Kršćani, ne nasjedajte! Sotoniziranje Vatikanskih ugovora pomno je smišljeni i neutemeljeni napad na Crkvu!

Nemjerljiva, krajnje neutemeljena propaganda koja se ovih dana vodi protiv Crkve u Hrvatskoj, ovakva jadna i kontradiktorna kakva je, zasigurno ima potencijal da postane opasno oružje određenih društvenih skupina protiv Crkve. U cijeloj priči, ma koliko to neuobičajeno zvučalo, najmanje gubi Crkva, a najviše kršćani kojima se u Hrvatskoj zbog Vatikanskih ugovora nastoji grubo nametnuti osjećaj odgovornosti i krivnje.  Vatikanski ugovori se kontinuirano nastoje predstaviti kao legalna pljačka građana RH, a od četiri ugovora kritičari su najglasniji po pitanju zadnjeg koji se odnosi na gospodarsku suradnju Crkve i države, te državno subvencioniranje Crkve.  Potruditi ću se da vam jasno predočim zašto Crkva nije nikakva „pljačka“ te zašto se nijedan katolik ne bi trebao naći u neugodnoj situaciji ili s upitnicima iznad glave kada se zatekne u metežu besmislene i glupe propagande koja se vodi protiv Crkve.

______piše: Marijan Knezović l poskok.info

Oni veći, tzv. mainstream hrvatski mediji, kao i oni manji krenuli su opet, nakon nekih godinu dana, u medijsko i društveno sotoniziranje Crkve. Pokušavaju je predstaviti organizaciju, odnosno instituciju, koja bezobrazno pljačka građane. Kažu da je suludo i diskriminirajuće da nevjernici financiraju vjernike, tj. vjersku instituciju. Upravo tako suludom tezom upadaju u kontradiktornost. Taj „argument“ kojeg najčešće forsiraju na trenutke je smiješan.

Činjenica je da dio novca poreznih obveznika koji nisu katolici država iskoristi (invenstira) u Crkvu. No, to ne da nije diskriminirajuće, već je sasvim normalna i logična stvar, tim više što se u Hrvatskoj gotovo 87% građana deklariraju kao katolici. Proračun HNK u Zagrebu je veći od 100 milijuna kuna, a kazalište samo zaradi negdje oko 8%. U praksi, HNK u Zagrebu iz proračuna dobije oko 90-ak milijuna kuna. Činjenica je ipak da više od 90% građana RH ne konzumira kazalište. Znači li to da ga država treba prestati subvencionirati? Naravno da ne.

S druge strane, HNK u Rijeci godišnje iz proračuna uprihodi negdje oko 41 milijun kuna. Kazalište je to na kojem su jučer osvanuli ogromni transparenti s natpisima „SEX“, a na jednom, onom čelnom, piše i „POZIVAMO VAS NA SEX“. Bilo kakvo objašnjavanje vrijednosti, odnosno gotove bezvrijednosti tog kazališta u današnjem kontekstu je nepotrebno. Ono što upada u oko je to da nijedan od portala koji se podlo bori protiv toga da nevjernici financiraju vjersku instituciju nije postavio pitanje zašto oni koji ne žele ili ne prakticiraju seks moraju financirati postavljanje transparenata koji na seks pozivaju?

Godišnje se u Hrvatskoj transplantiraju 34 srca, ako je vjerovati neslužbenim podacima. U odnosu na broj stanovnika, to iznosi negdje oko 0.000007%. Znači li to da se gotovo sto posto građana diskriminira jer se dio njihovog novca izdvaja za transplantacije? Naravno da ne. Također, od poreza se grade i stadioni koje velik broj građana ne posjećuje te se porezima financiraju saborski zastupnici koje većina ne podržava. Također, 86% katolika u Hrvatskoj je sufinanciralo izgradnju po mnogima najljepše džamije u Europi, one u Rijeci. Nisam čuo da se ijedan pobunio, a to me ni ne čudi jer katolici nastoje živjeti u ljubavi i poštovanju drugih i drugačijih.

