LUČIĆ O POGIBIJI VINKOVAČKIH STUDENATA: Ljudi smo i slabi smo. Teško ćemo izbjeći ovih adventskih – božićnih dana ne optužiti Boga za tragediju koja se dogodila

Koliko god sam u životu promislio, pročitao, preživio i napisao, ne mogu pronaći prave riječi kojima bih barem djelomično opisao bol, tugu i prazninu nastalu nakon jutrošnjega gubitka života četvero mladih ljudi, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, napisao je na svom FB profilu dr. Ivo Lučić koji je ujedno i profesor na Sveučilištu u Mostaru.
Sve svete knjige počinju mi sličiti na površno sročene skripte pomoću kojih slabi đaci nastoje položiti teške ispite, a sve riječi utjehe zvuče prazno i neuvjerljivo poput studentskih isprika zbog kašnjenja ili neispunjenih obveza.
Ljudi smo i slabi smo. Teško ćemo izbjeći ovih adventskih – božićnih dana ne optužiti Boga za tragediju koja se dogodila. Mnogi će pomisliti „Kakav je to Bog dopustio da djeca koja su hrlila svojim toplim domovima u slavonske širine završe u dubinama hladne Neretve?“
No na to i na takva pitanja već tisućljećima nema odgovora. Simbol patnika i pravednika biblijski Job nije krivio Boga za svoje muke, niti Ga se odrekao već Mu se još više utjecao i kroz patnju Mu se u potpunosti predao. Optuživati Boga za zla i stradanja vodi u duboki mrak i beznađe, jer Svemogući patnju i bol dopušta ali ih ne uzrokuje.
Kršćani patnju prihvaćaju kao dio svoje ljudske egzistencije strpljivo noseći svoje životne križeve i duboko vjerujući u uskrsnuće. Samo tako naši životi i naše smrti imaju smisao. Jedino tako možemo doista vjerovati da su naši dragi pokojnici već danas na boljem svijetu od ovoga na kojem su nas ostavili.
Neka je vječni pokoj njihovim dušama a njihovim obiteljima izražavam duboku i iskrenu sućut.