KAKANJ – Kakanj i okolna sela Veliki Trnovci, Ratnja i Gornji Lučani iz kojih su četiri poginula i dva povrijeđena rudara u rudarskoj nesreći koja se dogodila u trećoj smjeni jame Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj obavijeni su tugom. Ovo je danas najtužnije mjesto u zemlji.
Iz Velikih Trnovaca, rudarskog sela, su i rođaci Nermin i Haris Mušija, poginuli i povrijeđeni rudari.Svakodnevno su zajedno odlazili i vraćali se s posla. Ispred Nerminove obiteljske kuće čuju se samo plač i jauci. Iza njega je ostala supruga, majka, sestra i brat. Susjedi kažu da je bio divan čovjek, a nedavno je ostao bez oca.
Od bliskih članova obitelji nitko nije bio u stanju govoriti. Hasan Velić, Nerminov zet, kazao je da je Nermin bio dobar drug, dobar i čestit radnik, koji je u rudniku radio dvije godine.
“To najbolje znaju njegovi kamaradi koji su s njim radili. Tuga, jad, čemer, bol … Ima suprugu, majku i brata na birou. Otac je umro prije deset mjeseci”, ispričao je Velić. Naglašava da se obitelj još nije oporavila od jedne tuge, a zadesila ih je druga.
Ferida Mušija, supruga teže povrijeđenog Harisa, kazala je da je jutros posjetila muža u bolnici i da nije imao bolove.
“Stanje mu je bilo dobro. Ljudi su išli da mu daju krv. Ne znam hoće li sutra sve biti spremno za operaciju. Treba operirati nogu. Ima lom iznad koljena. Bila sam kod njega samo pet minuta, nisu mi dali više. Jutros mi nije bilo dobro. Nisam vjerovala da je živ. Kada sam ga vidjela bio je dobro. Neka je živa glava pa kad bi na jednom mjestu sjedio “, ispričala je Ferida.
Kako kaže, Haris je u šoku, nije znao da su poginula četvorica njegovih kolega i prijatelja.
“Rekli smo mu i to ga je pogodilo. Nermin i on su rođaci. Bio im je nadzornik”, naglasila je Ferida, koja je rekla da je Haris 18 godina radio u rudniku i da će za sedam-osam godina u mirovinu.
Kako kaže, u selu ima još rudara.
“U posljednje vrijeme puno je rudara otišlo u mirovinu”, ispričala je Ferida.
Tuga je i ispred kuće Sejada Gađuna u Gornjim Lučanima. Fikret Gađun, brat poginulog Sejada sa suzama u očima priča o bratu i trenutku kada je saznao za rudarsku nesreću uu jami Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj. Kaže da je iza Sejada ostala supruga i dvoje maloljetne djece.
“Stariji sin je četvrti razred, a mlađi ima 5,5 godina”, ispričao je Fikret. Informaciju o nesreći doznao je od kolega na poslu.
“Nažalost, oni su mladi, neiskusni i oni su njih vjerojatno gurali. Stariji nisu htjeli ići tu. To je nova jama”, pojasnio je Fikret. Sejad je ranije radio u zeničkoj Željezari, a oko dvije godine je u kakanjskom rudniku.
“Bio je sedam dana na godišnjem i baš meni kaže ‘evo zovu me na posao, moram prekinuti godišnji’. Sinoć prva noćna i eto to se desilo. Šok je. Babi je 80 godina. Sada je sve na meni. Sav teret je na meni, žena i dvoje djece “, poručio je Fikret.
Fikret i Sejad su imali još jednog brata koji je poginuo pred kraj rata, 1995. godine.
U selu Ratanj, u obiteljskoj kući Mije Stojčića tužni prizori. Okuplja se obitelj, dolaze sa svih strana da pomognu i pruže utjehu ožalošćenoj obitelji. Nitko nije bio u stanju razgovarati s novinarima, ali susjedi kažu da je Mijina supruga pred porodom dok oko kuće šeta drugo dvoje maloljetne djece, još ne znaju što se događa.
Ista situcija je i ispred kuće Muhameda Sarača u Kaknju.
U nesreći koja se dogodila preksinoć poginuli su Muhamed Sarač (rođen 1968. godine), Nermin Mušija (1977.), Mijo Stojičić (1976.) i Sejad Gađun (1971.), a povrijeđeni su Haris Mušija (rođen 1972.) i Džemal Ibrahimspahić (1980.).
wpDiscuz