No, recimo da takvi primjeri nisu dovoljni jer su isuviše banalni. Postavimo stvari ovako; znate li da je „feministički“ portal voxfeminae.net nedavno od države dobio 270 000 kuna? Portal je to čija posjećenost ne prelazi 20 tisuća dnevno (0.004% građana), a stvari postaju zanimljive onda kada znamo da portal vrlo glasno zastupa pobačaje, „pravo“ homoseksualnih parova da posvajaju djecu, razvijanje dječje seksualnosti, drugim riječima, sve ono što je suprotno katoličkim uvjerenjima,  pa tako i uvjerenjima većine građana Hrvatske. To znači, ni više ni manje, upravo da je i dio mog novca država proslijedila portalu koji propagira stavove koji su dijametralno suprotni mojim.

No, to rabljenim moralnim vertikalama ne smeta. Jednostavno je, dok god država financira njihove interese (a te interese dijeli jedna vrlo mala društvena skupina) to je u redu. Kada država financira instituciju s kojom se identificira 87% građana, stvari postaju gadne. To je onomad bilo kultivirano, ali sada je diskriminirajuće. Tim više što su upravo neki od portala koji proklamiraju ideju kako je financiranje „Crkvene pljačke“ otimanje i „njihovog novca“ na sudovima zbog utaje poreza. Lažnog li morala, crnih li hipokrita.

Također, isti nastoje separatizirati Hrvatsku od zapadnog svijeta, poglavito Europe, te smjelo tvrde da Hrvatska nije sekularna država jer financira Crkvu. Pokušava se tako tu sasvim logičnu pojavu prikazati kao glavni element hrvatske „zaostalosti“ i tobože „Crkvene polutiranije.“  Upravo oni, degustatori nepametnog, često se pitaju zašto se Hrvatska ne ugleda na Njemačku, vjerojatno ne znajući da je Crkva u Njemačkoj drugi najveći poslodavac uopće te da godišnje od države dobije više od milijardu eura (konkretnih podataka nema, no zbog sufinanciranja vrtića, škola te bolnica pod nadležnosti Crkve ta brojka je vjerojatno i višestruko veća.) U jednoj Austriji država financira Crkvu s otprilike 4 milijarde eura godišnje, u Italiji je ta brojka negdje oko 6 milijardi eura, a u Španjolskoj čak 10 milijardi eura. Češku, Slovačku i Poljsku nije potrebno ni spominjati.

Stoga, logično je zaključiti da Hrvatska nije nikakav uljez u Europi kada financira Crkvu. Upravo Crkva i jest temelj ovakve Europe i Hrvatske, a njezini principi i vrijednosti su usvojeni te de danas što deklarativno, a što proklamacijski provode. Europa je, sviđalo se to nekima ili ne, upravo zbog dominantnog kršćanskog „pedigrea“ postala ovakva kakva je. Demokratski i najciviliziraniji dio svijeta. Naravno da bi u utopističkim idejama apsolutnog libertarijanizma bilo bespotrebno da država financira Crkvu, ali oni ne postoje. Dok god država financira nerad, učestali razvrat, „pravo“ na ubojstvo djeteta i ono što ne odobrava većina građana, gnjusno je i „usko čegevaristički“ predstavljati nešto kao krađu, a ono to nije. No, ako pod neku histeričnu pretpostavku uzmemo da je to ipak krađa, onda je situacija još gora, jer time postajemo država u kojoj legitimitet za krađu ima samo manjina. Taktički dobar no strateški loš plan minornih društvenih skupina da katolicima nametnu osjećaj krivnje te stvore konfuzni unutarcrkveni problem koji će destabilizirati katolike osuđen je na propast u trenutku kada na scenu stupe logika i zdrav razum.