Independent piše da je Mohamedu bin Salmanu najvažnija moć.
Mohamed bin Salman je sa samo 12 godina prisustvovao sastancima svog oca Salmana, tadašnjeg guvernera provincije Rijad u Saudijskoj Arabiji. 17 godina kasnije, sa samo 29 godina postao je najmlađi ministar obrane na svijetu i svoju zemlju je gurnuo u brutalan rat s Jemenom i stvorio sukob kojem se ne nazire kraj. Saudijska Arabija, na čelu sa čovjekom koji što prije želi postati najmoćniji lider Bliskog Istoka, danas predstavlja opasnost Iranu koji se geografski nalazi u neposrednoj blizini, piše Independent.
Princ Mohamed se još u tinejdžerskim danima počeo baviti trgovanjem dionicama i nekretninama, a kad bi god naišao na neku prepreku u svojem poslovanju, tu je bio njegov vrlo utjecajni otac koji bi to riješio u kratkom roku. Za razliku od svoja dva starija polubrata, Mohamed, poznatiji kao MbS, nije studirao u inozemstvu, već je odlučio ostati u Rijadu gdje je diplomirao pravo. Kolege su ga tada doživljavale kao čestitog i vrijednog mladića koji nije pio ni pušio, a nije ga zanimao ni noćni život u klubovima.
Moć ga zanima puno više od novca
2011. njegov otac je postao zamjenik guvernera i na taj način je osigurao vrlo važno mjesto ministra obrane gdje je raspolagao s ogromnim budžetom i unosnim ugovorima za oružje. Princ Mohamed je kao očev privatni savjetnik vodio sudstvo nakon što je njegov otac proglašen guvernerom 2012. Kao omiljeni sin svoga oca, Mohamed je svuda išao s njim, a religijska i poslovna elita je znala da do guvernera mogu doću samo ako se prvo obrate sinu.
Kritičari tvrde da je princ već sad stekao ogromno bogatstvo, no ono što njega zanima puno više je moć. Kad je Salman sa 79 godina početkom 2015. zauzeo kraljevsko prijestolje, već je bio dosta bolestan i snažno se oslanjao na svog sina. Kralju je dijagnosticirana demencija i u stanju je koncentrirano raditi tek nekoliko sati dnevno. Zbog toga MbS je postao najmoćnija osoba u saudijskom kraljevstvu.
Protivnik spore birokacije
Njegova moć je dramatično povećana samo nekoliko mjeseci nakon što je Salman postao kralj. Uz ulogu ministra obrane, postao je predsjednik energetske kompanije Aramco i čelnik utjecajnog novog tijela nazvanog Vijeće za ekonomiju i razvoj, koje vrši nadzor nad svim ministarstvima. Uz to, zadužen je za upravljanje kraljevskim investicijskim fondom.
Mohamed je bio vrlo nestrpljiv kad je u pitanju birokracija, i odlučio je to ubrzati tako da je uveo pravilo da sva ministarstva na kraju mjeseca moraju poslati detaljne izvještaje o radu, što je do tada u ovoj korupcijom nagriženoj zemlji bilo nepojmljivo. Njegovi nenajavljeni ranojutarnji posjeti ministarstvima gdje bi obavljao inspekcije su mu digle popularnost među mladim Saudijcima koji su mu se počeli diviti. Oni ga drže osobom koja naporno radi, koja ima dobar ekonomski plan za budućnost i koja je otvorena mladim ljudima.
Kompliciran sukob s Jemenom
No sa jednakim entuzijazmom kojim vodi ekonomiju, MbS je gurnuo svoju zemlju u dosta kompliciran rat sa susjednim Jemenom. Nakon što su pobunjenici Huti svrgnuli s vlasti predsjednika Abd Rabbuh Mansur Hadija, kojeg su postavili Saudijci, princ je prošlog ožujka uzvratio zračnim napadima na njihova područja. Time su desetljeća oprezne saudijske vanjske politike bačena u vjetar.
U tom trenutku se takav potez činio pametnim. Mladi i ambiciozni sin kralja poveo je rat protiv šijitskih pobunjenika u problematičnoj susjednoj zemlji, a cijela stvar je bila još izazovnija zato što su ti isti pobunjenici uživali potporu Irana. Saudijska vojska je imala velike količine novog naoružanja na koje su potrošili milijarde dolara, i plan je bio ostvariti brzu pobjedu u Jemenu koja bi učvrstila Mohamedov status vojnog poglavara Saudijske Arabije.
Borba za regionalnu prevlast s Iranom
No MbS je zanemario da su mu Huti mogli koristiti kao ublaživač stvarne prijetnje Saudijcima, a to je Al-Qaedin ogranak na Arapskom poluotoku. Rat s Jemenom se zasad pokazao vrlo neučinkovitim. Traje već gotovo godinu dana i u tom periodu su izvedena brojna zračna bombardiranja koja su uništila većinu infrastrukture u toj zemlji, dok Huti i dalje kontroliraju sjeverni dio Jemena, a na jugu A-Qaeda ima slobodan teritorij za svoje djelovanje. Mohamed nema plan prestati dok god Hute upornim bombardiranjem ne natjera da se predaju i sjednu za pregovarački stol.
Istovremeno, njegova borba s Iranom za regionalnu prevlast postaje sve intenzivnija. Kada je sredinom prosinca objavio formiranje vijeća od 34 muslimanske zemlje s ciljem borbe protiv terorizma, očito je ciljao na Iran. Iranci su snažno podržali napadnutog sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, kako direktno tako i kroz Hezbolah kojeg je Iran naoružavao godinama. Saudijci su odlučni u namjeri da smijene Asada prije nego počnu bilo kakvi mirovni pregovori sa Sirijom.
Neprijatelji unutar obitelji
Sad kad su Saudijci ubili šeika Nimr al-Nimra, ovaj sukob je počeo eskalirati. Iranci su dozvolili demonstracije i demoliranje saudijskog veleposlanstva u Teheranu, a kao odgovor na to Saudijska Arabija i druge zemlje GCC-a su povukle svoja veleposlanstva iz Irana. Bombardiranje iranske ambasade u Sani je dodatno pojačalo tenzije.
Neprijatelji koji se nalaze među vladajućom obitelji prošlog ljeta su poslali pismo u kojem su jasno osudili arogantno ponašanje mladog princa, i zahtjevali su da se on i kralj maknu sa svojih pozicija. Ove optužbe nisu urodile plodom, te je Mohamed nastavio uživati popularnost u Saudijskoj Arabiji, iako je i dalje nepoznato koliko će se opasnom pokazati njegova nagla narav u rastućem sukobu s Iranom.