u jugoislamsku zajednicu, kao zbirku islamskih zajednica, automatski bi omogućilo i Ceriću da zanemari svoja dosadašnja dva-tri reisovska mandata i da se, svijetla obraza, kandidira za prvi mandat reisa novouspostavljene islamske zajednice. Zbog toga su sugovornici Oslobođenja i ukazali na Cerićevu želju za kontinuitetom reisa, po cijenu diskontinuiteta Islamske zajednice BiH. Sabor Islamske zajednice pokazao se doraslim odgovornosti koju je preuzeo.

Već prilikom rasprave o dnevnom redu, prihvaćen je prijedlog da se Inicijativa Rijaseta s Cerićevim potpisom premjesti sa šeste na sedmu tačku dnevnog reda. Ova naoko sitnica zapravo je proceduralno iznimno bitan potez:Sabor IZBiH je prvo razmatrao i prihvatio dio amandmana na Ustav IZBiH, koje je sačinila Ustavna komisija, a tek potom se razmatrala Inicijativa koja – opet u skladu sa Ustavom IZBiH – ima svoju proceduru i naravno obaveznu javnu raspravu kakvu su prošli i prihvaćeni amandmani Ustavne komisije.

Također, u usaglašavanju dnevnog reda prihvaćen je prijedlog sabornika iz Sarajeva koji su, svjesni svojih ustavnih obaveza, zatražili da se formira komisija za izbor reisa i njegovog zamjenika: ustavna pravila su jasna – Ustav IZBiH nalaže pokretanje procedure izbora najmanje šest mjeseci prije isteka važećih mandata. U skladu sa važećim Ustavom IZBiH. A Ustav IZBiH je precizan: reisu-l-ulema i zamjenik reisu-l-uleme se biraju na period od sedam godina s mogućnošću još jednog izbora (članak 58; Ustav IZBiH). Šta, dakle, u ovom trenutku znači citirana izjava ef. Cerića s početka ovog teksta? Taman onoliko koliko moje ili izjašnjenje bilo kojeg građanina Bosne i Hercegovine da se neće kandidirati za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Dobro zvuči, ali ne pije vode. Naprosto zato što kandidatura za američkog predsjednika zahtijeva državljanstvo SAD-a, jer tako piše u Ustavu SAD-a. U ovom času, Cerić ima teoretskih mogućnosti da se kao američki državljanin kandidira za predsjednika, ali nema ni teoretskih mogućnosti da se po Ustavu IZBiH kandidira za reisul-ulemu. Zato što je potrošio dva puna mandata i dobar dio trećeg, zaklanjajući se iza funkcije v.d. reisul-uleme.

Tako da njegova besjeda osim scenskih i nema drugih efekata, a što se kovertiranja ostavke tiče to je, uistinu, jalov pokušaj da se Islamska zajednica i njezin Sabor dovedu pred svršen čin žrtvovanja kakvim Cerić već godinama manipulira. Kažu neki da je i ovaj put uspio pa je bilo sabornika kojima je naprosto bilo žao Cerića. No i njima je Islamska zajednica važnija od onog koji je po svaku cijenu nastoji staviti u funkciju vrlo ličnih ambicija. I tako eto skoro 20 godina.